Kriza vlasti završena. Počinje Đapićeva petoljetka?

Koalicija HSP-a i HDZ-a, sada je to sasvim jasno, sastavit će još ovoga mjeseca novu gradsku vlast na čelu s Antom Đapićem kao novim/starim gradonačelnikom i nakon punih šest mjeseci okončati krizu vlasti u Osijeku. Sa stabilnom većinom od 14 vijećnika odradit će preostalih 14 mjeseci mandata do redovnih izbora u svibnju 2009. godine.

Za razliku od stanja otprije nepune tri godine, kada je za gradonačelnika izabran voljom HDSSB-a – kojemu je zauzvrat prepustio vlast u Županiji – Đapić će preostali dio mandata vladati voljom birača. U odnosu prema 5.661 glasa koliko je HSP tada dobio (glasovalo je 41 posto birača), na jučerašnjim je izborima (odaziv je bio 43 posto) s 13.775 glasova osvojio relativnu većinu ili impresivnih 31,31 posto i čak devet vijećničkih mjesta. Đapiću će stoga biti puno lakše, jer neće s tolikom pozornošću morati osluškivati želje koalicijskog partnera, budući da će i u Gradskom poglavarstvu ovoga puta imati većinu.

Koalicija već dogovorena

Predsjednika Gradskog vijeća trebao bi dati HDZ, ali malo je vjerojatno da će to biti nositelj liste, Miroslav Škoro. Ta bi časna, ali u biti protokolarna funkcija, teško zadovoljila njegove ambicije. Ona traži dobro poznavanje akata kojima se regulira rad predstavničkog tijela i snalaženje u nadmudrivanju s vijećnicima, što bolje leži, primjerice, dr. Draganu Kovačeviću, predsjedniku osječkog ogranka, koji bi s tog mjesta učvrstio autoritet u stranci i gradio poziciju za predstojeće redovne izbore.

Za razliku od potpuno neizvjesne situacije nakon prošlih izbora 25. studenoga, kada su svi razgovarali sa svima, a nitko se nije uspio dogovoriti, ovoga puta svi su izrazili sklonost dogovoru, ali za to očito nema potrebe. Koalicija HDZ-HSP nagoviještena je i prije izbora (ona, uostalom, traje godinama, od Đapićeva dovođenja na čelo HSP-a, a i sam je Đapić nedavno priznao da je više puta Sanaderu čuvao leđa glasujući u Saboru za prijedloge HDZ-a). To što još ne potvrđuju suradnju u Osijeku, znači da se žele što bolje pozicionirati u predstojećoj raspodjeli gradskih sinekura.

Od Thompsona do Traviate

Đapiću su ovi izbori bili presudni i nije žalio novca, truda i energije kako bi postigao što bolji rezultat. U njegovu slučaju ovoga puta uistinu vrijedi: „Kad nešto dovoljno snažno želiš, onda ćeš to i ostvariti“.

Vodio je afirmativnu kampanju i nije spominjao političke suparnike. Umjesto Mate Bulića i Thopsona, mladima je poklonio koncert osječkih rockera, starijima pjesmu Zvonka Bogdana, a kulturnoj eliti operu Traviata. U odnosu na stil otprije nekoliko godina, kada je rukom pokazivao „visinu kukuruza“, pokazao je kvalitativni skok kada je damama na Trgu dijelio crvene ruže. Za razliku od postavljanja spomenika Anti Starčeviću, kojega je izabrao protivno ocjeni struke ne upitavši građane što žele, sada ih je pitao što „bi“, a što „nebi“ u gradu, napravivši od toga okosnicu medijske kampanje.

S dosad najboljim rezultatima u Osijeku pokušat će na unutarstranačkim izborima 12. travnja amortizirati težak poraz na parlamentarnim izborima i održati se na čelu HSP-a. Milijunske troškove u kampanji moći će dijelom nadoknaditi upravljajući računom Grada na kojemu se nakupilo više od stotinu milijuna kuna, a snažnu kampanju i poziciju gradonačelnika maksimalno će iskoristiti za još uvjerljiviju pobjedu na skorim redovnim lokalnim izborima. Zato neće žaliti gradskog novca kako bi naknadama rodiljama, uskrsnicama i božićnicama umirovljenicima, subvencijama učenicima i studentima, potporama braniteljima, dodjelom pomoći nezaposlenima i socijalnim slučajevima, osigurao još četiri godine na čelu Grada.

