In memorian: Krunoslav Sukić, dragulj odbačen nepodnošljivom lakoćom

Više od dvadeset godina Krunoslav Sukić bio je jedna od nezaobilaznih, vodećih osobnosti civilne scene u našem društvu. Po struci profesor filozofije i književnosti, nakon završenog studija prvo je radio kao novinar i pisao sjajne filmske kritike u Glasu Slavonije, a potom kao srednjoškolski profesor u Belome Manastiru. Ono po čemu ćemo ga, međutim, dugo pamtiti, njegov je doprinos mirotvorstvu, antiratnoj kampanji i predanost zauzimanju zaštiti i promociji ljudskih prava.

U jeku najžešće agresije na Osijek i istočnu Slavoniju, dakle u vrijeme naših najvećih nacionalnih, političkih i uopće društvenih frustracija, Kruno Sukić ostao je pribran i išao protiv struje, povišenih strasti ishitrenih reakcija svjestan njihovih dalekosežnih posljedica. S malom skupinom istomišljenika osmislio je i krajem 1991. godine osnovao Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, pokazujući cijelom civiliziranom svijetu da smo i u okolnostima najteže nacionalne ugroze u stanju djelovati razumno, nenasilno i časno. Da više nije ništa uradio – a jest – bilo bi to dovoljno da ga se svrsta među naše najznačajnije sugrađane.

Jer, kada su mnogi novokomponirani domoljubi materijalno i politički profitirali na iznenada probuđenoj nacionalnoj svijesti, Kruno Sukić – koji je na montiranom političkom procesu u bivšem socijalističkom režimu proglašen nacionalistom i izbačen s posla te stavljen pod nadzor tadašnje Službe državne sigurnosti – smatrao je nečasnim pozivati se na osobnu životnu kalvariju i naplaćivati vlastitu žrtvu. Umjesto toga, u tim tragičnim (po)ratnim godinama, nesebično je i iskreno pomagao svima kojima je pomoć bila potrebna.

Za razliku od brojnih razvikanih političara koji su to samo verbalno manifestirali, njemu je istinski bilo stalo do javnog i općeg dobra. Kritički je upozoravao na brojne društvene nepravde, kojih je i sam bio žrtva, ali gospodstven po duhu i po ponašanju, nikada ništa nije tražio za sebe. Bio je čovjek enciklopedijskog znanja, za naše vrijeme nepojmljivo pošten. Valjda upravo stoga što je bio takav, završio je gurnut na društvenu marginu. Zapravo, teško je shvatljivo da se naša, u biti mala i siromašna zajednica, s tako nepodnošljivom lakoćom odriče najboljih među nama.

Kruno na tu marginu nije pristajao; pružao je otpor političkom nasilju i društvenoj nepravdi, ali ta intelektualna pobuna išla je isključivo njemu na štetu. To je na koncu i životom platio, u naponu intelektualne snage u 56. godini, doslovce na marginama grada kojem je dao najbolji dio sebe. I to u naletu grube sile kakvoj se, metaforički, suprotstavljao većim dijelom svoga kratkog života.

Bez sumnje, najviše će nedostajati svojim najmilijima, supruzi Franki i kćerki Tonki, a mnogi će tek shvatiti koliko je bila privilegija poznavati ga i družiti se s njim.

Autor: Jaroslav Pecnik

Krunoslav Sukić (56) poginuo je u petak predvečer, oko 18:30 sati, pod kotačima teretnog vlaka na željezničkom mostu u Osijeku. Komemoracija će se održati u ponedjeljak 6. listopada 2008. s početkom u 17 sati, u knjižari Nova na Trgu Ante Starčevića.