O strojevima i ljudima iz prevoditeljske perspektive

U petak, 11. travnja 2025., na Filozofskom fakultetu u Osijeku održana je tribina „Umjetna inteligencija i prevođenje“. Na njoj su sudjelovale prof. dr. sc. Marija Omazić, redovita profesorica u trajnom zvanju na Odsjeku za engleski jezik i književnost istog fakulteta i članica upravnog odbora Zajednice za prevoditeljstvo, dr. sc. Nina Tuđman Vuković, suvlasnica i direktorica prevoditeljske agencije Projectus grupa iz Zagreba, te Ela Varošanec Krsnik, književna prevoditeljica iz DHKP-a i članica Radne skupine za umjetnu inteligenciju unutar Europskog saveza književnoprevodilačkih udruga (CEATL). Tribinu je moderirala dr. sc. Jelena Pataki Šumiga, književna prevoditeljica i asistentica Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Sudionice su razgovarale o prednostima i izazovima s kojima se suočava prevoditeljska struka s obzirom na uspon umjetne inteligencije i velikih jezičnih modela (LLMs). S jedne strane, konferencijski i prevoditelji stručnih tekstova mogu uporabom takvih alata ubrzati radni proces, no to će vjerojatno izazvati manji broj angažmana, s fokusom na redakturu tekstova koje je preveo stroj (tzv. post-editing). S druge strane, književni prevoditelji imaju povoljniji položaj zbog „neponovljive“ prirode književnosti i potrebne kreativnosti, što umjetnoj inteligenciji (zasad) ne polazi za rukom, ali se njihovi radovi masovno zlorabe za treniranje UI-ja, što je teška povreda autorskih prava.

Usporedivši dosadašnji rad u uvriježenim prevoditeljskim alatima, sudionice su istaknule da umjetnu inteligenciju – već integriranu u brojne alate za računalno potpomognuto prevođenje – treba promatrati kao naprednog pomoćnika, ali se nipošto ne treba slijepo oslanjati na njezin rezultat, pogotovo oko osjetljivih podataka. Kao najveći nedostatak, tj. prijetnju – a koju milijarde korisnika često zanemaruju jer trenutačno ima nevidljive posljedice – ističu ekološki otisak, odnosno nerazmjernu potrošnju neobnovljivih prirodnih resursa pri generiranju čak i najmanjih količina teksta.

Premda će se budućnost prevođenja u dogledno vrijeme sigurno promijeniti, ljudski faktor i kreativnost ostat će nužni, ali pod uvjetom da kao društvo njegujemo stručnost, znanje, kvalitetnu pisanu riječ i usmeno izražavanje te da se ne zadovoljimo „dovoljno dobrim“ strojnim prijevodima.

O aktualnosti teme svjedočila je brojna publika Male svečane dvorane Filozofskog fakulteta, mahom sazdana od studenata svih godina, njihovih profesora, alumnija fakulteta te kolega prevoditelja koji su tribinu došli poslušati čak iz Zagreba.

Zahvaljujemo sudionicama i svima koji su se odazvali te se nadamo što bržim novim i jednako korisnim susretima!


Tekst i foto: Jelena Pataki Šumiga