Barutana 013 [program]

Jalova
Magdalena Lupi Alvir

Izvedba Jalove kreće se na granici kazališnog, performativnog i dokumentarnog, a jalovost se problematizira kroz niz tema među kojima su koncept ženskosti, majčinstvo, pitanje roda općenito ili nemogućnosti začeća konkretno, ali i u svjetlu šireg društveno-političkog konteksta.

Predstava je inicijalno nastala kao reakcija na sporni, sada već bivši zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u Republici Hrvatskoj. Suočavajući se s istinama koje su i bolne i osobne, no i društvene i javne, Jalova je i pokušaj doživljavanja jednog posve drugačijeg zajedništva, propitivanja stvarnih granica ljubavi, iskušenja, strahova, nadanja, no i duhovitih komentara na vlastiti položaj ne(moćnog) subjekta koji pokušava ispitati granice ne(mogućeg). Pokušaj je to da se sa distance sagleda i upozori na problem o kojem se dosada u teatru jednostavno – nije govorilo.


Magdalena Lupi Alvir (1968) dramaturgiju je diplomirala na Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo u Ljubljani. Od 1993. godine zaposlena je kao dramaturginja Hrvatske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Kao dramaturginja, autorica dramatizacija i autorica surađivala je s brojnim kazališnim i filmskim institucijama kao i vaninstitucionalnim kazalištima u Hrvatskoj i Sloveniji. Bila je dugogodišnja umjetnička voditeljica te ujedno suosnivačica nezavisne kazališne grupe TRAFIK (Tranzicijsko-fikcijsko kazalište) iz Rijeke koja se bavi istraživanjem rubova izvedbenih formi. U TRAFIK-u ostvaruje brojne autorske predstave te gostovanja na hrvatskim i inozemnim festivalima. Za svoj je rad primila nekoliko nagrada.

TRAFIK (Tranzicijsko - fikcijsko kazalište) Rijeka
Rad ove po mnogočemu na hrvatskoj nezavisnoj kazališnoj sceni jedinstvene grupacije autora i performera, započeo je 1998. predstavom na specifičnoj lokaciji – Hodač, kojom su uspostavljene tematske odrednice i izričaj unutar kojih se TRAFIK dalje razvija, uvijek vezane za pitanja identiteta pojedinca izgubljenoga na margini vremena i prostora.U predstavama koje slijede - Europa pleše, Beaufortova ljestvica, Kino predstava, Pozdrav s Jadrana, Gramatika, Utjelovljenje, Destinacija TRAFIK: Divljač, Diva, Armada, Pacifikka, Crossings i Jalova - TRAFIK nastavlja pomicati granice na razmeđi kazališta, pokreta, fizičkog teatra i multimedije ne odustajući od svoje specifične poetike.


Nakon petnaest godina rada koji je nemjerljivo utjecao na riječku, a time i na cjelokupnu hrvatsku izvedbenu scenu, zanimljivo je da je identitet koji grade još manje vidljiv, manje prihvatljiv, marginalniji.

Predstave TRAFIK-a primile su nekoliko nagrada te su gostovale na gotovo svim kazališnim festivalima u Hrvatskoj te u Češkoj, Italiji, Slovačkoj, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji, Španjolskoj, Singapuru i Njemačkoj.

Bolest smrti - Saša Božić

U podlozi kazališne predstave „Bolest smrti“ leži načelo fuzije originalnog teksta „La maladie de la mort“, slavne francuske spisateljice Marguerite Duras i dramskog prvijenca mladih glumaca Milice Manojlović i Romana Nikolića „Sjeti me se kad se okreneš“.

Komad za čitanje „Bolest smrti“ Marguerite Duras sažima u sebi mnoge prepoznatljive osobine njezina pisanja, kako na planu tema (nemogućnost ljubavi, žudnja, tijelo), tako i na području stila (bjeline, šutnje, škrtost i napregnutost rečenice, rezovi). Bolest smrti Duras definira kao nemogućnost spoznaje voljenja; ljubav se po Marguerite Duras ne zasniva na zrcalnom odrazu, očajnoj spoznaji da tijelo drugoga nosi skriveni, virusni dio mene... Tijelo jest put ka novoj realnosti osjeta.
Dramski prvijenac Milice Manojlović i Romana Nikolića simulira iskustvo nemoguće ljubavi koja se stvara i razara u svjetovima virtualne (internet i sms) komunikacije. Neimenovani junaci, označeni inicijalima igraju naoko djetinje igre prisnosti, bez mogućnosti da se u realnom svijetu ikada istinski sretnu.

