Nakon prvog i površnog uvida u Reneova djela, bez mnogo razmišljanja bilo bi ga moguće smjestiti u skupinu slikara koji više pažnje pridaju razradi tehničke vještine, a istodobno nastoje vrlo vjerno na površinu slikarskog platna prenijeti stvarnost uhvaćenu na vlastitoj očnoj mrežnici. No, odmah nakon konstatacije stanje stvari, potrebno se zapitati je li takvo jednoznačno tumačenje ujedno i bezuvjetno ispravno?
Opredjeljujući se za portret i visoko realističan način prikazivanja, Rene Grgić - Đaković dovodi se u poziciju u kojoj mu je nemoguće izbjeći vrlo intenzivnu komunikaciju s tradicijom. Duboko svjestan toga, na najranije nastaloj slici izloženoj na ovoj izložbi, Akademskom snu, umjetnik ugrađuje elemente preuzete iz djela ranijih majstora. Slika je to koja odiše duhom osuvremenjenog klasicizma. Citirajući slikare poput Leonarda, Tiziana, Poussina ili Maneta te slobodno kombinirajući elemente i ozračje različitih stilskih, vremenskih i svjetonazorskih epoha, Rene pomalo eklektičkim pristupom duboko zalazi u postmodernistički misaoni sustav. To je naročito vidljivo u načinu organizacije slike, odnosno u pokušaju spajanja većeg broja žanrova koji ponekad možda više zbunjuju promatrača, no što mu pomažu u razjašnjavanju čitavog prizora. S formalne i tehničke strane, slika odražava umjetnikovu usmjerenost k dotjerivanju tehničkih detalja. Kao rezultat toga proizlazi tehnički dosta vješto rješena kompozicija obilježena tek rijetkim formalnim nedorečenostima. Kompozicija je djelomično uvjetovana i oslanjanjem na psihološki profil prikazanih likova što nije nevažno budući da kod slikanja portreta umjetnik „osim vizualne sličnosti treba istaknuti i psihološke osobine prikazane osobe. (…)
Često se mogu čuti prigovori upućeni suvremenom umjetničkom stvaralaštvu. Koji su najčešći uzroci tih prigovora? Hermetičnost, ponekad naglašen larpurlartizam, banalizacija umjetničkog medija, manjak manualne vještine ili svjesno neinzistiranje na njoj i slično. Rene pripada onoj skupini umjetnika koji se i u današnjem vremenu zalažu za tradicionalne vrijednosti slikarstva koje nikada nisu u potpunosti bile napuštene, premda su ponekad bile stavljene u drugi plan. Na njegovim se platnima vidi kako realističko slikarstvo još uvijek može ponuditi stanovitu mjeru umjetničke svježine, osobito u situaciji u kojoj određeni dio progresivističke umjetničke produkcije operirara nekadašnjim avangardističkim postulatima koji nerijetko odišu patinom i pripadaju modelu kvantitativnog umnažanja već viđenog.” (Igor Loinjak, iz predgovora katalogu izložbe)
Rene Grgić – Đaković rođen je 10. svibnja 1986. godine u Osijeku gdje, 2005. godine, završava Školu za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti na slikarskom odsjeku. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojoj je 2011. godine magistrirao slikarstvo u klasi profesora Zlatka Kauzlarića-Atača. Član je aktivne multimedijalne udruge "Ilirski Zmaj".
Izlagao:
2007. - Skupna izložba „Mi 2007.", galerija „Izlog", Zagreb
- Meritas Unpugged „Pretvori me u zvuk", Tvornica, Zagreb
2008. - Izložba udruge „Ilirski zmaj", Dvorac, Virovitica
- Izložba udruge „Ilirski zmaj", Samobor
- 1. hrvatski trijenali autoportreta, Samobor
2009. - Skupna izložba „Rad s greškom", Galerija „Izlog", Zagreb
- Izložba udruge „Ilirski zmaj" na temu "Gdje žive divlje svinje", Dvorac, Virovitica - Skupna izložba, udruga „Korak“, Zagreb
2010. - Izložba udruge „Iliriski zmaj“, Dvorac, Virovitica
- Izložba udruge „Ilirski zmaj“, Slatina
2011. - Izložba najboljih odabranih diplomskih radova „Venientes“, KC V. Lisinski, Zagreb
- Skupna izložba „Mi 2011.“, Galerija „Izlog“, Zagreb
2012. - izložba udruge „Ilirski zmaj“, Dvorac, Virovitica
- 1. međunarodno biennale Santorini, Grčka
2013. – 23. Slavonski Biennali, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek