[16.07.2011.] Posljednjega dana ovogodišnjeg 11. Osječkoga ljeta kulture pozivamo vas na istinski spektakl. Naime u goste nam dolazi hit predstava, lakonogi mjuzikl u režiji Igora Barberića „Footloose“! Pogledajte Maria Valentića i zvijezde reality TV šouova Supertalent i Hrvatska traži zvijezdu u ulogama života: Antonia Barišić (2010), Snježana Vranješević (2010), Zoran Simikić (2010), Davor Lovrinić (2010), Nina Kraljić (2009), Dino Antonić, ukupno preko 50 plesača na sceni!
Zbog velikog zanimanja publike glavnu pozornicu selimo na Trg Sv. Trojstva u Tvrđi, a početak je u 21 sat.
[16.07.2011.]Imamo hit!
Nova „ljetna“ produkcija Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića opravdala je sva očekivanja! Autorska ekipa Nikola Zavišić i Davor Špišić, te glumački ansambl našeg „malog“ kazališta napravili su veliku predstavu i s veseljem vas možemo obavijestiti da IMAMO HIT! Visoki standardi nakon brojnih uspješnica na dosadašnjim „ljetima“ (Kneja, Ivica i Marica, Velika, velika Zemlja Oz, Kolbaba i Brzojavko) u potpunosti su ispunjeni. Mladen Vujčić u glavnoj ulozi (Emil Tischbein) ponovno je pokazao da je ponajbolji mladi glumac u Hrvatskoj (ne samo u svojoj generaciji), a naš iskusni ansambl u sastavu: Areta Ćurković, Lidija Helajz, Inga Šarić, Aleksandra Colnarić, Snježana Ivković, Zvjezdana Bučanin, Ivica Lučić, Tihomir Grljušić i Đorđe Dukić dokazao je, po tko zna koji put, zašto je naše dječje kazalište Branka Mihaljevića drugo na ljestvici najboljih kazališta za djecu i mlade u čitavoj Hrvatskoj. Jedna od najomiljenijih knjiga za djecu „Emil i detektivi“ koju djeca čitaju u dahu, dobila je svoj otkačen, neobičan i beskrajno zabavan oblik i u kazališnoj predstavi. Redatelj Nikola Zavišić (gledali smo na prošlogodišnjemu „ljetu“ njegove raspjevane „Razboynike“) napravio nam je predstavu za pamćenje. Naglasio je kako je sretan što je mogao raditi sa ekipom dječjeg kazališta koja je stvorila nov, scenski „jezik“ predstave. Forma u kojoj donosimo ovu predstavu jest budućnost kazališta, smatra Zavišić, to nije skupa scenografija već lego kockice koje slažemo u 55 minuta i 33 scene i razmaštana igra cijelog ansambla. Zanimljivo je kako Nikola kao dijete nikada nije pročitao Emila i detektive, u Sloveniji i Hrvatskoj ona je dio školske lektire, a u Srbiji je posve nepoznata. No, kaže, kako ju je pročitao četrdesetak puta za vrijeme rada na predstavi koja je spoj nekih jako dobrih kozmičkih sila jer se sklopila sjajna kreativna ekipa, a to je za predstavu jako važno. „Iako sam mislio“, dodaje Zavišić, „da će svi biti izmoreni na kraju sezone, da će što prije htjeti na godišnji, ispostavilo se da su lipanj i srpanj najbolje vrijeme za rad na predstavi i to ću patentirati, trudit ću se da što više predstava ubuduće radim kad više nitko ne radi – telefon ne zvoni i vrijeme „se duplira“ možeš se koncentrirati i imaš „sve vreme sveta“. Predstava kombinira igru, pjesmu, dramski teatar i crtani film, a rezultat je nevjerojatno zanimljiv, imamo jednu „suludu i brzu“ predstavu“, zaključuje Zavišić. Koautor teksta Davor Špišić ističe da je još prije dvije godine sa ravnateljicom dječjeg kazališta Branka Mihaljevića Jasminkom Mesarić počeo razgovarati o “Emilu” i dodaje kako ovaj roman uz sve Harry Pottere, Batmane i Spidermane, može djeci ponuditi u novom mediju svu onu avanturu koju smo doživljavali nekad. Kad sam krenuo raditi dramatizaciju ponovno sam se uvjerio da je ta avantura toliko napeta, energična i svježa da će i djeca i roditelji zasigurno uživati, dodaje Špišić. Bio sam potpuno „lud od sreće“ kad mi je Jasminka Mesarić rekla da će režiju raditi Nikola Zavišić (koji je radio u Subotici Špišićevog “Galeba 2″) i rekao sam da on od moga teksta može raditi što god hoće, dodaje Špišić. Zavišić sa piscem radi svoju dimenziju kazališta, ne uništavajući pisca, već stvarajući potpuno novu vrijednost kreće s njim u novu avanturu. Mi smo kao ruske „babuške“, našalio se Špišić, Kastner kao kvalitetna jezgra sa svojim proznim remek djelom, ja kao neka druga babuška stvarajući novi medij, dramatizirajući tekst, a Nikola kao najjača „zaštitna“ babuška koji te naše dvije dimenzije – proznu i dramsku pretvara u bogatstvo potpuno novih dimenzija. Bez ikakve kurtoazije, kaže Špišić, ansambl je sve to sa nevjerojatnom energijom donio na scenu i skidam im kapu. Slažemo se u potpunosti, kapu skidamo i mi i publika koja je ovo novo čitanje “Emila i detektiva” ispratila ovacijama i grupnom “čagicom” na sceni. Jedva čekamo večerašnju reprizu (petak 15.7.) da utvrdimo gradivo!
Tanja Grganović
Odnosi s javnošću OLJK-a
Galerija 031:OLJK - Osječko ljeto kulture 2011. [Foto: Daniel Antunović, Ivica Glavaš, Igor Bellian, Kristijan Cimer; Trg Ante Starčevića][03.07.2011.]
[07.06.2011. 18:16] Ovogodišnje izdanje Osječkog ljeta kulture, održat će se u razdoblju od 29. lipnja do 16. srpnja 2011. na različitim lokacijama u Osijeku. Donosimo Vam bogat program u kojem će svatko moći pronaći nešto za sebe, na najvećoj kulturnoj manifestacijii u Istočnoj Hrvatskoj.
Srijeda, 29. lipnja 2011. 20:15 sati svečano otkrivanje skulpture Branka Ružića: "Ljudi" Trg Ante Starčevića
20:30 sat Gala koncert opernih arija Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku
dirigent: Filip Pavišić Trg Ivana Pavla II
Četvrtak, 30. lipnja 2011. 20 sati Andrea Palladio
[izložba]
Galerija Waldinger
Skriveno:
Andrea Palladio je rođen 1508. godine u Padovi gdje je započeo svoju umjetničku karijeru kao kamenoklesar. Nakon što se preselio u Vicenzu ušao je u službu plemića i humaniste, ali i arhitekta amatera, Giangiorgia Trissina, koji je Andrei dao nadimak “Palladio” po grčkoj božici mudrosti Ateni Pallas i rimskom književniku iz 14. stoljeća – Palladiju.
