Studentski prosvjed u Osijeku! [razvoj događaja]

P: Čemu ovaj prosvjed?
O: Ovaj prosvjed je izraz nezadovoljstva studenata diljem svijeta zbog katastrofalne politike koja se sistematski provodi na globalnoj razini, ne samo u obrazovnom sustavu nego i u svim segmentima društva. Iako joj uzroke smještamo u mnogo širi kontekst, izravan povod za akciju pronalazimo u skrivenim i neskrivenim namjerama vladajućih struktura za postupnom privatizacijom/komercijalizacijom školstva. Pravo na obrazovanje je temeljno pravo svakog građana ove zemlje. Pravima se ne licitira, niti ih se nudi tržištu.

P: Zašto smatrate da je to loše, zar ne bi tržište trebalo nalagati kriterije izvrsnosti?
O: Loše je zato što takva politika vodi prema dodatnom raslojavanju i polarizaciji društva. Stvara se sve veći jaz između bogatih i siromašnih, privilegiranih i zanemarenih. Smatramo također da su obrasci stvaranja radnih odnosa na temelju tržišne logike posebno pogubni za akademski svijet. Država ne smije prepustiti svoju ulogu privatnim poduzetnicima jer privatizacijom sveučilište postaje ustanova primarno orijentirana na stvaranje profita. To nije i ne smije biti funkcija obrazovnih ustanova. Država je ustavom ograničena na mentorsku ulogu u smislu financiranja, a prelaskom na privatni kapital ta ograničenja više ne bi postojala između npr. sveučilišta i njegovog - vlasnika.

P: Spominjete privatizaciju, kakve to ima veze sa MZOŠ-om?
O: Ima veze sa MZOŠ-om utoliko što je ovaj prosvjed usmjeren primarno prema Vladi RH budući ona raspolaže državnim proračunom. Pitanje da li postoji novac za besplatno obrazovanje za sve nije prvenstveno knjigovodstveno nego političko pitanje. Onoga trenutka kada se pravo na obrazovanje shvati kao neupitno, postavlja se i potpuno drugo pitanje: ne da li novca ima ili nema, nego kako ga osigurati. To je onda pitanje fiskalne politike na kojemu ljudi kojima je javnost povjerila mandat za skrb o javnim interesima mogu i moraju dokazati svoju vjernost tim interesima i sposobnost da ih zajamče.

P: Je li ovaj prosvjed ispolitiziran?
O: Ne, ovaj prosvjed nije organiziran niti je potaknut od ijedne stranke. Inicijativa za održavanje prosvjeda je nastala kao projekt pojačane suradnje s kolegama studentima iz cijelog svijeta, a za organizaciju na lokalnoj razini većim je dijelom zaslužna Bolonjska sekcija Kluba studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

P: Koji su vaši ciljevi, za što se zalažete?
O: Zahtijevamo da se novci poreznih obveznika, nas i naših roditelja, upotrijebe u svrhe koje služe javnim interesima. Zahtijevamo da dame i gospoda iz Vlade RH počnu održavati svoja obećanja o tzv. društvu znanja, koje se sigurno ne može ostvariti ignoriranjem države i prebacivanjem odgovornosti na zakon tržišta. Zahtijevamo da se održi temeljno pravo svih građana na javno besplatno obrazovanje i državnu zaštitu s ciljem očuvanja autonomije obrazovnih institucija. Zahtijevamo da se navedeni problemi shvate ozbiljno i da ih se ne percipira kao izolirani slučaj, jer ova situacija je samo odraz šireg društvenog problema u kojemu ljudi i njihova znanja i usluge bivaju svedeni isključivo na funkciju robe. Zahtijevamo besplatna sveučilišta, u koje će država ulagati više a ne manje. Zahtijevamo zapošljavanje broja profesora na sveučilištima koji su predviđeni bolonjskim standardima, koji se međutim ne provode. Zahtijevamo proširenje smještajnih kapaciteta u studentskim domovima. Zahtijevamo veći broj stipendija, veći broj adekvatnih i funkcionalnih nastavnih prostorija i veće i relevantnije knjižničke fondove. Sustav bi tu trebao biti radi nas, a ne obratno!

