Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



Čitam neki dan filmski program HTV-a, RTL-a i Nove TV u redovitom tjednom prilogu Glasa Slavonije:

…snježna oluja sprečava policijsko vozilo sa zatvorenicima, među kojima je i ubojica policajca, ujedno i jedan od gradskih šefova organiziranog kriminala Bishop (...) policajac Roenick već mjesecima ne sudjeluje u akcijama, jer sama sebe krivi za smrt dvojice kolega u sukobu s gangsterima...

Sve je počelo prilično nevino, partijom pokera na prijateljičinom tulumu. Međutim, Katlin uskoro počinje kockati preko Interneta, a minus od 4oo dolara na njezinoj kreditnoj kartici, samo je početak.

Plaćeni ubojice i nekadašnji suradnici glavne junakinje Black Mambe nasilno upadaju u malu kapelicu, ostavljaju trudnu mladenku u krvi, sigurni da su je usmrtili (...) za četiri godine, kada se iz kome probudi Black Mamba, željna osvete isplanira akciju i prihvati se posla. Ubija ih jednoga po jednoga, da bi na kraju došla do Billa...

Gledam, ima li čega novoga u nastavku:

Njime caruju bande, a ulice su često poprišta krvavih sukoba“; „Kako će ubojica ubrzo ustanoviti da nikad neće ostvariti svoje ciljeve...“; „Jonathan Cooper, osumnjičenik za ubojstvo svoje supruge...

Zavirim i u filmski raspored za sljedeći dan!

...ali u trenutku njihova najvećeg očaja, otkrivaju beživotno tijelo tete Agathe na kuhinjskom podu“; „U cijelu se situaciju upleće i Dankinja Kristen, koja Jakeu predloži krađu nekoliko milijuna dolara prljavoga novca namijenjenog pranju...“; „Posao slabo ide, pa je Art prisiljen preživljavati varajući bogate udovice, koje uvjerava da su njihovi muževi nedugo prije smrti kod njega naručili skupe slike.

...a zatim se Marija upusti u prostituciju, kako bi došla do novca za nastavak puta...“; „No, kad je mentor postavio ultimatum – ili će spavati s njim, ili će joj zatvoriti vrata plesnog biznisa, Honey je na mukama što napraviti. Odreći se sna, ili morala?

Za filmove kao Karate Kid ili serije kao DeadWood, dovoljno govore naslovi.

Filmovi, igrice i život

Evo još nekih iz prošlog tjedna: Napad na policijsku postaju, Kill Bill, Strašilo, Bande New Yorka, Pljačka na granici, Prokletstvo zmaja, Zlato za odvažne, Magija, Poljubac smrti, Upleteni u zločin, Kuća izazova…

Slično je bilo i prethodnog tjedna, a bit će i sljedećeg, i posljednjeg. Naslov današnjoj kolumni posudio sam od divnog i čudnog američkog pjesnika Ogdena Nesha, kojega kod nas spominje tek pjevač Đimi Stanić u izvrsnoj parodiji Prsluk pucam. Zbirku Neshovih pjesama davno sam zagubio, ili mi je nije vratio neki zaboravni poznanik. Uživao sam slušati i promatrati pok. osječkoga glumca Đorđa Bosanca, velikog ljubitelja i poznavatelja poezije, dok je nenametljivo i cinično čitao pjesme iz njegova Teatra u koferu.

Ogden Nesh piše o našoj svakodnevici, o ljubavi i braku, lakomosti, drskosti, zavisti i oholosti, o ljudskoj nedoraslosti, kako onoj mentalnoj, tako i dječjoj, ili pak ovoj u pjesmi čiji sam naslov posudio. Malo koja dječja soba – čak i u najsiromašnijim obiteljima – nije pretrpana noževima, mačevima, sabljama, revolverima, puškama, strojnicama izrađenima, na sreću, od plastike. Danas su djeca, kao uostalom i najveći broj odraslih, zaokupljeni televizijskim programom i video-igricama u kojima treba zapaliti, zgaziti, objesiti, ustrijeliti kako bi se postigla pobjeda. U igrici uvijek, u životu nikada!