Palladio je naučio latinski na Trissonovoj maloj akademiji i pratio je svog mecenu na njegovim putovanjima u Rim, gdje je pravio crteže antičkih rimskih spomenika. Tijekom godina uredio je više knjiga kao što su Vodič za rimske starine i ilustrirano izdanje Vitruvijeve “10 knjiga o arhitekturi, ali i originalno djelo: “Četiri knjige o arhitekturi”. Njegove knjige su se pokazale praktičnijima od svih prijašnjih (vjerojatno zbog njegovo iskustva kao kamenoklesar) jer je znao problemima prići s tehničke strane, ali i s estetske uz puno razumijevanje za idealne proporcije (tzv. zlatni rez).
Godine 1559., kada se nastanio u Veneciji, već je bio najpriznatiji arhitekt u Italiji. Dosta njegovih projekata izvedeno je nakon njegove smrti 1580. godine, ali su se svi pridržavali njegovih originalnih nacrta.
U Vicenzi i okolici, te u Veneciji, izgradio je mnogobrojne monumentalne građevine skladnih proporcija kao što je crkva San Giorgio Maggiore iz 1566. godine u Veneciji. Crkvu je komponirao kao dva rimska hrama, jedan u drugom, različitih veličina i visina. Unutra je komponirao otvoreni zaslon na istočnom kraju, te prema oltaru zakrivljene transepte i visoku kupolu tako da bi stvorio dojam što većeg prostranstva.
Iste godine započeo je svoju slavnu vilu La Rotonda ili Vila Rotonda u neposrednoj blizini Vicenze. Ona je primjer suburbanog tipa koji se može usporediti s rimskim carskim vilama (Hadrijanova vila u Tivoliju ili vila u Frascatiju), ali koji je u Venetu rjeđi. Iako je Palladio očito bio inspiriran rimskom arhitekturom, njegova fino proporcionalna i skladna vila je bila potpuno originalna.
Palladijeve vile (npr. vila Barbaro) su bile praktična, aktivna gospodarstva za velike venecijanske obitelji koje su ponovo tražile napuštenu zemlju u Venetu i istodobno osiguravale osvježavajuća utočišta za ljeto. Upravo su ove paladijske vile poslužile kao uzor za engleske i američke ladanjske dvorce u 18. stoljeću. [1].
Palače Thiene, Chiericati i kazalište Teatro Olimpico u Vicenzi, Palladio je izveo prema načelima rimskog arhitekta Vitruvija, a pregradio je i staru gotičku vijećnicu, tzv. Basilicu. Palladio opremio veličanstvenim renesansnim lađama koje se sastoje od toskanskih-dorskih i iznad njih toskanskih-jonskih stupova, lukova poduprtih manjim dvojnim stupovima, balustrada i okruglih otvora, grupiranih tako da proizvedu uzbudljive efekte svjetla i sjene. Ovo rano remek-djelo, građeno od 1546. do 1614. godine, pribavilo mu je glas genijalnog graditelja.
Napisao je “Četiri knjige o arhitekturi” kojima je znatno utjecao na razvoj europske arhitekture, osobito u engleskoj gdje se u 17. i 18. stoljeću arhitektura po njegovim načelima smatrala samostalnim pravcem – paladijanizam, koji je bio preteča neoklasicizma u umjetnosti.
21 sat Napoli [balet]
E. Helsted, G. Rossini, N. W. Gade, H. S. Paulli, H. C. Lumbye
koreograf: August Bournonville
prijenos koreografije: Johnny Eliasen Dvorište Rektorata [1]
... Carmen [balet]
G. Bizet – R. Ščedrin
koreografkinja: Valentina Turcu
Hrvatsko narodno kazalište Split Dvorište Rektorata [HNK]
Drugog dana Osječkoga ljeta kulture, u četvrtak 30. lipnja nudimo vam dva izvrsna programa...
Skriveno:
Od 20 sati otvaramo izložbu Andree Palladia, svjetski poznatog arhitekta koji je imao nemjerljiv utjecaj na razvoj europske arhitekture, a od 21 sat dvije baletne jednočinke Bolero Mauricea Ravela i Carmen Georgea Bizeta u izvedbi baletnog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita. Izložbu pogledajte u galeriji Waldinger, dok će ljubitelji plesa u baletu uživati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, zbog najavljenog lošeg vremena!
Petak, 01. srpnja 2011. 21 sat Prekidi [drama]
Autor: Michael Cristofer
Kazalište Planet Art, Zagreb
redatelj: Marko Torjanac
igraju: Nataša Janjić i Amar Bukvić Dvorište Rektorata [1]
INFO:
Skriveno:
Mjesec srpanj na Osječkomu ljetu kulture započinjemo pravom kazališnom poslasticom Kazališta Planet Art. ‘PREKIDI’ prate jedan par, Stevea i Alice, na putu kroz njihovu ljubavnu vezu prožetu poznatim ljubavnim toponimima: slomljenim srcima, prekidanjem, ponovnim sastajanjem, strašću i samoćom što će bez sumnje prepoznati svatko tko je ikada bio u vezi. Kako im se putovi isprepliću, njihovi susreti su ponekad smiješni, ponekad tužni, ponekad zabavni, ponekad dirljivi, a iznad svega prožeti iskrenom potrebom za pravim odnosom. Uspijevaju li u tome i kuda će ih to odvesti – provjerite u predstavi. Početak je u 21 sat u dvorištu Rektorata.
Subota, 02. srpnja 2011. 21:00 sati Big Band Osijek
[jazz koncert]
voditelj: Zlatko Barač Dvorište Rektorata [6]
[s]21 sat Ariel Ramírez: Misa Criolla
[size=10]Akademski pjevački zbor Umjetničke akademije u Osijeku i exCubismo
dirigentica: Antoaneta Radočaj Jerković
solisti: Ricardo Luque i Teo Nikolac Dvorište Rektorata[/size][/s]
Nedjelja, 03. srpnja 2011. 20 sati Izgubljena priča: Ivica I Marica
[dječja predstava]
Autor:Vedrana Balen Spinčić (prema braći Grimm)
Gradsko kazalište lutaka Rijeka
redatelj: Serđo Dlačić
igraju: Karin Fröhlich i David Petrović Vodena vrata [4]
Skriveno:
Jedno davno živjela su braća Grimm. I napisali mnogo lijepih bajki koje i dan danas žive i inspiriraju. Jedan od njih je i bajka o bratu i sestri koji se susreću s mnogim nedaćama i fantastičnim bićima i preokretima. Tako su glumci s malim, putujućim kazalištem, iz prašnjavog kovčega izvukli na svjetlo dana tj. pod kazališne reflektore ovu staru priču i osvježenu je ispričali 200 godina nakon njena prvog zapisa. U viđenju “Ivice i Marice” riječkih lutkara, priča zadržava svoju izvornu fabulu, ali djeluje vrlo suvremeno. Osim zabave i napetosti, publika iz predstave može iščitati i plemenitu poruku o zajedništvu i pobjedi dobra nad zlim.