P: Zar nije prekasno za sve to, zar neće plaćanje studija služiti kao poticaj za njegovo svršavanje u roku?
O: I bajunet u leđima je dobar poticaj za svršavanje posla u roku, ali to ne smije poslužiti kao opravdanje za cilj jer metoda je izrazito nedemokratska i kompromitira svaki deklarativno demokratski sustav koji se njome služi. Također, ne postoji nikakva znanstvena potpora tezi o postojanju veze između samostalnog plaćanja studija i akademskih dostignuća. Štoviše, upravo suprotno kaže Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u intervjuu za Novi list u kojemu iznosi podatke o studiji koju su naručili, a "iz koje proizlazi da ne postoji korelacija u uspješnosti među onima koji plaćaju i onima koji besplatno studiraju. Dakle, oni koji plaćaju nisu ništa brži od onih koji ne plaćaju." (Novi list, 11. ožujka 2007. - http://www.nsz.hr/admin/imagemanager/images/novi_list/novilist110307.JPG)

P: Ali, zar neće nametanje obveze plaćanja služiti kao lekcija nesavjesnim studentima?
O: Već postoje kontrolni mehanizmi koji sprečavaju ovakve zloupotrebe obrazovnog sustava, a naš angažman u borbi za pravednije društvo ne uključuje poticanje studiranja samo zbog studentskih prava ili bilo koji drugi oblik nesavjesnog odnosa pojedinaca prema budućnosti ove zemlje. Također, nema empirijskih podataka o efikasnosti takve pedagogije. Zatim, ako se ovakav trend poskupljivanja nastavi to će dovesti do uskraćivanja prava na visoko obrazovanje za obitelji s niskim prihodima te generiranja efekta dužničkog ropstva za srednju klasu.

P: Mislite li da sve treba biti besplatno (uključujući i postdiplomske studije)?
O: Da. Samo tako možemo u "društvo znanja". Dosadašnje iskustvo pokazalo je da uvođenje školarina nije podiglo ionako nisku kvalitetu (humanističkih) postdiplomskih studija. Potrebno je dubinsko restrukturiranje načina njihova izvođenja. Za upisivanje postdiplomskih studija trebali bi biti dostatni prijemni ispiti, a tako i na preddiplomskim i diplomskim studijima (a da ni ne spominjemo tendencije koje vode u smjeru privatizacije primarnog i srednjeg školstva te zdravstva i ostalih javnih službi).

P: Kako sve to financirati? Jeste li zaboravili nedavni krah svjetskih ekonomija?
O: Nismo zaboravili, upravo se na tu krizu i osvrćemo budući je ona direktna posljedica politike na kojoj države diljem svijeta i dalje inzistiraju. Burze su krahirale zbog neoliberalne kapitalističke doktrine koja propagira nedodirljivost privatnog biznisa kojemu je osnovni cilj akumulacija profita. Profit sam po sebi nije sinonim za progres, napredak društva diktiraju daleko šire sastavnice, među njima i odnos prilikom raspodjele tog profita. U neoliberalnom sustavu (ne dajte da vas ime zavara, ovaj sustav nema nikakve veze s građanskim slobodama) preferiraju se potrebe krupnog kapitala, a glavno je oružje kojim se vlasnici tog kapitala služe u zadobivanju političke i ekonomske prevlasti u društvu – tržišna logika. Svi svjetski analitičari, i s pozicija takozvanih ljevica i desnica priznaju što je uzrokovalo nedavni kolaps, što je nemoguće zanemariti budući je i sam predsjednik SAD-a priznao što se dogodilo kad je zatražio intervenciju države za pomoć posrnuloj ekonomiji. Iako su mnoge zemlje na taj način izbjegle bankrot, problem nije riješen nego pometen pod tepih. Privatni kapital je temeljna odrednica neoliberalnog kapitalističkog poretka i nerealno je za očekivati da će privatni ulagači samoinicijativno odustati od kontrole svojih privatnih prćija koje mi naivci nazivamo državama. Vratimo se malo unazad, oni novci kojima su države izbjegle bankrot su ustvari novci poreznih obveznika, tj. naši novci. A privatni kapital je ostao zaštićen i dobiva uvijek iznova novu šansu za akumuliranje novog profita. Metaforički, narodu ostaje soc s dna džezve, dok tajkuni ubiru sav šlag. Novci postoje, ali na narodu (koji ga zarađuje) ostaje odluka kamo će s njima te da prisili države na ravnopravniju distribuciju.