A upravo kroz te igrice i filmove djeca oblikuju svoje karakterne osobine i mentalna svojstva, grade odnos prema općim ljudskim vrijednostima poput, primjerice, života. A ta najveća vrijednost može biti ugrožena prijetnjom, ozljedom, smrću. No, ima li u njima neke morbidne draži, nekrofilskog zadovoljstva i unutarnje sreće? Ako ima, koliko takve strasti potječu od iskonskoga genetskog prokletstva, a koliko od aktualnih utjecaja među kojima se ne smiju zanemariti niti takvi filmovi?

Počinitelji i žrtve

Tko su ljudi koji odlučuju o izboru filmova? Znaju li oni što je psihološki izazov, što je poticaj, kako se (ne)odgojno utječe na dijete ili maloljetnika i koliko se duboko u psihu nedorasle osobe – a to nije uvijek samo dijete! – utiskuje doživljaj takvog filma? Nevažno je što ta krv nije prava, što su mrtvaci tek dobri glumci ili lutke, što su iza scene kamere i filmska ekipa, možemo li biti sigurni da nam te sugestivne slike uopće ne utječe na karakterne osobine, psihopatske sklonosti ili nagone skrivene u mračnim bespućima (pod)svijesti? Uostalom, je li uopće normalno gledati raskomadana ljudska tijela, živjeti od prostitucije, zarađivati pljačkom ili trgovati drogom?

Počinitelji zločina i njihove žrtve upravo smo mi sami i naša djeca. Široke staze profita na takvim filmovima, igricama i igračkama, ograđene su klimavom zakonskom ogradom. Koliki su već ubili povodeći se za sugestivnim pričama i slijedeći know-how iz nekog filma? Prema vijestima od 6. kolovoza, mladić iz Tajlanda prekopirao je scenu ubojstva iz video-igre GTA 4 i prema njezinim pravilima ubio i opljačkao taksista. Možemo li nešto slično očekivati i kod nas?

Pravo lice smrti

Cijelog profesionalnog života sretao sam se sa zločinom, s počiniteljima i obiteljima žrtava. Poznata mi je sva kukavička bijeda zločinca i uličnog junaka kad mora pogledati u oči zakonu, državnoj sili ili – ne daj Bože – osvetniku koji želi naplatiti zlo učinjeno dragoj mu osobi. Zar je moguće da to shvatimo tek kada više nema povratka, kada je zlo učinjeno i upropašten život žrtve i počinitelja? Jesu li izostala pravodobna upozorenja roditelja, učitelja, svećenika, susjeda, prijatelja, suca, tužitelja, odvjetnika, policajca, novinara…? Kada to već ne čine redatelji i trgovci igrama smrti.

Oni koje takvi filmovi i večernja zabava veseli, koje god dobi bili, žele li doživjeti autentično iskustvo unakaženih ljudskih tijela, neka posjete Odjel za patologiju Kliničke bolnice. Možda tada shvate kakvo je uistinu pravo lice smrti. Možda bi nakon toga bilo manje potrebe za službenim objašnjenjima tipa: „Uzroci zločina su nepoznati“, ili „Počinitelj je po svoj prilici umno poremećena osoba“.

No, možda uopće nemam pravo! Možda ste i vi već čuli od svoga djeteta: “Tata, ne boj se, to je samo krv!“ i pomalo se privikavate na to. Ako niste, naš filmski program, video-igrice i internetski sadržaji, uporno rade ne tome da to skoro čujete.

Piše: Ivan Vekić


 Stranica prilagođena ispisu
08-24-2008 04:58:13 am :: cane
Ivan Vekić je napisao/la: ›
Čitam neki dan filmski program HTV-a, RTL-a i Nove TV u redovitom tjednom prilogu Glasa Slavonije:

„[i]…snježna oluja sprečava policijsko vozilo sa zatvorenicima, među kojima je i koro čujete.