Ovom predstavom inaugurira se tzv. ulično kazalište koje ima tendenciju biti svima dostupno tj. doći u svako selo, mjesto, grad. Logičan odabir prve predstave ovog tipa bio je svjetski klasik dječje književnosti, jedna od najpopularnijih dječjih bajki, “Ivica i Marica”. U dramatizaciji Vedrane Balen Spinčić, s lutkama Luči Vidanović te pod redateljskim čarobnim štapićem Serđa Dlačića, glumci Karin Fröhlich i David Petrović pronašli su i pričaju ovu priču putujući
21 sat 39 stepenica
[dramski - farsa]
Autori: J. Buchan, A. Hitchcock, P. Barlow
Kazalište Virovitica
redateljica: Franka Perković
igraju: Filip Juričić, Jelena Hadži-Manev, Goran Koši i Mladen Kovačić Dvorište Rektorata [1]
Skriveno:
Kad triler postane farsa
39 stepenica, roman škotskog autora Johna Buchana objavljen 1915., prvi je u seriji djela čiji je glavni junak Richard Hannay fini engleski gospodin s neobičnom manom da upada u opasne situacije, ali i s bogom danom sposobnošću da se iz njih izvuče. Uzbudljiv triler koji kombinira političku i osobnu dramu označio je prekretnicu u Buchanovoj karijeri, a o popularnosti romana svjedoče čak četiri filmske adaptacije, od kojih je najpoznatija ona Hitchcockova iz 1935. godine, dok je najnovija sasvim svježa, stara samo dvije godine. Hitchockov klasik umnogome se razlikuje od romana, prije svega po činjenici da uvodi čak dva ženska lika koja u romanu ne postoje. Kako bez žena u priči nema romantike i strasti, a Hollywood je utemeljen upravo na tomu, Hitchcock je znao što romanu nedostaje.
Kad se Patrick Barlow odlučio napraviti kazališnu adaptaciju utemeljio ju je baš na filmu, roman je ostao u drugom planu. No, za razliku od ozbiljnog, dramatičnog filmskog trilera punog političke i kriminalne napetosti, u kazališnoj verziji naglasak je na komičnim efektima i duhovitom korištenju kazališnih sredstava u adaptaciji filmskog predloška. Krajnje ozbiljan špijunski triler o čovjeku koji saznaje informaciju važnu po sigurnost cijele države, da bi se onda našao u situaciji da nevin bježi od policije uvjerene da je baš on ubojica, ali i agenata strane službe koje je razotkrio, u kazališnoj adaptaciji koristi elemente trilera kako bi izazvao komičan efekt. Kazalište u ovom slučaju parodira triler, poigravajući se zakonitostima žanra.
Potjera je na filmu jedan od omiljenih žanrovskih oblika i obilježava cijelu povijest filmske umjetnosti. U kazalištu taj je segment, zbog tehničkih ograničenja pozornice, gotovo nepostojeći. Upravo zato 39 stepenica pomak je u tretiranju kazališnih sredstava i mogućnosti pa je na sceni moguće vidjeti dinamičnu scenu potjere u vlaku (i oko njega), automobilsku jurnjavu, sve ono što se na sceni, ili se tako dosad mislilo, ne može realizirati. Da sve bude još zabavnije: brojne sudionike priče u ovoj kazališnoj adaptaciji igra samo četvoro glumaca što je dodatan element uzbudljive scenske igre i izvor duhovitih situacija! Umjesto psihološke drame i špijunskog trilera roman-film 39 stepenica u scenskoj verziji najbliži je farsi, žanru koji zabavlja, ali pred redatelja i glumce postavlja krajnje ozbiljne kazališne zahtjeve. Prateći romanesknu i filmsku priču, scenom juri imaginarni vlak, junaci riskiraju život na mostu, a ne izostaje ni prava filmska jurnjava automobilima, dakle, svi elementi pravog krimića – uz nezaobilaznu ljubavnu priču – i dalje su tu. Jedino što sad rezultiraju – smijehom!
Adaptacija je praizvedena u engleskom Leedsu 2005. godine da bi nakon toga krenule svjetske premijere, koje su uključile i oba centra komercijalnog kazališta West End i Broadway. Na potonjem je predstava od premijere početkom 2008. odigrana 771 put čime je postala najuspješnija dramska produkcija u posljednjih deset godina na Broadwayu. 39 stepenica Barlowea osvojila je niz najpoznatijih svjetskih priznanja za dramu i komediju među kojima su i Laurence Olivier i Drama Desk nagrade.
Ova dinamična produkcija, koja Kazalište Virovitica po prvi put dovodi u koprodukcijsku suradnju s kazalištima u Pečuhu i Ludens teatrom iz Koprivnice u sebi spaja najbolje od filma, romana i kazališta, a vješto preplitanje žanrova te atraktivna glumačka igra na scenu donose originalnu, zabavnu i krajnje duhovitu kazališnu viziju klasika staroga skoro sto godina.
Jasen Boko
Ponedjeljak, 04. srpnja 2011. 20 sati Branko Ružić
[izložba]
Galerija Kazamat
21 sat Kontrakcije
[humorna drama]
Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku
redateljica: Nenni Delmestre
igraju: Oriana Kunčić i Matea Elezović
Autor: Mike Bartlett Dvorište Rektorata [2]
Skriveno:
Kontrakcije praizvedene u londonskom Royal Courtu 2008. godine drama su koja progovara o nehumanosti korporacijskog kapitalizma i neoliberalizma u kojem je privatni život uposlenika potpuno u rukama korporacije za koju rade.
Orvelijanska vizija potpune kontrole nad zaposlenicima ovdje je jezivo svjedočanstvo o surovom svijetu profita.
Emma, uposlenica velike korporacije viđa se s Darrenom, kolegom s posla. No uvjete njihove veze ne određuju oni sami, nego menadžerica ‘zabrinuta’ za financijske rezultate uposlenice koja pokušava imati emotivni život. A kako je emocija nešto što može umanjiti efikasnost na poslu korporacija odlučuje preuzeti kontrolu nad njezinim životom …
Michael Bartlett (1980.), mladi je engleski dramatičar, redatelj i umjetnički ravnatelj Shapeshifter Theatre Company. Postao je poznat 2007. dramom Moje dijete praizvedenom u poznatom londonskom Royal Court kazalištu koje promovira novi dramski tekst. Ovak je komad igran na brojnim svjetskim pozornicama, a na Splitskom ljetu 2009. godine režirala ga je Nenni Delmestre.
Dobitnik je prestižne nagrade Olivier za ramu Cock, nagrada Tinniswood i Imision za radio dramu Nepričanje, te Old Vic New Voices Award za Artefakte. Smatra se jednim od najzanimljivijih mladih dramatičara u Engleskoj, a ulaznice za predstave po njegovim dramama redovno su rasprodane.
Utorak, 05. srpnja 2011. 20 sati Odmor za umorne jahače ili Don Juanov osmjeh
[scenska saga]
Koprodukcijska predstava Narodnog pozorišta Tuzla i Hrvatskog kazališta Pečuh
redateljica: Nina Kleflin
igraju: Slaven Vidaković, Ivana Perkunić, Elvira Aljukić, Milenko Iliktarević, Midhat Kušljugić i Armin Ćatić Barutana
Više o predstavi pogledajte na http://narodnopozoristetuzla.org.ba/predstave_img/dojuan.pdf
22 sata Amateri
[crna komedija]
Kazalište KNAP
redatelj: Petar Veček
igraju: Goran Grgić, Vilim Matula, Petra Dugandžić i Ranko Zidarić
Autor: Borivoj Radaković Dvorište Rektorata [1]
Skriveno:
AMATERI
Redatelj Petar Veček i dramaturg Mario Kovač uz sjajnu glumačku ekipu, donose nam na pozornicu KNAP-a Radakovićev tekst u obliku neočekivane, provokativne, ali izuzetno duhovite predstave. Dovedeni na rub egzistencije, antijunaci ove tragikomedije, vodoinstalater papučar, isfrustrirani kukavac, kvartovski ridikul te iskusna prostitutka, odlučili su se na očajnički čin: pokušavaju snimiti porno film “Made in Croatia” koji bi ih izvukao s dna i napunio im džepove. Kako je ovo snimanje teklo i kako je završilo, publika će moći vidjeti na sceni KNAP-a .
Kada je počeo raditi AMATERE redatelj Petar Veček je znao da mu je to zadnja predstava koju postavlja na daske kazališta, kao i da će s time proslaviti 40godina svoga umjetničkog rada. Ono što nije znao je da će datum premijere biti i dan njegove smrti…no zbog te činjenice vrijednost ove odlične predstave nije nikako umanjena, jer Veček kao da je znao da ovo zadnje djelo mora biti sjajno….nešto po čemu će ga ljudi iz struke i publika pamtiti, nešto zbog čega će njegov duh ostati živ i nezaboravljen. Zato ne propustite pogledati odličnu predstavu u kojoj je okupljena još bolja glumačka ekipa i uživajte u posljednjoj režiji našeg Pijera!
Novi dramski tekst Borivoja Radakovića “Amateri” je socijalno angažirana crna komedija koja na izvrnut i ekscentričan način progovara o neuralgičnom punktu naše svakodnevice – siromaštvu koje poput raka izjeda ljudsko dostojanstvo i moral. Radaković je jedan od najzanimljivijih suvremenih hrvatskih pisaca, publici poznat po romanima “Sjaj epohe” i “Virusi” te proznim djelima “Ne, to nisam ja” i “Porno”.
Srijeda, 06. srpnja 2011. 20 sati Projekt 12/2
[stand-up solilokvij]
Stvaralačka mreža Zebra
autorski projekt: Ane Vilenice, Csille Barath Bastaić, Ivane Krizmanić, Tanje Smoje, Marije Tadić, Romine Vitasović, Slobodana Karajlovića i Olje Lozice u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih i La Mama teatrom iz New Yorka
igraju: Ana Vilenica, Csilla Barath Bastaić, Ivana Krizmanić, Tanja Smoje, Marija Tadić i Romina Vitasović Barutana
Skriveno:
Stvaralačka mreža Zebra
autorski projekt: Ane Vilenice, Csille Barath Bastaić, Ivane Krizmanić, Tanje Smoje, Marije Tadić, Romine Vitasović, Slobodana Karajlovića i Olje Lozice u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih i La Mama teatrom iz New Yorka
igraju: Ana Vilenica, Csilla Barath Bastaić, Ivana Krizmanić, Tanja Smoje, Marija Tadić i Romina Vitasović
Barutana
Na ZKM-ovu se pozornicu vratila urnebesno šarmantna predstava Projekt 12/2 koju autorski potpisuje duo Slobodan Karajlović i Olja Lozica. Šest talentiranih glumica – Ana Vilenica, Csilla Barath-Bastaić, Romina Vitasović, Tanja Smoje, Marija Tadić i Ivana Krizmanić – u razigranim stand-upovskim solilokvijima cijelih sat i pol publiku drže na rubu suza, ali od smijeha. Projekt 12/2 nastao je kao pokušaj seksteta mladih glumica da nepretenciozno progovore o vlastitoj profesiji i o sebi samima, hrabro se poigravajući granicama vlastite improvizacijske slobode. Ležerna i otkačena, predstava u kojoj glumački rad nadmašuje doseg domaćeg kazališnog zanata, u kojoj imaginativno-glumački potencijal izvođačica omogućuje gledateljima da uživaju u komadu, u kojem plamti želja za zanatskim poboljšanjem te konačno zavođenjem publike – samo su neki od komplimenata kojima je Projekt 12/2 počastila kritičarska i novinarska struka.
Tako je Ana Vilenica izvela žalopojku o svom životu prezaposlene glumice, a pritom se usudila i šarmantno glupirati, dok Csilla Barath-Bastaić duhovito problematizira pitanje mjere u teatru te sasvim ogoljava neminovnu potrebu glumca za podrškom i aplauzom publike.
S druge strane, Romina Vitasović je oduševila neverbalnim performansom u kojem ritam njenog smiješnog seksi plesa otkucava unutarnje glumačke i ljudske nemire koji se katkad srozavaju do prve stepenice očaja, a Tanja Smoje nastupa s intimističkom pričom u kojoj humor budi lavinom izražajnih gesti te besprijekornim ironijskim komentarom koji cijelo vrijeme vreba iz prikrajka.
Predstava je dosegnula vrhunac u komičnim monolozima Ivane Krizmanić čiji je vatromet energije i scenske improvizacije izazvao najveće salve smijeha.
Dodatni začin tog individualističkog ženskog kazališnog pisma osobna je karizma i osebujnost karaktera svake glumice ponaosob iz kojih proizlaze i svi temeljni stupovi predstave. Koloplet lepršavo-dinamičnih scena obojenih snažnom sugestivnom snagom te izrazito iskreno-umjetničkim glumačkim angažmanom izaziva dojam koji se ne zaboravlja, a sat i pol, prođe kao u hipu. Štoviše, poslije posljednje minute želite reprizu pa stoga kod ove predstave piše – obavezno pogledati.
Četvrtak, 07. srpnja 2011. 20:30 sati Ana i Mia
[dramska predstava]
Kazalište Mala scena, Zagreb
redateljica: Anica Tomić
igraju: Nika Mišković i Mia Biondić
autori: Anica Tomić i Jelena Kovačić Dvorište Rektorata [2]
20:30 sati Kraljevna na zrnu graška
[dramska predstava]
Ivica Šimić i Zvjezdana Ladika
Kazalište Mala scena, Zagreb
igraju: Ivica Šimić i Vitomira Lončar Dvorište Rektorata [2]
Skriveno:
Kad smo 1986. započinjali rad na predstavi Pričalo i Malena, željeli smo samo jedno: napraviti predstavu kojom bismo mogli započeti nešto samostalno. Iz te predstave rodila se Mala scena, a s vremenom je Pričalo i Malena postala Kraljevna na zrnu graška.
Danas, nakon preko tisuću odigranih predstava u 25 godina, s ponosom možemo govoriti o našoj Kraljevni na zrnu graška kao kultnoj predstavi. Ona ne samo da je stvorila naše kazalište, nego je odredila i njegovu sudbinu, sudbinu nas kao ljudi i kao umjetnika.
Radujemo se još jednoj sezoni s vama, vašom djecom i s Kraljevnom na zrnu graška.
Predstava traje 50 minuta.
Petak, 08. srpnja 2011. 21 sat Post.Sync
[plesna predstava]
GroundFloor Group, Cluj – Napoca, Rumunjska
koreograf i redatelj. Ferenc Sinko
igraju: Szabolcs Balla, Ágota Székely Dvorište Rektorata [2]
Skriveno:
POST.SYNC
Synopsis
Imagine a world in which there is no sound. A world in which objects, equipments lose their sounds and the familiar noises of vehicles, electrical appliances around us are gone.
Imagine zero-point. Silence. And a human voice.
This voice defines a schizoid space where fantasy merges with reality, where animation and feature films, sounds of radio emerge from subconscious to surprise, challenge and awaken us to grim reality: what we see or hear – whether it is present, past or future, real or screened – becomes part of our personality. There is no silence. No human voice. No escape.
Trajanje: 50 min bez pauze
Subota, 09. srpnja 2011. 21 sat Preko trnja do zvijezde
[komad s pjevanjem]
Teatar EXIT, Zagreb
redatelj: Tomislav Pavković
igraju: Nataša Janjić i Ivan Glowatzky
autori: David Greig i Gordon Mclntyre Dvorište Rektorata [2]
Skriveno:
Podne je u Zagrebu.
Ispred crkve Sv. Marka. HELENA odjevena u dražesnu djeverušastu haljinu. Oslonjena rukom o zid crkve bljuje do besvijesti. Ona nije sentimentalna ženica, ona je odvjetnica, specijalizirana za razvode. Igra žestoko, živi žestoko.
Nešto dalje je i ROBI. Vrata banke mu se zatvaraju pred nosom. On luđački udara po njima. U ruci mu plastična vrećica sa sto somova u kešu. On je sitni kriminalac, specijaliziran za nevolje. Ništa više.
Vratimo malo film unatrag.
Noć prije Helena i Robi su se upoznali u baru. I butelja sim, butelja tam…I…Znaš ono kad je seks stvarno dobar? Kad zaboraviš tko si i sve se jednostavno stopi u toplo klupko nepoznate kože.
Nakon svitanja, jutro donosi gomilu pitanja.
Jer kad imaš 35 zadnji ti je čas. Zadnji čas za provjeru imaš li hrabrosti vratiti se svojim snovima. Ili od njih konačno odustati.
I za jedno i drugo ti stvarno trebaju muda.
Imaš li ih?
S gitarama u rukama, Nataša Janjić i Ivan Glowatzky kao Helena i Robi, u furioznom tempu pričaju i pjevaju priču svoga života.
Priču o jednom izgubljenom vikendu na potezu od zagrebačkog Trnja do Zvijezde, o vikendu punom ljubavi, seksa, boli i strahova.
I u mrežu uhvaćenih snova
Pavlica Bajsić
Nedjelja, 10. srpnja 2011. 21 sat Spomenar
[pijanistički recital]
Biljana Urban Dvorište Rektorata [5]
Skriveno:
Rođena Osječanka predstavlja se najznačajnijim klavirskim djelima svojega djeda Jana Urbana, koji je u prvoj polovini prošloga stoljeća 20 godina živio, radio, skladao i dirigirao u Osijeku. Iako Osijek je imao simfonijski orkestar Biljana Urban s ponosom ističe osječke godine svojega djeda i njegovo prijateljstvo s dirigentom Lavom Mirskim, kao i dvije opere, četiri operete te Hrvatsku i Narodnu misu, koje su izvođene u Osijeku uglavnom u kazališnoj zgradi, ali i u crkvi sv. Mihovila u Tvrđi. Podsjeća i na bogat glazbeni život u Osijeku 20-ih i 30-ih kada je Osijek imao simfonijski orkestar. Nakon završetka Praškog konzervatorija, zaluđen tada popularnim panslavizmom, Jan Urban dolazi u Osijek i piše glazbena djela nadahnuta narodnim napjevima slavenskih krajeva.
Tvrđa, koja je i danas jedan od značajnijih prostora glazbenih događanja, posebice školovanja mladih umjetnika, bila je i mjesto školovanja Biljane Urban. Gotovo u ulici u kojoj joj je živio djed, završila je osnovnu školu, tek dvije ulice dalje dalje gimnaziju (sadašnja 3. gimnazija), a na središnjem trgu i Područni odjel zagrebačke glazbene akademije. No osnovnu i srednju glazbenu školu pohađala je u nekadašnjoj zgradi Muzičke škole Franje Kuhača u sadašnjoj Jaegerovoj ulici. Svoje prve klavirske uspjehe ne zaboravlja uz prof. Doru Sobović i prof. Damira Sekošana, ali ni nagradu Grada Osijeka za literarne radove u osnovnoj školi, kao ni nagradu Muzičke škole za najboljega učenika.
Iako se dvije godine bavila i pedagoškim radom na Akademiji u Osijeku, 1983. odlazi u Pariz, gdje se usavršava na Ecole Normale de Musique Alfred Cordot. Pedagoški rad u Parizu nastavlja i nakon preseljenja u Amsterdam 1992. Paralelno nastupa u brojnim koncertnim prostorima širom Europe samostalno, ali i u duetima, kvartetima… (tekst: Glas Slavonije)
Ponedjeljak, 11. srpnja 2011. 21 sat Vis životinje
[predstava – tehnika životinja]
Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb
autorski projekt: Ksenije Zec i Saše Božića
igraju: Larisa Navojec/Maja Posavec, Tvrtko Jurić, Damir Klemenić, Jerko Marčić i Rakan Rushaidat Dvorište Rektorata [2]
Skriveno:
VIS Životinje autorski je projekt Ksenije Zec i Saše Božića, uzbudljivo putovanje, koje govori o nizu običnih i neobičnih zgoda iz života adolescenata i životinja. Dječak Kuna mašta o osnivanju rock benda, koji će ovladati glazbenim svijetom. Za početak treba pronaći glazbenike i pjevača. Stvari se počinju slagati kada organizira audiciju na kojoj ne uspijeva sakupiti grupu istomišljenika. Kuna se odlučuje za prijatelje iz škole s kojima oformljuje band. Pojavom talentirane pjevačice počinju nevolje u grupi. Hoće li se tek oformljen bend: VIS Životinje raspasti već na početku karijere, ili će se članovi ipak prijaviti na lokalno natjecanje rock grupa i postati slavni? Iskoristivši motive slavne bajke Braće Grimm: Bremenski svirači, nastaje originalno djelo, nošeno i dalje temeljnom porukom bajke da zajedničkom suradnjom i razvijanjem imaginacije možemo ostvariti i najluđe snove.
Tehnika životinja
Posebnost ove predstave je i upotreba specifične tehnike glume, koja nastaje iz studije anatomije i kretanja životinja i omogućuje glumcima da naglašenom tjelesnošću, maštovito i zabavno prenesu dječjoj publici univerzalnu ideju predstave. Sama predstava ne kritizira ni na koji način izrabljivanje životinja, niti želi podučiti gledatelja, kako se odnositi spram njih. VIS Životinje može se promatrati kao esej o tome što kao ljudi o samima sebi možemo naučiti od životinja i na koji način možemo spriječiti, kulturalni nestanak životinja, koji je gotovo strašniji od njihove tjelesne marginalizacije.
