Muzej likovnih umjetnosti: Barutana 018 [program]

Postavljanjem izvođačkog tijela u tri različita prostora – kupaonicu, tramvajsku stanicu i garderobu, plesni film „Svaki svaki dan“ istražuje ponašanje tijela u rutini i ispituje perspektive prostora u kojima se ta rutina odvija. Prostore povezuje priča „jutarnje rutine“, a plesom se preuzimaju druga ponašanja, atmosfere i stanja predmeta ili drugih tijela prisutnih u prostoru, kako bi se vratila vidljivost rutinskim akcijama koje su dio naše svakodnevice.

EMA CRNIĆ je profesionalna plesačica iz Zagreba. Pohađala je Školu suvremenog plesa Ane Maletić te diplomirala 2018. suvremeni ples na Odsjeku plesa na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je nekoliko nagrada, među kojima se izdvaja Dekaničina nagrada za solo koreografiju ‘’Jendvatričetiripet’’ 2016./2017. Polaznica je radionice „Stories in Movement“ na International Dance Film Festivalu u Bukureštu 2018. Plesni film „Svaki svaki dan“ nastao je u sklopu kolegija Istraživački projekt 1 i 2 na trećoj godini Odsjeka plesa, izvedbenog smjera, pri Akademiji dramske umjetnosti, a do sada je prikazan na 10. festivalu Monoplay u Zadru.

Pendet je jedan od najstarijih plesova na indonezijskom otoku Bali. Izvorno je bio ples bogoslužja te je simbolizirao slavljenje silaska bogova u svijet prirode. Današnju verziju Pendeta je oblikovao indonezijski plesač Wayan Rindi 1950. godine, otkada se Pendet nastavio koristiti kao izraz dobrodošlice gostima. Seledet, Ngeliyer, Glaring neki su od naziva pokreta u Pendetu koji su me kao temelj vodili kroz istraživački projekt. „Vrata Pendeta“ je prikaz rezultata koje sam dobila ulazeći u ples Pendet s ciljem da pronađem svoju suvremenu refleksiju Pendeta. Prezentacija sadrži prikaz video materijala i živu izvedbu.

GENDIS PUTRI KARTINI je profesionalna plesačica koja živi i radi u Zagrebu. Studirala je na Akademiji dramske umjetnosti gdje je završila preddiplomski studij za suvremeni ples u lipnju 2018. Tijekom edukacije pronalazila je inspiracije i učila od mnogobrojnih suvremenih profesionalnih plesača i koreografa, među kojima su Francesco Scavetta, Anja Bornšek, Sanna Myllylahti, Maayan Danoch, Matej Kejžar, Petra Hraščanec, Irma Omerzo, Nikolina Pristaš.

„Remix is meta-always unoriginal. At the same time, when implemented effectively, it can become a tool of autonomy.” Eduardo Navas

„Not So Simple Sample“ bavi se principima remixa/samplea u glazbi koji se potom prevode u plesni materijal. Sample je glazbeni uzorak (bubanj, melodija, vokal i sl.) koji se izdvaja iz svoje originalne kompozicije te se implementira u drugu glazbenu kompoziciju. Svoju plesnu sekvencu odmah postavljam u situaciju remixa, tako da joj mijenjam uzorke (pokrete) te im principom montaže mijenjam drugi redoslijed. Moje tijelo podijeljeno je na pola – gornji i donji dio tijela kreću se naizmjence, što pruža mogućnost prijenosa oblika u prostor. Unutar prijenosa oblika tijela nasumično odlučujem hoću li promijeniti uzorak torza ili nogu, cijelog tijela ili pojedinog ekstremiteta. Ritam izvedbe mijenjam korištenjem gesti i pogleda u publiku, brišući bar na kratko granicu između privatnog i izvedbe.

ŠIMUN STANKOV je profesionalni plesni umjetnik iz Zagreba. Plesnu edukaciju započinje unutar street plesnih stilova te sljedećih deset godina sudjeluje na mnogim natjecanjima i jamovima. Svoje područje djelovanja širi upisom na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjek za suvremeni ples izvedbenog smjera. Jedan je od osnivača EducationTV-a, livestreaming platforme za promicanje underground glazbe, te je član novog umjetničkog kolektiva Škvadra. Surađuje s kolegama iz Pero Zloba i Tinu Ninu kolektiva kao izvedbena podrška na njihovim izložbama. Od 2014. radi na nizu projekata s domaćim i internacionalnim umjetnicima, kao što su Kenrick Sandy, Francesco Scavetta, Petra Hrašćanec, Saša Božić, Mirjana Preis.