Antinuklearci: Hrvatska dogovora sa Srbijom gradnju nuklearke kod Erduta

Organizirali su nekoliko konferencija na novinare, prikupili osam tisuća potpisa na peticiju protiv gradnje nuklearke u Hrvatskoj i u Centralu održali Međunarodnu konferenciju „NE nuklearkama – Sunce je najbolji reaktor“, čime su završili svoju antinuklearnu kampanju.

Oni su svoje rekli, a nama će biti kako si napravimo. A napravit ćemo si – nuklearku!

Erdut najizgledniji!

Svjesni su toga gotovo svi sudionici dvodnevne konferencije i antinuklearne kampanje, što su je od lipnja vodile Zelena lista, Press-centar za okoliš, Grupa OR i Općina Erdut.

Ma koliko govorili protiv nuklearne energije, a govorili su mnogo, ma kakve ekološke, financijske i druge argumente iznosili i isticali prednosti dobivanja energije iz obnovljivih izvora, u Vladi su odluku već donijeli. Nuklearka će se, ne dogodi li se nešto nepredviđeno, najvjerojatnije graditi upravo kod Erduta, preko puta ade Tanja, na mjestu stare željezničke postaje pored obale Dunava, i to poslije 2015. godine kada istekne moratorij na gradnju atomskih centrala iz 1999.

Može se markantni načelnik općine Erdut, Jovan Jelić, upinjati do besvijesti dokazujući kako već i sama najava gradnje nuklearke donosi neprocjenjivu štetu poljoprivredi i turizmu na području općine. Mogu Zeleni s obje strane rijeke koja-nas-je-oduv(ij)ek spajala vrištati na hrvatskosrpskom iz petnih žila „ne i ne“, ali NE će proći. Jezik nuklearnog lobija zapadne Europe, kojim se suprotstavlja energetskoj ovisnosti ovog područja o Rusiji kada su u pitanju tekući i plinoviti izvori, puno je razumljiviji vladama obiju zemalja. Da ne govorimo o milijardama eura koliko će projekt stajati, a kada se toliko „meda“ prelijeva, nešto mora ostati i na prstima onih koji o tomu odlučuju.

Bit će to samo nastavak dobre bratske suradnje na planu energetske potpore, koja nije prekinuta niti tijekom rata (opskrba naftom Miloševića i njegova ratnog stroja, Karađića uz asistenciju Bobana, Martića preko zajedničkog prijatelja Fikreta Abdića Bâbe…).



Zajednički projekt

Među vladama dviju zemalja o pitanju gradnje nuklearke postoji veliko razumijevanje, jer u Srbiji su pripreme za gradnju 200 km nizvodno od Erduta daleko odmaknule i oni ne dvoje hoće li je ili ne. Stoga je ekonomičnije napraviti zajedničku elektranu na granici, koja bi proizvela dovoljne količine energije i dugoročno zadovoljila rastuće potrebe u obje susjedne i prijateljske zemlje (ovo potonje, barem na razini vlasti, nikad nije bilo upitno).

O tomu je na konferenciji govorio dr. Gojko Mišković iz Zelene mreže Vojvodine, ustvrdivši kako se vlade Hrvatske i Srbije mnogo više dogovaraju o gradnji zajedničke nuklearne elektrane, nego što o tomu obavještavaju javnost.

Nije 30 milijuna dolara prije dvadesetak godina slupano u sveobuhvatne analize područja oko Erduta, da bismo mi sada, kada smo utvrdili kako je lokacija idealna za smještaj nuklearke, sve to odbacili zbog malo voća, povrća, erdutskog vina i Aljmaške Gospe, kojoj ćemo se tek tada imati razloga moliti da nam nuklearka ne doživi havariju.

Za koji će dan tu mogućnost Sanaderova vlada diskretno otvoriti u Nacionalnoj strategiji energetskog razvoja, koju će nam dati na javnu raspravu kako bi vidjeli hoće li se narod uspaničiti. Kada registriraju da nije, jer ljudi su otupjeli i na izvjesnije ugroze od te, pustit će dežurne čuvare okoliša da se izvrište i angažirati spin doktore za promjenu javne percepcije. Tako će narod shvatiti da nuklearka širem području donosi razvoj, nezaposlenima radna mjesta, Općini redovitu naknadu, a životnom standardu porast. Bit će tu i pozivanja na nacionalni interes, jer nedostatak energije postat će mračna prošlost, a struje će biti i za izvoz. Uvjeravat će nas kako su suvremena tehnološka rješenja sigurna i da do havarije poput Černobilske ne može doći. Uostalom, nismo li okruženi desetinama nuklearki od kojih nam prijeti podjednaka opasnost kakva bi nam prijetila i od one kod Erduta, jer 20, 200 ili poneki kilometar više ne znači mnogo kada je u pitanju radijacija.

Argumenti i peticija

Bilo je poučno slušati antinuklearce i njihovo zagovaranje ulaganja u iskorištavanje obnovljivih izvora energije, poglavito sunca i vjetra.

Govorili su kako je nuklearna energija skuplja od alternativne uzme li se u obzir cijena zbrinjavanja i beskrajnog čuvanja nuklearnog otpada. Optužili su nadležna ministarstva za opstrukciju korištenja obnovljivih izvora energije, navodeći da u Hrvatskoj postoje četiri fotonaponska objekta koja priključak na mrežu čekaju pet godina, a za instaliranje je potrebno nekoliko dana. Tvrde kako se uredbama ide na ruku pojedinim lobijima, a pravilnici su neprovedivi, jer se za priključak fotonaponskih sustava do deset kilowata traži isti postupak i dokumentacija kao za nuklearnu elektranu.

Upozoravali su da će se za nekoliko desetljeća s uranom dogoditi ono što se danas događa s naftom, zbog čega nuklearke ne mogu biti dugoročno rješenje. Stoga će peticiju protiv gradnje nuklearke s tisućama potpisa predati zamjeniku premijera, Damiru Polančecu.

A barem mi u Hrvatskoj znamo što se događa kada se protiv nečeg potpisuje peticija. Događa se, naime, upravo to.

Autor: Goran Flauder

Pročitajte i...
Anketa 031: Nuklearka u Slavoniji?!
Put za nigdje: Lijepa naša nuklearka (1. dio)
Put za nigdje: Lijepa naša nuklearka (2. dio)
Prva međunarodna konferencija o nuklearkama održat će se u Osijeku

Forum 031: Počela kampanja protiv nuklearke u Hrvatskoj