Utorak, 12. srpnja 2011. 21 sat Jedna žudnja, dva bodeža i tri demona u kosi
[Macbeth, najkrvaviji do sada; predstava, praizvedba – work in progress]
redateljica: Aida Bukvić
igraju: Olga Pakalović i Živko Anočić
autorica: Marijana Fumić Dvorište Galerije Kazamat [3]
Skriveno:
Dobro traže strpljenje, odricanje, dugoročno planiranje i cjeloživotno odricanje te se nikada ne “naplaćuje” na “ovome” svijetu. Zlu je, naprotiv dovoljan jedan trenutak nepažnje, jedna slaba karika I ono će se proširiti poput pošasti. Zla djela su ostvariva, opipljiva, vidljiva, moguća i tako primamljiva. Zlo ne daje pusta, neprovjerljiva obećanja, zlo djeluje, zlo se ostvaruje – odmah.
Ovo je priča o žudnji za vlašću. Žudnji rođenoj u sekundi, žudnji kojoj je gotovo nemoguće zatomiti- žudnja je divlje, neobuzdana, žudnja raste u ljudskoj utrobi brzo I nezaustavljivo. Žudnja je lijepa dok se žudi, a ružna kad se “rodi”. I nikada, baš nikada ne ostvaruje naša očekivanja. Ostvarena žudnja je “hladan tuš”, razočara čovjeka i ostavi ga praznim.
To se dogodilo Macbethu i njegovoj ženi. Jednostavno su im se ostvarile želje i u tom trenutku prestao je postojati svaki smisao (života). Željeli su vlast radi vlasti. Učinili su sve što je bilo “nužno” da to i ostvare, a onda kad su se našli na vrhu dogodilo se – Ništa.
Zašto je tome tako? Zato što je uvijek ono što zamišljamo ljepše i punije od realnosti. Ne kaže se uzalud kako je “stvarnost izmišljotina nemaštovitih ljudi”. A naš dvojac “maštoviti” upravo je stvarnost opalila po nosu i gurnula ih u propast i smrt.
A stvarnost je surova, mračna pa iako je prisutna nekako je nikada nitko nije uspio vidjeti, jer onoga trena kad ti se učini da si je spoznao, ona isklizne i jednostavno se pretvori – u prošlost.
Žudjeli su vlast, dobili su je. Ali, na vrhu je samotno i vjetrovito, vrh je “prekriven ledom”. Na vrhu ima malo mjesta i neprestano moraš paziti gdje staješ i osvrtati se u strahu od novih potencijalnih penjača. A njih ima na pretek – svatko žudi o osvajanju vrha.
Na tom usponu prema vrhu dogodila se i poneka smrt, ali u očima penjača to su samo kolateralne žrtve. I sve bi bilo u najboljem redu da te žrtve nemaju ime i prezime, da, u trenutku samrtnoga hropca, nemaju otvorene oči. A oči su ogledala (duše). A ogledalu nijedan ljudski stvor ne može odoljeti – mora se u nj pogledati. I, ako je čovjek, a ne demon, mora se posramiti. To se, u narodu, još zove i grižnjom savjesti.
Ovo je priča o ambiciji. Ovo je priča o vlasti radi vlasti. Ovo je priča o ljudima koji misle da s njima počinje i završava svijet. A to je uvijek jalov posao.
Kao što će priča i pokazati…
Srijeda, 13. srpnja 2011. 20 sati Stari most
[izložba UNESCO]
Muzej Hercegovine Mostar Galerija Waldinger
21 sat Jedna žudnja, dva bodeža i tri demona u kosi
[Macbeth, najkrvaviji do sada; predstava, repriza – work in progress]
redateljica: Aida Bukvić
igraju: Olga Pakalović i Živko Anočić
autorica: Marijana Fumić Dvorište Galerije Kazamat [4]
22 sata Koncert za dangubu i zgubidana
[plesna predstava]
Liberdance, ansambl slobodnog plesa
igraju: Mate Matišić i Rajko Pavlić Dvorište Rektorata [1]
Skriveno:
Koncert za dangubu i zgubidana
Tambura samica, danguba, kuterevka ili cindra, solistički je instrument s tri ili četiri žice. Svirali su je pastiri za vlastitu zabavu, dangubeći u samoći. Često se njome prati ples ili pjesma.
Likovi: Danguba i Zbugidan
Mate Matišić – Danguba
Rođen 17. siječnja 1965. godine u selu Ričice (općina Imotski). U ranom djetinjstvu u sebi otkrio veliku ljubav prema gangi, samici i guslama što se kasnije odrazilo u njegovom skladateljskom radu. Nadimak Danguba od milja je dobio od svog strica u sedmoj godini života, jer je odbijao stjecati radne navike. Nastupao na festivalu Zlatne žice Slavonije. U posljednje vrijeme svira i pleše flamenco. Otac troje djece. Živi i radi u Zagrebu.
Rajko Pavlić – Zgubidan
Rođen 26. lipnja 1958. u Šestinskom kraljevcu 10/I, nekad selu, a sada elitnoj četvrti Zagreba. Od malena gaji osjećaj prema tjelesnom kretanju, te igra nogomet u NK Dinamo (juniori) uz istovremeno članstvo u plesnoj grupi O.Š. “Šestine”. U procjepu između nogometa i plesa, odlučuje se za ples. Prva iskustva stječe kao samouk, plešući uz radio i gramofon, te na popularnim plesnjacima. Dobio je nadimak Zgubidan jer je cijele dane provodio plešući i igrajući nogomet. Nije oženjen, ali ima djevojku Branku, svoju veliku podršku u životu. Živi i radi u Zagrebu.
Četvrtak, 14. srpnja 2011. 21 sat Emil i detektivi
[premijera igrokaza za djecu]
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku
redatelj: Nikola Zavišić
autori: Erich Kästner-Davor Špišić Dječje igralište - Trg Nikole Tesle, Donji grad
Petak, 15. srpnja 2011. 21 sat Emil i detektivi
[repriza igrokaza za djecu]
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku
redatelj: Nikola Zavišić
autori: Erich Kästner-Davor Špišić Dječje igralište - Trg Nikole Tesle, Donji grad
Skriveno:
Mali triler za veliku zrelost
Dok ste mali, djetinjasti, a život tek počinje, srce vam je širom otvoreno. Srce koje guta baš svaku sretnu porciju djetinjstva: Novi prijatelj na ljetovanju. Bakine palačinke sa sirom i grožđicama. Obraz topao od roditeljskog poljupca. Prva ljubav kojoj doneseš čokoladu i ostaviš na klupi u razredu a ona ju dugo, dugo ne otvara. Prvi let avionom, letiš bez pratnje a samo ti je deset godina pa ti stjuardese vežu poseban kartončić oko vrata i vode te u pilotsku kabinu… Gladno nezrelo srce ne pita. Nestrpljivo pumpa jer sve mu je podjednako važno. Svaka epizoda čini mu se kao temelj vječnosti. Malo srce ne pravi selekciju. Kočnicu naučiš podizati kasnije, odrastajući. Ona malobrojna djela, lekcije, mirisi, okusi i uspomene što prežive, narastu i sazriju zajedno s tobom, velike su to stvari. Od njih se doista sastoji tvoj život. Kad god ih skineš s police, obogate ga još i više. Jedna od takvih riznica izgrađena je u malom velikom romanu “Emil i detektivi” Ericha Kästnera. Danas sam u to sigurniji no ikad.