Redateljski koncept uzima za svoj okvir spajanje ta dva teksta, jedan nastao na zalasku plodne umjetničke karijere, drugi koji tek najavljuje potencijal mogućeg iskustva dramskog pisma. No, oni u svom žanrovskom preklapanju nailaze na iznenađujuće bliskosti, te otvaraju put ka nekoj vrsti hipertekstualnog scenskog pisma. Kao poticaj u susretu ta dva dramska teksta redatelj uzima motiv istraživanja glumčeve tjelesnosti. U odnosu naracije, proizvodnje pisma, proizvodnje i povratka samoće, ono stoji izvan, kao zamka. Ili stranputica.

Marguerite Duras, iako poznata hrvatskoj publici, prvenstveno po romanu Ljubavnik i Moderato cantabile, rijetko je, gotovo nikako, zastupljena u hrvatskom kazalištu. Marguerite Donnadieu (Gia Dinh, Vijetnam, 1914.–Pariz, 1996.) suvremenu je književnost, kazališnu i filmsku umjetnost obilježila pod pseudonimom Marguerite Duras. Od djetinjstva u žitkome miješanju kultura na močvarnoj delti Mekonga preko pariškoga modernističkoga kruga pedesetih godina do postmodernističkoga atlantskoga smiraja, Durasičin je život roman, a pisanje život, priča o prožimanju mora i kopna, vreline i kiše, govora i šutnje, alkohola i dosade, jezika i tijela, smrti, uništenja i svih inačica žudnje. S više od osamdeset djela među kojima se antologijski ističu romaneskni prvijenac Brana na Pacifiku (1950.), te romani Moderato Cantabile (1958.) i Goncourtovom nagradom ovjenčani Ljubavnik (1984.), kao i scenarij za film Alaina Resnaisa Hirošimo, ljubavi moja (1959.), u francusku je književnu baštinu ušla kao jedan od najprevođenijih i najproučavanijih pisaca druge polovice 20. stoljeća.

Saša Božić, kazališni redatelj i dramaturg, prisutan u polju europskog suvremenog plesa. Kao dramaturg surađuje sa priznatim koreografima poput Isabele Schaad, Simone Aughterloney, Francesca Scavette, Martine Pisani, Dalije Aćin, Mathew William Smitha, Iztoka Kovača itd. Za zajednički projekt sa beogradskom umjetnicom Dalijom Aćin „Handle with a great care“ nagrađen je prvom nagradom Jardin d' Europe, najprestižnijeg europskog plesnog festivala Impulstanz u Beču 2008. Kazališni pojekti sudjeluju mu na festivalima poput Eurokaza, Bitefa, Transeuropa festivala u Hildesheimu, Karantena u Dubrovniku. Svoje suradnje ostvaruje u europskim kazališnim kućama poput Hebbel am Ufer u Berlinu, Kaaiteatrom iz Brusselesa, Pact Zollverein u Essenu, Gesneralee u Zurichu, Nacionalni plesni centar u Oslu, Plesni centar LaJette u Bruxellesu, Les Subsistances u Lyonu. i Beogradsko dramsko pozorište.

Dada – antologija ranog avangardnog filma

U sineastičkom univerzumu dadaizma presijecaju se ikonografska subverzija i apstrakcija, formalna geometrija i tjelesni erotizam, uronjeni u sveopću ravnodušnost spram stvaranja smisla – osim kada je riječ o osmišljavanju vlastite dekonstrukcije.

Uvodno izlaganje o prikazanim djelima dati će osječki multimedijalni umjetnik i filmski stvaralac Ivan Faktor.

Dada – antologija ranog avangardnog filma (1. dio), 32'30''


ponedjeljak, 28. listopada u 20:30
Dada – antologija ranog avangardnog filma (2. dio), 37'

Mehanički balet (Le Ballet Mécanique), Fernand Léger, 1924, 14'
Filmska studija (Filmstudie), Hans Richter, 1926, 3'30''
Emak Bakia, Man Ray, 1926, 17'
Dopodnevna sablast (Vormittagsspuk), Hans Richter, 1927, 6'