Očima prolaznika: Oklopnjaci, letjelice i gologuza budućnost

Nisam se namjeravao više javljati. Jer, o čemu pisati u državi u kojoj se saborski zastupnici ne osjećaju sigurni niti u vlastitoj zgradi; gdje se na naslovnoj stranici dnevnih novina pojavljuje partizanski narodni heroj pod čijom je komandom osvojen Kočevski Rog i Tezno; u kojoj gradonačelnik Zagreba (oni bar imaju Gradonačelnika) i njegov savjetnik za sigurnost (titula je mnogo kićenija, ali mi se ne dâ listati novine) namjeravaju kupiti oklopno vozilo, bespilotnu letjelicu i helikopter, te izgraditi najmoderniji krizni stožer otporan na potrese, kemijske i nuklearne katastrofe, valjda za vlastitu sigurnost, ali ne i za svoj novac; čiji predsjednik i premijer kao općepriznati znalci i bespogovorni autoriteti drže umna predavanja čitavom svijetu o terorizmu i izlasku iz globalne krize, a nama ne taje da smo u banani (koja šporka šala, rekli bi Dalmatinci); i u kojoj je tri dana (zamislite!) kasnila plaća gospodi iz vrhovne vlasti…

Yugo crne boje

Jedan se branitelj osobnim automobilom Yugo (to se još samo na Balkanu zove automobilom) zabio u vrata Hrvatskog sabora, na što je prestravljeni zastupnik Boris Kunst (HDZ) predložio da se Gornjim gradom zabrani (?!) promet i stave još jače prepreke pred Sabor i Vladu. Nešto hrabrije zastupnice SDP-a, Milanka Opačić i Gordana Sobol, ne plaše se kao junačina Kunst, ali ipak se ne osjećaju „najugodnije“ i strepe od sljedeće godine „…kada ljude stigne još veća financijska kriza“. Tako naši časni zastupnici strepe od svojih glasača, koje su prije izbora mamili lažima!

Javilo se i glasovito Ministarstvo branitelja (i ostalih dekorativnih obilježja), kako bi zlosretnom atentatoru i teroristu u ubojitom Yugu „koji je mogao ugroziti Sabor ili Vladu“ pružili savjetodavnu i pravnu pomoć (što li to zapravo znači?). On, međutim, „…nikada nije prihvaćao suradnju…“, iz čega valja zaključiti da je sam kriv za stanje u kojem se našao, ali oni mu, eto, pružaju ruku pomoći kako bi ga izvukli iz beznađa. Sve to moglo se reći i kraće: koji ga je vrag tjerao u rat i to na strani pobjednika, kojeg sada predstavljaju spomenute osobe i ono dekorativno ministarstvo…

I, da ne zaboravim, u svim je vijestima navedeno kako je Yugo bio - crne boje! Eto, mora da je napad automobilom izveden uz bojnu potporu Thompsonove pjesme!
Dosta crnih i crnomanjastih vijesti. Davno sam u beogradskom „Ježu“ – kod nas ga odavno nema u prodaji – pročitao jedan i danas aktualan aforizam: Nije sve crno, gaćice su joj bijele!

Gologuza istina

Na redu je kultura. Književnu nagradu „Kiklop“ za hit godine, trebala je dobiti izvjesna Nives Celzius za knjigu „Gola istina“. Kupcima koji se tresu od najavljene ekonomske krize, a ništa nisu znali o toj znamenitoj spisateljici, činilo da će u knjizi naći nešto o pljački društvene, državne ili privatne imovine, o provizijama ili lažima naših političara i dužnosnika, o neodržanim obećanjima i iznevjerenom narodu, o uvezanosti kriminala i politike, o korupciji i nepotizmu, ulagivanju paktovima i zajednicama, izdaji vlastitih heroja, o cijeni goriva, visini plaća, otkazima. Kad ono, nije riječ o goloj, nego gologuzoj istini i još nečemu što prostorno nije daleko od nje.

Knjiga je rasprodana u 43.000 primjeraka i ove je godine najprodavanija u Hrvatskoj. Ali književni oci gologuzoj istini odbiše dodijeliti nagradu, smatrajući da knjiga mora biti „djelo izvjesne književne vrijednosti“. Jest, ali broj je broj, knjiga je knjiga, kriteriji su jasni, a Nives Celzius ima najveću… prodaju.

U propozicijama o nagrađivanju baš i ne stoji da je gola… istina nepodobna za osvajanje nagrade, ali su neki dosadašnji dobitnici zaprijetili vraćanjem svoje književne nagrade u znak prosvjeda, pa je „Kiklop“ ukinut, kako nagrada ne bi otišla zaslužnoj književnici. Kao pravnik, savjetujem tužbu i kladim se u sto naspram jedan da će ta termometarska književnica dobiti parnicu.

Uostalom, to je nagrada nama koji volimo takvu književnost. Na to nas navode naši mediji, u kojima ostale vijesti nisu tako zanimljive. Ne kupuju svakog dana gradonačelnici oklopna vozila, niti se branitelji crnim automobilom zalijeću u sveta saborska vrata.

Pročitajte ponovno gornja prezimena: Kunst, Opačić, Sobol, Bandić, Celzius…, pa recite, ima li među njima ikakve razlike? Tako je to u Zagrebu, na Trgu Svetog Marka, za kojega Krleža kaže: „… na Trgu Svetoga Marka mrtvih plešu kolone, na Trgu Svetoga Marka gasnu hrvatske boje!“

Gologuzo vrijeme

A u našem Osijeku vrti se do besvijesti pet-šest takozvanih političkih imena, za sada bez oklopnog vozila i bespilotne letjelice, ali s nevjerojatnim koalicijskim potencijalima za dobro plaćeno mjesto na kojem ne treba ništa znati i raditi. Zato unaprijed znamo što će tko reći ili prešutjeti, koje fraze ponoviti, a nikoga nema (ne mogu se danas odmaknuti od Krleže) „… da ih s fraze skine i nakaze zgazi“.
To je nama naša borba dala…

A privrednu recesiju, zamrzavanje plaća, otpuštanje radnika i druge jade koji nas čekaju, možemo slobodno nazvati „gologuzo vrijeme“, pa gledano iz tog nazadnog kuta, knjiga Nives Celzius pojavila se u pravo vrijeme i na pravome mjestu.

P. S.
Ovoga puta, nisam ja autor svoje kolumne. Mojom su je rukom ispisali oni koji nas vode. Ili vodaju.

Piše: Ivan Vekić