Emila sam upoznao u prvom osnovne. Kasnije sam se na berlinske ulice njegove pustolovine vraćao još nekoliko puta. Avantura, napetost, duh pravog trilera, živopisno oblikovani likovi tinejdžerskih junaka – Kästnerovo je obilje s kojim se čitalačka mašta bez po muke identificira. Vratiti se Emilovoj priči u zrelim godinama znači shvatiti da ta identifikacija radi kao da je vrijeme stalo. Osamdesetgodišnji veteranski staž (roman je napisan 1929.) srećom nije kapitualirao pred novim tehnoprednostima. Emil je i dalje svjež kao da je sad ispao iz hollywoodske tvornice superheroja. Međutim, današnja detekcija otkrila mi je i niz skrivenijih slojeva koje je Kästner mudro zadržao u pozadini. Prelijepo je otvarati topao, duboko emotivan odnos Emila i Majke koji, u današnjoj čestoj otuđenosti roditelja i djece, svjetluca kao prva jutarnja zvijezda. Antagonizam provincija i metropola, još tako romantičan u odnosu Neustadta i Berlina Emilovog doba, u suvremenom se svijetu užario do pitanja surovog opstanka. Naposljetku, socijalna dimenzija, moć novca i usud siromaštva, danas zagorčava slojeve ove priče okusom pelina. Nakon dvodnevnog iskustva na asfaltnoj džungli, nakon ozbiljne igre protiv lopovluka i pohlepe, poslušajmo što kaže jedan preranosazreli dječak: “Ni jednom čovjeku ne valja vjerovati.” Brrr! Odjednom nije zabavno.
Davor Špišić
Subota, 16. srpnja 2011. 21 sat Footloose
[mjuzikl]
redatelj: Igor Barberić Dvorište Rektorata [1]
Skriveno:
Najjeftinija karta za Broadway!
Redatelj i koreograf hit mjuzikla Briljantin Igor Barberić i Broadway‐ski muzički direktor Michael Laangs donose vam spektakl Footloose!
Pogledajte Maria Valentića i zvijezde reality TV šouova SUPERTALENT i Hrvatska traži zvijezdu u ulogama života:
Antonia Barišić (2010), Snježana Vranješević (2010), Zoran Simikić (2010), Davor Lovrinić (2010), Nina Kraljić (2009), Dino Antonić
Drugi o Footloose:
“Footloose raspametio Zagreb”
“Sinoć je bilo prelijepo, iznenadili ste me, ova večer će mi definitivno ostati
u pamćenju, svaka vam čast! Hrvatski rječnik nema naziv za viđeno!!!”
“You guys ROCKED! It was FANTASTIC worthy of Broadway with some
routines better than the original! Incredible talent, and energy spritzing
from the stage every second!”
Alternativni prostori:
1. Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku
2. Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku
3. Konkatedrala Sv. Petra i Pavla
4. Barutana
5. Galerija Waldinger
6. Glazbena škola Franje Kuhača
7. Arheološki muzej
[08.06.2011. 13:05]OLJK 2011.: Energija i kvaliteta!
Skriveno:
Organizacijski odbor, u sastavu Jasminka Mesarić, Dražen Alerić, Robert Raponja i Krešimir Bubalo, predstavio nam je program ovogodišnjeg Osječkog ljeta kulture. Iako se ove godine, zbog smanjenih sredstava, program neće tradicionalno održavati do 21. srpnja, organizatori obećavaju bogat program koji će uspjeti zadovoljiti sve posjetitelje. Očekuju nas brojna kazališna gostovanja, kako iz Hrvatske, tako i iz inozemstva, a ovogodišnji OLJK obuhvaća 26 programa, koji će se tokom 18 dana održati na 10 različitih pozornica.
Gradonačelnik Bubalo otvaranje OLJK-a najavljuje za 29. lipnja, kada će na Trg Ante Starčevića biti vraćena legendarna „Grupa građana“, a iznimno se ponosi činjenicom da će se ovogodišnji program odvijati na prostorima tri gradske cjeline – Gornjeg grada, Tvrđe i Donjeg grada. Troškovi cjelokupnog OLJK-a dosegnut će 900.000 kuna, od čega je 750.000 kuna odobrio Grad, a samo 70.000kuna Ministarstvo kulture.
Jasminka Mesarić, dugogodišnja ravnateljica Dječjeg kazališta u Osijeku, naglasila je da je program, unatoč kraćem trajanju no prošle godine, izuzetno bogat i zanimljiv. Ove godine je naglasak stavljen na male i atraktivne forme, kraće predstave nabijene entuzijazmom i kvalitetom. Brojni pozivi i upiti stigli su ovih dana na adrese članova Organizacijskog odbora iz Turističke zajednice grada Osijeka, jer i posjetitelje Grada na Dravi zanima program Osječkog ljeta kulture. Očekuje se oko 10.000 posjetitelja, a ulaz je je na sva događanja besplatan. Mesarić je publiku posebno pozvala na premijeru predstave „Emil i detektivi“, koja će se održati 14. srpnja na dječjem igralištu uz Dravu u Donjem gradu.
Robert Raponja, glavni urednik ovogodišnjeg OLJK-a, svoja je razmišljanja sažeo u četiri riječi – mala forma/veliki sadržaj. Tokom 18 dana održavanja programa Osječanima će se predstaviti brojna poznata glumačka imena, a Raponja iz programa ističe hit mjuzikl „Footloose“, koji puni gledališta po cijeloj Hrvatskoj i koji će zatvoriti ovogodišnji program 16. srpnja, te predstavu „Jedna žudnja, dva bodeža i tri demona u kosi“, svojevrsno moderno uprizorenje Shakespeare-ovog „Macbeth-a“.
Nesumnjivo je da nas očekuje zanimljivo kulturno ljeto uz brojne nagrađivane predstave i poznata redateljska i glumačka imena. Zato mislim da poseban poziv nije potreban.
Tekst: Mladen Kovačević
Foto: Daniel Antunović
[07.04.2011.] Tematski sastanak vezan uz Osječko ljeto kulture 2011. održan je u zgradi gradske uprave, a uz članove, u radu Organizacijskoga odbora sudjelovao je i gradonačelnik Krešimir Bubalo.
Skriveno:
Bila je ovo prilika da se utvrde osnove smjernice u kreiranju konačnog programa OLJK-a 2011., a koji bi koncepcijski i ove godine trebao biti podijeljen na tri dijela: glazbeni, kazališni i plesni, uz poseban dio književnih i likovnih sadržaja. Programski sadržaj uredit će Robert Raponja, ravnatelj Drame osječkoga HNK i profesor na Umjetničkoj akademiji. Glavna nit poveznica ovogodišnjih sadržaja bile bi male forme, koje nisu toliko financijski zahtjevne, a predstavljaju uspješnice svojih kazališnih kuća. Primjerice, u prijedlogu stoje Teatar Exit, Mala scena, ZKM, kazalište Trešnja, varaždinski HNK, Kazalište lutaka Rijeka i drugi, s tim da će se svakako nastojati osigurati gostovanje pojedinih hit-predstava suvremene hrvatske scene.