Piše: Ivan Vekić

Malo ne znamo pravopis ili tipkarska greška?
08-24-2008 08:34:21 am :: Ingo
totalno smo desenzibilizirani na krv, izmasakrirana tijela, ubojstva ... djeca na to gledaju kao na sasvim normalnu pojavu ... i ne cudi sto su empatija i suosjecanje u potpunosti nestali.

drustveni moral je srozan vec odavno, i tu se ne moze puno toga napraviti. uvelike smo poprimili americku kulturu divljeg zapada.

istovremeno sve drzavne institucije, udruge, crkva i ini neznaju kako bi sve reagirali na pojavu picke ili kurca na televiziji, ili nedaj boze samo izgovaranje te rijeci.

kada bi mogao birati, radje bi da mi se djeca jebu nego ubijaju i sakate.
08-24-2008 09:45:23 am :: kopile
Veliki dio tih koji ubijaju i sakate ili sebe ili druge to rade zato što nemogu jebati.
08-24-2008 10:27:42 am :: bazooka_joe
Ivan Vekić je napisao/la: ›
A upravo kroz te igrice i filmove djeca oblikuju svoje karakterne osobine i mentalna svojstva, grade odnos prema općim ljudskim vrijednostima poput, primjerice, života.


Eh, sad, ja bih rekao - jadni roditelji čija djeca svoje karakterne osobine oblikuju prema filmovima i igricama. Postavlja se pitanje zašto su uopće takvi roditelji dozvolili djeci igranje nasilnih igara?
Vidim, opet je na meti GTA; to nikada nije bila igra za klince, nije tako zamišljena i izdavač (Rockstar games) ju od samih početaka serijala prodaje sa ESBR ratingom 17+ (od 17 na više godina), dok je San Andreasu rating promijenjena na 18+ nakon otkrića kontroverznog (skrivenog) saržaja dostupnog kroz mod koji prikazuje seksualni odnos glavnog junaka sa njegovom curom (ubijanje je ok, ali spolni odnos prije braka nikako).
Ta tzv. 'pravila igre' koja vi spominjete - nisu praktički nikada bila uvjetom za igranje bilo koje igre iz GTA serijala - zapravo, uspjeh serijala (pogotovo nakon 'San Andreasa') temelji se na tzv. sandbox modu igre; u igri ste slobodni raditi skoro sve (ograničeno samom fizikom igre i mapom te misijama koje igrate); igra ne nagrađuje ubojstvo taksista, slučajnog prolaznika ili policajca - vaš junak odmah postaje tražen od policije. A policija je prilično realno napravljena (pogotovo u IV. dijelu) - prvo puca, onda pita. Uglavnom, svatko tko kaže da je neko ubojstvo napravljeno prema 'pravilima' GTA serijala igara - laže.
No, da kažem i koju riječ o onim roditeljima sa kojima sam počeo. Stvar je u tome što mnogo njih zna o računalima manje od njihovih klinaca i svi su jako ponosni što njihov osmogodišnjak zna instalirati i crackati najnoviju igru FIFA serijala. Oni to ne bi znali. Isti taj klinac zna instalirati i GTA. Nije problem, ode kod prijatelja, sprži - instalira. A roditelj ponosno gleda dok klinjo prazni okvir za okvirom u nevine (virtualne) građane San Andreasa. Ovakvih je slučajeva kod nas bezbroj; oni su rezultat nekoliko okolnosti:

1. U hrvatskoj je borba protiv uporabe piratskog softvera u privatne svrhe nepoznanica. Postoje inspekcije za firme, ali nitko se neće odazvati kada prijavite susjeda zbog nelicenciranih windowsa. Zašto je to tako? Zašto roditelji ne bi platiti tih 300-400 kn koliko košta originalna kopija GTA IV?
Pretpostavljam da ne bi bili spremni platiti ni 1200 kn za licencu Windowsa, kamoli još Office 3500 kn (ovdje spominjem cijenu najčešće instalirane varijante kod kućnih korisnika), Photoshop 5500 kn (uključio sam plug-inove), 200-tinjak kn za bolji antivirusni softver, 450 kn za Nero... Ja predlažem rat piratluku, pa ćemo vidjeti tko će vrtiti GTA (i ostatak Windows igara) na Linuxu (ok, može WinE, ali to klinci ne znaju, jelte)!
2. Roditelji znaju manje od djece o tome kako računala rade. Ne stavljaju ama baš nikakve mehanizme zaštite djeci od njih samih. Već i ptice na granama znaju koliko je loša stvar microsoftov pristup defaultnog (bez potrebe za konfiguriranje ijednog drugog accounta ili ukucavanja lozinke) korisnika sa administrativnim ovlastima, a upravo je to tako kod velike većine kućnih korisnika. Dijete ima prava raditi na računalo štogod želi. Možete vi klincu govoriti koliko god hoćete da ne smije igrati neku igru - ukoliko on može instalirati tu igru na računalo - on će to i napraviti.
3. Stav vlade. Dok svemu stavljaju prefiks "e-", likovi u projektu e-Hrvatska ne rade ništa za roditelje djece. Toliko ljudi zaposleno u uredu kojemu je najsveobuhvatniji projekt "e-Obrazovanje" ne radi ništa po pitanju edukacije i davanja smjernica roditeljima kako bi uspješno zaštitili klince od nasilih igara, neprikladnih sadržaja na internetu itd... Zašto se ne izda nekakav papir sa kratkim uputama za roditelje? Zašto ona gomila njihovih 'stručnjaka' ne napravi security templateove sa skritpom koja će to sve na jednostavan način aplicirati i otvori nekakvu download sekciju na sajtu? Ukoliko već nude školama usluge LDAP-a, zašto se klinci ne bi logirali na domenu sa svog kućnog računala (ok, zvuči kao teški SF, ali je tehnički izvedivo...)?

Uglavnom, mislim da problem nije u ljudima koji kreiraju sadržaj - problem je u ljudima koji ga troše i onima koji bi trebali kontrolirati potrošnju istoga.
08-24-2008 02:11:18 pm :: Kugla
Roditelji koji krive televiziju i igrice za stanje svoje djece trebaju se prvo dugo i duboko zapitati gdje su oni bili dok su im djeca usvajala sve te negativne osobine. Igranje GTA i gledanje Švarcenegerovih filmova neće nikoga učiniti ubojicom više nego će ga odlazak u crkvu učiniti dobrom osobom.
08-25-2008 09:41:42 am :: davorccc
Gluposti!!!

Nisu igrice, TV i ostale kerefeke krive za stanje uma klinaca, nego RODITELJSKI odgoj.

Na kraju možda djeca nauče nešto korisno prije nego što odrastu iz filmova, igrica kakav je svijet, ljudi i okolina.
08-25-2008 09:51:42 am :: DonQuijote
davorccc je napisao/la: ›
Gluposti!!!

Nisu igrice, TV i ostale kerefeke krive za stanje uma klinaca, nego RODITELJSKI odgoj.

Na kraju možda djeca nauče nešto korisno prije nego što odrastu iz filmova, igrica kakav je svijet, ljudi i okolina.

ali je lakše reći "nismo mi krivi, to je vidio na kompjuktoru i televizoru!"...
Re: Očima prolaznika: Tata, ne boj se, to je samo krv…
09-02-2008 11:31:38 am :: wendy
"Children aren't happy with nothing to ignore,
And that's what parents were created for. " Wink
Ogden Nash

Brat i ja, kao mali, gotovo uopće nismo gledali televizijski program. Tata bi nam na VHS snimao sve moguće crtiće, filmove i serije za djecu pa bi nas, kad smo nešto htjeli gledati, posjeo pred tv i pustio nam nešto po vlastitom izboru. Moj brat je ipak, kao petogodišnjak, u pismu Djedu Mrazu poželio pušku. I dobio ju je, kao i većina dječaka u selu s kojima se igrao. Još je u osnovnoj školi nabavio već spomenutu igricu, GTA. Danononćno je visio na tome. I tata je igrao s njim. Roditelji "modernih" svjetonazora i oni koji će to tek postati, vjerojatno se nad ovim zgražaju. A moj brat je danas, eto, sasvim običan tinejdžer kojega više zanimaju cure nego igrice, oružje i krv. I sav sretan je primio vijest o ukidanju obaveznog vojnog roka, a mog prijatelja koji sanja o marincima smatra potpuno šašavim. Dakle, ne vidim da su mu te igre naštetile niti da su utjecale na njegov svjetonazor.

