Ispod zelenog tepiha: Stabla u brikete

Trupce zdravih stabala posječenih u gradu gurnut ćemo, ispod zelenog tepiha. Ups! Oprostite. Sječa je tako ružna riječ, a direktor UNIKOM-a tako obziran prema svojim sugrađanima, pa ju je odlučio zamijeniti blažim, premda nestručnim terminom kako bi nam valjda bilo lakše. Stabla je uklonio.

Zvuči ljepše. Nema veze što se drveću, bila uklonjena ili posječena, isto piše. Lijepom riječju pomoći će nam da lakše podnesemo grubu stvarnost.

Srijedom u devet na Osječkoj televiziji, Miroslav Doležal lijepo nam je pojasnio kako uklanjanje podrazumijeva micanje stabala s trase građevinskih radova, bez obzira na to jesu li zdrava ili nisu. Granje i lišće će kompostirati, a od trupaca proizvesti energent – briket u novom pogonu za preradu drva. Sve je, kaže, već potanko razrađeno.

Grad „čačkalica“

Ljudi moji, pozdravite se s drvećem iole većeg promjera na gradskim ulicama. Osijek postaje grad „čačkalica“, a uklonjenim trupcima (ojačanim gelerima iz rata) zdravog drveća, direktor UNIKOM-a punit će pogon za preradu drveta. Usput, po ubrzanom tečaju bacio se na učenje. Šumarstva. Zasad još miješa klasično šumarstvo s urbanim, uvodi ophodnju u gradske uvjete (čak i od njega je previše), razlikuje tvrdo od mekog drveta i misli kako vrste mekog drva žive kraće od vrsta tvrdog drva…

Zna li da je obična jela meko drvo koje tek u dvjestotoj godini prestaje plodonositi? Zna li da bijela topola doživi 300 do 400 godina? Ili, dok priča o „drvenoj masi“ otkriva kako je baš izostao sa sata na kojem se učilo o „drvnoj masi“. Lapsus linguae? Ili klasično neznanje.

No, ne budimo sitničavi. Prerada drveta ipak je drugi smjer na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, a naš direktor savjetovao se sa šumarima u Osijeku. S onima, naravno, koji se bave – šumom. Ili s onim jednim koji u novinama mora reći kako i nije velika šteta posjeći nekoliko starih stabala, kada će se posaditi nova (čačkalice).

„Mrkva“

Nudi nam i „mrkvu“: u proizvodnji briketa – otvorit će nova radna mjesta! Bunite li se, dakle, protiv ekocida, bit ćete odgovorni za svakoga tko ostane bez posla, a mogao je raditi.

I tako padaju zdrava stabla. Ili bolesna, sa zdravim deblom. Šteta, jer takvo se drveće u naprednijem svijetu liječi. Nama pak, ekonomska logika govori da ga je unosnije preraditi u briket za potpalu i prodati, pa bio od mekog ili tvrdog drva, kakvo god naiđe. Puno je skuplje trošiti novac ovlaštenog stručnjaka urbanog šumarstva koji će stabla pregledati, kako bi se mogla redovito orezivati i liječiti.

Direktoru se ne može prigovoriti zbog nezakonitog postupanja, jer ne postoji zakon o hortikulturi koji bi u urbanim uvjetima nalagao radnje što se moraju provesti prije nego li se potpiše nalog za sječu. Oprostite, za uklanjanje. Odluku o tomu u Osijeku donosi dvočlana komisija – jedan ratar, zaposlen u gradskoj upravi i drugi, krajobrazni inženjer, zaposlen u UNIKOM-u. Sukob interesa? Šalite se. Toga kod nas nema.

„Batina“

Uostalom, pogon se može puniti kupljenim trupcima. Okolne šume pune su topola i vrba, pa se briket može proizvoditi i od trupaca nabavljenih od Hrvatskih šuma. Kada u Osijeku vrlo brzo nestane drveća starijeg od tridesetak godina, pogonu neće nedostajati sirovine. Ophodnja topola i vrba u šumi iznosi prosječno dvadeset i pet godina. Čuo je to Direktor. Ima i hrasta lužnjaka, hrasta cera i kojekakvih vrsta tvrdog drveta. Istina, one su, općenito govoreći, nešto dalje, ali to nije ništa ako pogon radi u dvije ili tri smjene, jer tada će Direktor biti najsretniji. Tko će mjeriti zagađenje što će ga taj pogon stvarati?

Drugdje se ponose topolama dvostruko i više starijim od propisane šumske ophodnje. Pronašli smo takve u našoj Dalmaciji, u dobro posjećenom Biblijskom vrtu iznad jednog od Kaštela. Zamislite „zločina“ što ga je počinila naša uvažena stručnjakinja, Ivna Bučan, kada je tako stare topole, umjesto uklanjanja orezala, učinivši ih bezopasnom atrakcijom. Gospodin Pravnik zabrinut je da bi nekome ponovno mogla pasti grana na glavu, podsjećajući na slučaj otprije nekoliko godina. Je li izazivanje straha „batina“ kako bi se ostvario cilj? I postoji li još netko ispod zelenog tepiha?

Pravilno orezana stabla ne ubijaju. Onaj kobni javor mliječ, s kojeg se otrgnula grana, nije bio niti star, a niti održavan. Moramo li se zbog toga plašiti i relativno mladih stabala?

Recka na kundaku

Ideja bivšeg direktora, gospodina Tine Lončara, bila je povećati broj ekipa za orezivanje na terenu, a pod njegovim vodstvom krenula je i nabavka novog kamiona s korpom. Njegov je nasljednik prekinuo s takvom idejom, orezivanje je pretvorio u uklanjanje, uz povremeno noćno sakaćenje.

U razgovoru s tada novim direktorom, početkom prošle godine procijenila sam da će RJ Zelenilu trebati još četiri godine kako bismo s raspoloživim timovima pravilno orezali krošnje i grad učinili sigurnim. Čovjek je tražio da to učinimo za godinu dana, na što nitko stručan nije mogao pristati. Godina je prošla i ne vidim da smo išta sigurniji. Samo smo sunčaniji.

U ozbiljnim sredinama o drveću grada skrbe ljudi školovani za rad s njima. U timovima sudjeluju šumari s iskustvom na poslovima u urbanim sredinama. Stoga bi i naš grad trebao pod svojim, a ne UNIKOM-ovim okriljem, oblikovati tim koji bi se drvećem i grmljem bavio stručno, a ne po diktatu, dok bi komunalnom poduzeću ostali poslovi izvođenja radova prema izdanom nalogu tima.

No, što god napisala ili vi komentirali, poduzetni Direktor – kako su ga nazvali u jednim dnevnim novinama – opet će povući recku na svom kundaku.

U međuvremenu, u drugim novinama piše kako se izrađuje projekt gradnje biciklističke staze i na Vukovarskoj ulici, od Zelenog polja do Trga baruna Trenka. Dakako, bit će i uklanjanja, a možda već i briketa...

Autor: mr.sc. Jasenka Vizentaner, dipl.ing.šum.