Premijere jednočinki Aleko i Cavalleria rusticana - nagradna igra

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku pripremilo je za ovu godinu još dvije premijere. Riječ je o dvije opere iz jednog čina koje će biti izvedene kao cjelovit program: "Aleko", opera Sergeja Rahmanjinova i "Cavalleria rusticana", opera Pietra Mascagnija. Režiju potpisuje Joško Juvančić.

Nadolazeća operna premijera opera "Cavalleria Rusticana" Pietra Mascagnija i "Aleko" Sergeja Rahmanjinova dovodi u Osijek još jednog priznatog umjetnika, maestra Ivu Lipanovića, koji će s orkestrom i solistima pripremati i dirigirati izvedbama opera, koje su ujedno i poslijednji ovosezonski operni naslovi.

Premijera: 25. travnja 2008. u 20:00 sati.
Reprize: 26. i 28. travnja 2008. u 20:00 sati.

Portal Osijek031.com, u suradnji s HNK-om u Osijeku, daruje vam 3x2 ulaznice za prvu reprizu, u subotu 26. travnja 2008. godine. Sve što trebate napraviti je poslati e-mail naslova Aleko / Cavalleria rusticana i svojim podatcima u sadržaju poruke na e-mail adresu redakcije [[email protected]]. Nagrađujemo troje najbržih koji unazad najmanje mjesec dana nisu dobili neku nagradu na portalu.

Opera "Aleko" nastala je prema poemi "Cigani" Alexandera Pushkina, za koju je libreto napisao V. J. Nemirovich-Danchenko, a uglazbio ju je Sergej Rakhmaninov.
U izvedbi osječkog HNK-a za režiju se pobrinuo Joško Juvančić. Orkestrom će dirigirati Ivo Lipanović i Mladen Tutavac.
Opera "Aleko" čudesno je djelo devetnaestogodišnjeg Sergeja Rahmanjinova (1873.–1943.), nastala 1892. za samo sedamnaest dana, kao njegov diplomski rad na Moskovskom konzervatoriju. Rahmanjinov je nagrađen Velikom zlatnom medaljom, a opera Aleko već se 1893. našla na repertoaru Boljšoj teatra u Moskvi. Praizvedbi je nazočio i slavni P.I. Čajkovski, koji je o Aleku napisao i sljedeće: "Ova fantastična opera jako mi se dopala!". Iste godine Aleko je premijerno prikazan u Kijevu pod dirigentskim vodstvom mladog autora.
Jedna od najznačajnijih postavki opere opera Aleko svakako je ona u Sankt Peterburgu sa slavnim basom Fjodorom Šaljapinom u naslovnoj ulozi (1899.), a jedna od najuspješnijih postavki je ona iz 1926. u Moskovskom muzičkom teatru pod umjetničkim rukovodstvom libretista V.I. Njemirovič-Dančenka, u režijskoj postavci koja se pamti.
Opera Aleko nastala je prema Puškinovoj poemi Cigani. Rad na njoj pjesnik je započeo siječnja 1824. u Odesi, tu su nastale skice za prva tri dijela, a završena je u Mihajlovskom 10. listopada iste godine. Sa životom i radom Cigana Puškin se upoznao izravno i o tome je pisao. "Lutao sam stepom s ciganskim, ljenjivim taborom" kako je zapisao u epilogu poeme. O svojim lutanjima s Ciganima Puškin se sjeća i u somoj glavi Evgenija Onjegina i u pjesmi Cigani iz 1830. godine.
Jednočinka Aleko ima pet lica: Aleko (bariton), Stari Ciganin (bas), Mladi Ciganin (tenor), Zemfira (sopran) i Stara Ciganka (mezzosopran)..Također sudjeluje i zbor.
Aleko u Hrvatskoj još nije izveden.