Ivan Vekić je napisao/la (Pogledaj post): › Oni koje takvi filmovi i večernja zabava veseli, koje god dobi bili, žele li doživjeti autentično iskustvo unakaženih ljudskih tijela, neka posjete Odjel za patologiju Kliničke bolnice. Možda tada shvate kakvo je uistinu pravo lice smrti. Možda bi nakon toga bilo manje potrebe za službenim objašnjenjima tipa: „Uzroci zločina su nepoznati“, ili „Počinitelj je po svoj prilici umno poremećena osoba“.


Smatram da je promišljanje s filozofsko-antropološke strane o statusu osobe sasvim normalno, kao i znatiželja vezana uz umiranje i smrt u kontekstu suvremene medicinske znanosti i kliničke prakse.

To što sam ja jedva dočekala prve kliničke vježbe iz patologije ne znači da sam morbidna niti da me tuđa patnja i smrt vesele. Unatoč tome što se često susrećem s mrtvim tijelima, nisam spoznala "pravo lice smrti". Što to uopće znači?

Smatram da percepcija određene situaciju ovisi ponajprije o čovjeku kao pojedncu. neki će klinci sa zadovoljstvom mučiti životinje, dok će kod onih drugih taj prizor izazvati gađenje, tugu, nevjericu.

Ne možemo od djece sve skrivati, ne možemo ih potpuno zaštititi. Smatram da to, dugoročno, uopće nije dobro. Ako igrica u nekoga izazove želju za ubojstvom, pokoljem, pljačkom... to znači da s tom osobom već ranije nešto nije bilo u redu.

Žalosno je što većina ljudi smatra kako im televizijski program odgaja djecu. Djeca će se susretati s "lošim" i "ružnim" stvarima, kao i s "lijepima" i "dobrima". Roditelj je tu da s djetetom razgovara, da ga usmjeri, dok ono samo ne počne razvijati vlastito mišljenje o istoj stvari. Ako ih prepuštamo samima sebi i televizijskom programu, od njihova mišljenja i ponašanja kasnije svašta možemo očekivati.

Isto tako, smatram da su zabrane, paničarenje i preuveličavanje kontraproduktivne u jednakoj mjeri kao i zapostavljanje.
Re: Očima prolaznika: Tata, ne boj se, to je samo krv…
09-14-2009 04:41:08 pm :: root
Naravno svi vi koji to komentirate ste roditelji pa to najbolje znate Very Happy
09-14-2009 05:17:18 pm :: Monstrum
ja ubijam na video igricama i najsretniji sam kad zakoljem nožom i puštim krv a sad očekujem i najnoviji nastavak igrice Svinjokolja 3 : obračun u prčkincima gdje sa drugarima koljemo virtualne svinje onlajn, tovimo, koljemo, šurimo, radimo kobajsce i čvarke i krvence i švargla i svega i takmičimo se ko je pobjednik ko utovi i zakolje najdeblju svinju jebo sebe Smile
09-15-2009 07:24:06 pm :: Malisha
Monstrum je napisao/la (Pogledaj post): › ja ubijam na video igricama i najsretniji sam kad zakoljem nožom i puštim krv a sad očekujem i najnoviji nastavak igrice Svinjokolja 3 : obračun u prčkincima gdje sa drugarima koljemo virtualne svinje onlajn, tovimo, koljemo, šurimo, radimo kobajsce i čvarke i krvence i švargla i svega i takmičimo se ko je pobjednik ko utovi i zakolje najdeblju svinju jebo sebe Smile


osijek031.com smile
09-15-2009 07:35:52 pm :: beziljy
Monstrum je napisao/la (Pogledaj post): › ja ubijam na video igricama i najsretniji sam kad zakoljem nožom i puštim krv a sad očekujem i najnoviji nastavak igrice Svinjokolja 3 : obračun u prčkincima gdje sa drugarima koljemo virtualne svinje onlajn, tovimo, koljemo, šurimo, radimo kobajsce i čvarke i krvence i švargla i svega i takmičimo se ko je pobjednik ko utovi i zakolje najdeblju svinju jebo sebe Smile


osijek031.com smile osijek031.com smile osijek031.com smile osijek031.com smile

osijek031.com smile
osijek031.com smile
Advertisement





Yorki vakcinisana lepo...
Crvene toy pudle, pr...
Na prodaju stenci fran...
Dostupne bebe Toy pudl...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:555

Registrirani online (): Nitko


Objektiv031

Pješački most