OLJK će i ove godine početi 29. lipnja, na blagdan svetih Petra i Pavla, zaštitnika grada Osijeka, a detalji programa bit će poznati tijekom sljedećega tjedna.
Tekst: Blaženka Alerić/Osijek.hr
Foto: Daniel Antunović/foto-arhiv 031
Potpisujem prethodna 2 pitanja: zašto nema ove godine otvorenog kina u dvorištu Vege? To barem ne bi trebao biti problem organizirati i ne bi trebalo puno koštati. I šta je tu koštalo 900.000 kn!?! Sve se bojim da taj novac, ili barem jedan njegov dio, nije i opet "opran" u džepove nekih "nadležnih"...
I zašto nema nekog podronijeg opisa svake od predstava? Mislim, "Projekt 12/2 [stand-up solilokvij]" ili "Preko trnja do zvijezde [komad s pjevanjem]" mi malo šta u životu znači, a nemam vremena niti uvjeta dolaziti svaki dan i provjeravati je li to nešto što bi mi se svidjelo...
Može li se nekako stupiti u kontakt s gđom/gđicom Tanjom Grganović, te joj postaviti ova pitanja?
Isječak sa sinoćnjeg Gala koncerta opernih arija.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=n9fniPWyThc[/youtube]
Ako netko zna koje se djelo izvodi i tko je pjevačica, neka mi javi da mogu dopuniti opis videa. Sopranistica Jelena Štefanić izvodi 'Una voce poco fa' iz Rossinijeve opere 'Seviljski Brijač' .
Video sam želio staviti pod Creative Commons licencom ali ga je youtube označio kao ne primjeren jer navodno sadrži ne licencirani sadržaj (!?).
Ujedno se ispričavam dirigentu jer sam mu nehotice zaklonio kameru
poštovani g. shetach ako odete na SLUŽBENU STRANICU osječkoga ljeta kulture http://ljetokulture.osijek.hr pronaći ćete sve informacije o programima na ovogodišnjemu ljetu. Samo treba kliknuti na link "pročitaj više". Ako vas bilo što o ljetu zanima slobodno me možete kontaktirati na službeni mejl OLJK-a koji se također može pronaći na službenoj stranici. Zahvaljujem vam na vašem pitanju.
tanja grganovic je napisao/la (Pogledaj post): ›
poštovani g. shetach ako odete na SLUŽBENU STRANICU osječkoga ljeta kulture http://ljetokulture.osijek.hr pronaći ćete sve informacije o programima na ovogodišnjemu ljetu. Samo treba kliknuti na link "pročitaj više". Ako vas bilo što o ljetu zanima slobodno me možete kontaktirati na službeni mejl OLJK-a koji se također može pronaći na službenoj stranici. Zahvaljujem vam na vašem pitanju.
Shetach je napisao/la: ›
I zašto nema nekog podronijeg opisa svake od predstava? Mislim, "Projekt 12/2 [stand-up solilokvij]" ili "Preko trnja do zvijezde [komad s pjevanjem]" mi malo šta u životu znači, a nemam vremena niti uvjeta dolaziti svaki dan i provjeravati je li to nešto što bi mi se svidjelo...
Azurirani opisi predstava/zbivanja.
Možda bi Tanja mogla i ovdje odgovoriti (da sad ne šaljemo mail) na pitanje o izostanku kino-programa u Vegi. Hvala ;-)
Shetach je napisao/la: ›
I zašto nema nekog podronijeg opisa svake od predstava? Mislim, "Projekt 12/2 [stand-up solilokvij]" ili "Preko trnja do zvijezde [komad s pjevanjem]" mi malo šta u životu znači, a nemam vremena niti uvjeta dolaziti svaki dan i provjeravati je li to nešto što bi mi se svidjelo...
Azurirani opisi predstava/zbivanja.
Možda bi Tanja mogla i ovdje odgovoriti (da sad ne šaljemo mail) na pitanje o izostanku kino-programa u Vegi. Hvala ;-)
A o transparentnosti utrošenih 900.000 (bože, skoro milijun!) kuna? Ili ipak tražimo previše, za sada?
Poštovani g. Shetach moj doprinos Osječkome ljetu kulture jest da svi građani i kolege novinari imaju sve potrebne podatke o programima na ovogodišnjoj manifestaciji (sadržaj programa, eventualne izmjene u mjestu održavanja, fotografije i tekstove sa održanih programa) što možete, složit ćete se, pronaći na službenim strancama ljeta. Nadam se da će vas neki od programa zainteresirati, te vas s radošću očekujemo Javite se, bit će mi drago da vas upoznam.
Znači, ne možete nam (ili niste ovlašteni) odgovoriti na prethodna pitanja (razlog izostanka nekih omiljenih programa od prethodnih godina, kao npr. otvorenog kina u dvorištu kluba "Vega", ili na što se potrošila tolika suma novca)?
Tko nam onda može odgovoriti na ta pitanja?
Priznat ćete da imamo prava znati odgovore na iste, pogotovo zadnje, jer iako je novac osiguran iz raznih izvora (Županija, grad, Ministarstvo kulture), pravi smo financijski izvor organizacije ovakvih događaja zapravo MI, građani Osijeka i RH, i to kroz naše poreze & prireze. Stoga smatram da imamo apsolutno pravo na transparentnost financiranja ovakvih događaja, baš zbog svega što se u prošlosti događalo u našoj državi i skandala koji se tek nedavno počinju otkrivati, a uvijek kada je u pitanju javni novac i njegova (pravedna i pravo-namjenska) raspodjela...
Složit ćete se i vi?
Evo ako smijem ja iskoristiti ovu priliku kada je već mlada dama prisutna (što je pohvalo, jer relativno je teško doći do nekog odgovornoga u bilo čemu putem net-a) pa priupitati sljedeće: Jeli istina da je Footloose, točnije njihovo gostovanje plaćeno/ treba se platiti 117 000 kn ili je to samo jedan u nizu ispraznih tračeva u ovom gradu?
Kolko je uopće ljudi dolazilo na te projekcije u Vegi?
Sigurno isto kao i na one perfomanse iknjiževne večeri koji kao popunjavaju program i daju dužinu ljetu kulture a zarpavo su bacanje love.
bolje kupit 2-3 prave predstave i dovuć gradove prijatelje sa nekim njihovim hitovima nego prodavat maglu kao prije
Najave događaja
[05.06.2012.] Objavjlen je program za OLJK 2012. : Osječko ljeto kulture 2012. [program]
[07.06.2011. 18:16] Ovogodišnje izdanje Osječkog ljeta kulture, održat će se u razdoblju od 29. lipnja do 16. srpnja 2011. na različitim lokacijama u Osijeku. Donosimo Vam bogat program u kojem će svatko moći pronaći nešto za sebe, na najvećoj kulturnoj manifestacijii u Istočnoj Hrvatskoj.
Javite se, bit će mi drago da vas upoznam. 
Zanima me kolika je dnevnica,šta se sve može raditi i koji su poslovi najbolje plaćeni.
Pozz!