Đonom na Đapića

Nasuprot njemu, dr. Vladimir Šišljagić i HDSSB vodili su pretežno negativnu kampanju, ponajviše usmjerenu protiv Đapića – od smiješne insinuacije da je HSP kriv za rušenje „šetača“, do dovođenja osebujnog Ante Prkačina na STV, kako bi po tko zna koji put izvrijeđao predsjednika svoje bivše stranke, iz koje ga je upravo on otjerao – što je više naškodilo njima samima. HDSSB je, ovoga puta u koaliciji s HSS-om, dobio nešto manje nego u studenome, pa će u Gradskom vijeću imati i jednu ruku manje – samo šest. Od 2005. godine, kada su osvojili gotovo 25 posto glasova, bilježe lagan kontinuiran pad, dok HDZ rapidno jača. S dva vijećnika na početku mandata i četiri nakon prošlih izvanrednih izbora, kraj mandata dočekat će s pet!

Osjećajući otpor građana prema političarima, HDZ nam je za gradonačelnika ponudio estradnu zvijezdu i zabavljača, Miroslava Škoru. Koliko se god neki osjetili uvrijeđenima, jer što o nama misle u HDZ-u kada nam kao svoj najjači adut nude banalizaciju i estradizaciju odgovornog posla vođenja grada, ta se procjena pokazala točnom, a Škoro – na sreću HDZ-a – neće postati gradonačelnik.

Kao materijalno i karijeristički neovisan o HDZ-u, s idealističkim pristupom poslu gradonačelnika, Škoro bi kao jak pojedinac stranci stvorio više problema, nego ih riješio. Uz zavist starijih članova zbog njegova munjevitog uspona u stranačkoj hijerarhij – jer član stranke postao je nepunih mjesec dana prije ulaska u Sabor – Sanader i Kovačević mogu biti zadovoljni uspjehom na izborima u Osijeku.

Poraz građanske opcije

SDP se na ovim izborima vratio na tri vijećnička mjesta s jedva nešto više od pet tisuća glasova, koliko je dobio i 2005. godine. Čak šest mjesta što su ih osvojili prije samo tri i pol mjeseca, mogu ponajviše zahvaliti pojavi novog, mladog predsjednika stranke na političkoj pozornici i činjenici da se istodobno biralo zastupnike za Hrvatski sabor.

Na ovim je izborima dosad najteže poražena građanska lijevo-liberalna opcija, koja je s tri SDP-ova i dva vijećnika koalicije HNS-HSU-Zeleni Hrvatske, pala na samo 20 posto biračke podrške. A to je manje od dvije trećine potpore HSP-u (!), stranci koja je na izborima za državni parlament gotovo izbrisana s političke pozornice.

Najveći gubitnik jučerašnjih izbora je HSLS. Nakon slavnih devedesetih, kada je uspijevao sam držati vlast u gradu, sada mu postotak naklonosti birača počinje s nulom, a u gradu više ne znači ništa. Tek u završnici predizborne kampanje pojavili su se s lecima „Benašić – pošten čovjek“, zaostalima iz prethodne kampanje, što je najbolje oslikalo zamor aktualnog vodstva, nedostatak ideja, novca i motiva za izbornom utrkom, u koju su ušli po inerciji.

I ovi izbori pokazali su da Osječani ne vjeruju „nezavisnima“, koji se nadobudno uključe u izbornu utrku. Pojedinac bez snažne i utjecajne organizacije iza sebe, u srazu s politički moćnim klanovima, još (ili više! – što je pesimističnija varijanta) ne znači ništa u gradu koji se godinama dičio navodnim liberalizmom.

Korumpiranje birača

Po svemu sudeći, na čelu najvažnijih gradskih poduzeća ostat će HSP-ovi kadrovi, pa se neće gubiti vrijeme na uhodavanje novih uprava i moći će se „nastaviti započeto“. To je dobro za razvoj grada.

Dobro je i što će u vlasti participirati HDZ, jer će Osijeku poteći pomoć iz državne slavine. Tako su najavljivale hadezeovske perjanice, Vladimir Šeks, Dragan Kovačević i Miroslav Škoro, ističući to kao glavni razlog zašto bismo na izborima trebali podržati tu stranku.

Na stranu to što je, u najmanju ruku, nepristojno u predizbornoj kampanji koristiti privilegij raspolaganja državnim novcem za privlačenje glasova birača; što se takvom kupovinom izborne volje građana na lokalnoj razini, novcem poreznih obveznika de facto korumpira biračko tijelo; što je uvredljivo da o pomoći nama i našem gradu Vlada ne odlučuje zbog naših potreba, nego zavisno o tomu jesmo li njezine ljude doveli na vlast i u Osijeku…
Ako je, dakle, politička korupcija postala tako transparentna, onda smo u toj tragičnoj situaciji ovoga puta kao grad – dobro prošli.

Autor: Goran Flauder