Osijek i Šuker vole se tajno

Dugo već naš grad nije toliko zaintrigirala neka tema, kao što je to izazvala inicijativa za proglašenjem Davora Šukera počasnim građaninom. Nije upitno da bi Osijek želio svakih nekoliko godina iznjedriti svjetsku klasu kao što je Davor i po mogućnosti ju zadržati što duže u svome gnijezdu, a pri kraju karijere ju vratiti da bude moralni i patriotski poticaj nekim novim klincima. Nije upitna ni planetarna popularnost rođenog Osječanina, no istini za volju, nju treba vezivati za Hrvatsku, a ni slučajno za grad njegova rođenja. Barem da je ista iskorištena za nekakvu promidžbu i našeg grada, ali prije desetljeća, a ne tek danas. Otkuda baš sada određene strukture javnog, političkog i sportskog života Osijeka iz ropotarnice povijesti izvlače jedno ime čija je privrženost ovom gradu u najmanju ruku upitna. Ne mogu se oteti dojmu da je isto vezano uz predstojeću pretvorbu najdražeg nam kluba, za koju se traži, u siromaštvu našeg okruženja, neki bogatiji ulagač u vjerojatnom pomanjkanju interesa ionako malog broja naših lokalnih „tajkuna“. Nije ovo Hajduk da će se lokalpatriotizmom i dugogodišnjom tradicijom sliti na brzinu deseci milijuna konvertibilnih ili kojih drugih valuta.

Plebiscitarno odbijanje inicijative kulminiralo je u kontakt programu STV-a prošloga tjedna, u kome se u ime potencijalnih predlagatelja gospodin Alen Prnjat nevješto i bez pravih argumenata opirao komentarima gledatelja i nemilosrdnim rezultatima ankete koji su uporno klizili prema „dolje“ kako je emisija odmicala, gdje su obični ljudi i udruge građana izražavali svoje iskrene stavove, neopterećene ikakvim političkim interesima.

Nema sumnje da je Šuker uz Gorana i Janicu jedan od najboljih ambasadora Hrvatske i hrvatskog sporta u svijetu. Njegovo ime s velikim zadovoljstvom i simpatičnim jezičnim poteškoćama izgovaraju na svim kontinentima i povezuju s Croatiom. Svaka čast, ali ovdje je riječ o gradu Osijeku i doprinosu koji je pojedini kandidat donio njegovu imenu i njegovim građanima. Otprilike tako stoji i u aktima lokalne uprave, kojima su inicijatori za ovu čast svojedobno predlagali gospodina Branka Mihaljevića, gospodina Lava Mirskog i mnoge druge zaslužne Osječane, i čije su inicijative svesrdno podržane kako od gradskih struktura, tako i od strane običnog čovjeka. Mnogi od njih i nisu bili rođeni Essekeri, ali su cijeli svoj život, ljubav i karijeru, ukratko sve životne uspjehe dijelili s gradom Osijekom i njegovim građanima.

Sjećanja me vraćaju u ne tako davnu prošlost najvećih uspjeha Gorana i Janice, ali i naših olimpijskih slavodobitnika. S kim su prvima podijelili svoju veliku i zasluženu radost? Sa svojim sugrađanima, naravno! Usprkos te javno očitovane ljubavi pred licem svekolike hrvatske javnosti, nitko od tih istinskih veličina do danas nije doživio tu čast da ga se predloži za počasnog građanina Zagreba, Splita, Rijeke... A što bi, vjerujem, svi mi Osječani dali za jedan trenutak onog pozitivnog ludila koje je vladalo kada su matični gradovi dočekivali svoje odličnike!?

A što smo mi dobili od „našeg“ Davora nakon velike bronce u Francuskoj? Dobili smo direktan prijenos dočeka u Zagrebu! Jer on je, prije svega, uvijek bio „građanin svijeta“, a zatim Zagrepčanin i Dinamovac, Osječanin samo po rodnom listu! Ako je sada nešto novo u planu vezano uz Osijek i NK Osijek, dajte nam da to znamo i mi obični smrtnici. Nemojte da se Davor s nama voli samo tajno, dajte da to postane javno kao što je to slučaj Gorana i Splita, Janice i Zagreba. I tek kada mi to osjetimo kao istinsku ljubav možemo razgovarati o ovoj počasti. Bojim se da ćemo tu istinsku privrženost gospodina Šukera teško osjetiti i da će sjena sumnje iznad njegova lika i djela zauvijek ostati.

Ono što mi, kao građani ovoga grada, možemo poduzeti je nedopuštanje da se ime i ponos voljenog nam grada prodaje pod patronatom gradskih čelnika. Sve me ovo nekako podsjeća na slučaj postavljanja Starčevićeva spomenika na trgu. Tada nismo uspjeli spriječiti samovolju određenog kruga ljudi. Hoće li se povijest ponoviti i u ovom slučaju? Ne znam, ali pozivam na buđenje gradske svijesti uz onu poznatu, ali u praksi slabo korištenu: „Neka se i glas građana čuje!“.

Pišu: M.K. i Z.K.
Foto: Cacan

---

[Anketa] :: Davor Šuker bi trebao...

Pročitajte i rasprave...
-> Priopćenje Kohorte o prijedlogu da se Šukera proglasi počasnim građaninom Osijeka
-> Davor Šuker pogođen stavom osječke Kohorte