Za operu "Cavalleria rusticana" libreto prema G. Vergi napisali su G. Targioni-Tozzetti i G. Menasci, a glazbu Pietro Mascagni.
Još jedan operni biser, jedna od najpoznatijih opera verizma, naturalističkog smjera u opernom stvaralaštvu. Cavalleria se smatra prvom verističkom operom, praizvedena je u Rimu. 1890. godine. Interesantan je način na koji je nastala – to je bio prvi operni uradak P. Mascagnia koji se javio na natječaj za mlade skladatelje koji su morali napisati jednočinku. Među 73 ponuđene opere Cavalleria je pobijedila, postala senzacija, a na premijeri se skladatelj klanjao čak četrdeset puta.
Uspjeh „Cavallerie rusticane“ leži jednako u naturalističkoj neposrednosti, kao u tečnoj južnjačkoj melodici i temperamentu njezine glazbe. Iako nastala kao svojevrsna protuteža romantičnoj operi, u njoj ima još mnogo romantične topline, osobito u zborovima i orkestru. U predigri Masagni je prvi dotada upotrijebio ljudski glas, davšu tenoru da iza zastora otpjeva podoknicu karakteru „sicilijane“. Izvanrednu dramatičnost postigao je već u ariji Santuzze, a pogotovu u njezinu velikom duetu s Turridom. Tenoru je pri kraju opere dao napitnicu s velikim ansamblom i efektan „oproštaj“, koji je postao prototipom verističke arije, veoma melodizne, ali i građane u naglašenom dramskom naponu. U toj ariji Turiddu najprije priopći majci da ga je omamilo vino, i da će malo prošetati izvan sela, a zatim odjednom dramatski traži blagoslov i oproštajni poljubac, da bi hitro izmakao iz sela i čas kasnije poginuo u dvoboju. Tako je, za razliku od arija klasičnih i romantičnih opera, a po razvojnom uzoru nekih ranijih primjera (Verdi: arija Rigoletta i dr.) nastao tip arije prožete svojevrsnom dramatskom akcijom, što je u kasnijim verističkim opera dovelo do pisanja efektnih glazbenih točaka koja izravno uzbuđuju publiku. U tom smislu „Cavalleria rusticana“ je prvi i ujedno jedan od najljepših primjera talijanske verističke opere, koja u mnogočemu nastoji opernu umjetnost približiti događajima svakodnevnog života.

Dirigent Ivo Lipanović rođen je u Dubrovniku, a porijeklom iz Lumbarde na Korčuli. Dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Igora Gjadrova i kod Lovra pl. Matačića. Godine 1986. pobijedio je na natjecanju mladih dirigenata u Zagrebu, te je iste godine angažiran kao zborovođa i dirigent u Operi HNK u Splitu. Dirigirao je brojnim orkestrima, poput Zagrebačke filharmonije, Simfonijskim orkestrom HRT, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom te u inozemstvu Simfonijskim akademskim orkestrom iz Seoula, Simfonijskim orkestrom Beneventa, Orkestrom opere iz Cagliarija, Orkestrom Arena di Verona, Orkestrom Deutsche Oper iz Berlina, Filharmonijskim orkestrom Nice, MDR simfonijskim orkestrom iz Leipziga.
Već šestu godinu djeluje kao docent i stalni gost dirigent u Teatro Lirico Sperimentale u Spoletu na specijalizaciji za mlade pjevače i orkestralne glazbenike, gdje je ujedno i dirigirao premijerama Gounodova "Fausta", Massenetova "Werthera" i "Le Nozze di Figaro" W. A. Mozarta, "Cavalleriu rusticanu" P. Mascagnija, "Il Segreto di Susanna" E. Wolf-Ferrarija, "Manon Lescaut" G. Puccinija. Od studenog 2001. godine do ljeta 2003. bio je na dužnosti generalnog glazbenog ravnatelja državne opere u Ankari i festivala u Aspendosu.Dobitnik je nagrade „Milka Trnina“ Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za 2003. godinu.