Ispod zelenog tepiha: Ne sijecite nedužne topole!

Alergičari, Vama (nama) na znanje, ali i onima koji o tome javno govore: zbog mećave plodova svih vrsta i njihovih klonova, ne morate izbjegavati ulicu!

U letećim plodovima omotanim tzv. kunadrom, koja im i omogućuje duži ostanak u zraku i prelazak većih udaljenosti, nema polena! Ako nema polena, takva tvorba ne može biti opasna alergičnima na pelud.

Dezinformacije novinara i liječnika

Topole su ovih dana već zaboravile na svoju cvatnju. U međuvremenu, potrudile su se stvoriti plod. S tom činjenicom već treću godinu zaredom pokušavam suočiti ne samo točno određenu novinarku, već i pojedine liječnike koji to još ne znaju.

Neupućeni novinari, potpomognuti određenim stručnim liječničkim neznanjem, mogu dovesti do ekocida u gradu. Bombastični, ali netočni naslovi u dnevnim novinama poput „Alergičari ne mogu iz kuća zbog mećave peluda topole“, tiskani crvenim slovima preko više od pola stranice, lako mogu isprovocirati sječu topola.

Još prije petnaest mjeseci borila sam se protiv namjere određenih ljudi da posijeku (ili, po njihovom, uklone) pojedine, danas rijetke vrste topola. Takva stabla nisu zaštićena i s obzirom na okolnosti, iz Gradskog poglavarstva – gdje ne postoji stručna osoba (voćari, vrtlari, vinogradari i ratari, složiti ćete se, ipak nisu dovoljno stručni za rješavanje problema takve vrste) – ili tvrtke koja se bavi održavanjem javnih zelenih površina (pravnici i ekonomisti još manje znaju o drveću i grmlju), lako može doći izvršna naredba o sječi.



U strahu su velike oči

Tko će za to biti odgovoran?

Novinarka koja se nije potrudila nazvati Zavod za dendrologiju Šumarskog fakulteta ili Botanički vrt Farmaceutskog fakulteta što ga vodi kompetentan stručnjak, doktor znanosti, šumar? Ili liječnica koja ne zna da je u ovo doba godine kod drveća i grmlja glavni alergen Sambucus nigra L., crna bazga?

U strahu su velike oči. U neznanju još veće. A to neznanje, posebice ako dolazi od uglednih visokoobrazovanih ljudi, može biti iznimno opasno i dovesti do zahtjeva sve većeg broja alergičara na pelud, za sječom topola. Stoga, NE SIJECITE NEDUŽNE, jer topole sada ne cvatu! To pomalo neugodno lebdjenje plodova nošenih vjetrom brzo će proći.

Retfalčani bi sjekli…

Ne zaboravite kako drveće na ovom planetu postoji puno duže od nas. Mi smo biljkama uzurpirali prostor, bahato uništavajući njihova staništa i gotove sve dijelove Prirode. Sjetimo se, živa su nam stvorenja povjerena na brigu, a ne na uništavanje.

Postoje i drugi načini liječenja alergija. To vam pišem iz osobnog iskustva! Znam kako je kada nos curi, grlo peče, oči suze, a kihanje ne prestaje. Posljedice alergije, međutim, nećete otkloniti tražeći sječu pogrešne vrste drveća i grmlja, kao što to Retfalčani traže godinama.

Prvo bi posjekli breze, sada nepravedno topole, a netko će zatražiti i uklanjanje lijeske, koja je također alergen. Alergičarima trenutačno stvara probleme polen crne bazge. Što je s lipom, koja će uskoro procvasti? Nastavimo li tako, uskoro ćemo ostati bez fonda starog drveća i grmlja na javnim površinama grada.

Pomozite topolama

Odbacite strah, naoružajte se činjenicama i pomozite topolama, naročito bijelim, preživjeti u Osijeku. One su cvale prije listanja, početkom ožujka. Sada više nisu opasne za alergičare na polen i ne zaslužuju crvene, bombastične i neistinite naslove koje bi ih mogle doći – krošnje.

Piše: mr. sc. Jasenka Vizentaner, dipl. ing. šum.