Predstavljamo Hokejaški klub Kune Osijek

Subotnji rani jutarnji sati zimi nisu baš vrijeme kada bi se većina nas dobrovoljno našla na ledu Sokolskog doma ili uopće ustala iz kreveta u 6 i 30 ako to ne zahtjeva neka obveza. No ipak, upoznali smo dečke koji ustaju u 6 i 30, dok već od 7 i 30 ukućani susjednih objekata mogu čuti tupe udarace paka u zaštitnu ogradu leda, šuštanje oštrica klizaljki i pozivanje na dodavanje.

Riječ je o prvom osječkom hokejaškom klubu. Prije nekoliko tjedana predstavili smo ih u kratkoj vijestici. A sada donosimo sažetak o nekoliko godina postojanja Hokejaškog kluba Kune Osijek. Što su osječki oklopnjaci radili u proteklih šest godina i zašto nitko za njih nije znao, pročitajte u idućim redovima teksta. Ako vam se sve to svidi, pa, pridružite im se.

Krenimo od početka. Priča započinje krajem 2000. godine kada se nekoliko mladih zaljubljenika u klizanje odlučilo okušati u hokeju na ledu, sportu koji je općenito u Hrvatskoj na margini sportskih događanja. Prva sezona ('00./'01.) bila je pokusna godina u kojoj su postupno otkrivali koliko adrenalinskog užitka može pružiti hokej koji je poznat kao najbrži i najdinamičniji timski sport. U biti, mladi osječki hokejaški početnici imali su sreće iduće sezone ('01./'02.) kada su im se pridružila dva iskusna hokejaša koji su služili u mirovnoj misiji OSCE-a. Ladislav iz Češke i Michael iz Kanade dali su ekipi krila. Bili su izvor znanja, igra je postala tečnija i atraktivnija, a zanimanje sve veće. Prava šteta što su s bunara iskustva od dva iskusna stranca osječani pili samo jednu sezonu.



Iduća sezona ('02./'03.) označila je pravi bum među hokejašima. Nikada nisu bili u većem broju, a i već je tekla treća godina iskustva u palicama i pod nogama. Logičan korak krajem 2002. bilo je osnivanje kluba. Sve formalnosti oko toga bile su sređene i Kune su ugledale svjetlo dana. A tada se pojavio problem koji hokejaši nisu htjeli previše pojašnjavati jer su rekli da je to za njih prošlost. Riječ je o tome što nisu bili dobrodošli na osječki led. Uprava ″Športskih objekata″ na čelu s direktorom Ivanom Vuletićem nije htjela Kune na svom ledu iz raznih razloga, iako su svo to vrijeme igrali samo vikendima u samo jednom jutarnjem terminu. Natezanje je trajalo godinama i lomilo se preko leđa hokejaša, a čak ni bivši gradonačelnik Kramarić kojeg su dva puta posjetili nije uspio pomoći Kunama. Sve je to kulminiralo prošle sezone ('04./'05.) kada im je ulazak na led bio potpuno zabranjen.

Gorak okus godine pauziranja isprala je nova gradska vlast i pročelnik pododjela za šport Ljubomir Milošević od kojeg su zapuhali neki pozitivni vjetrovi. Kunama je odobren termin subotom i nedjeljom od 7 i 30 do 9 sati i evo ih. Ustaju rano, žestoko igraju, snažno pucaju i iznova hvataju svoj adrenalinski ritam. A što kažu?



Ivan Koprivčić, jedan od članova iz one prve postave iz '00. zahvaljuje svima koji su iskazali podršku Kunama i ističe. – Mi zapravo igramo isključivo za svoj gušt. Ne igramo nikakvu ligu jer za to nemamo tehničke uvjete. Potrebne dimenzije leda su 60 puta 30 metara, dok u Osijeku imamo 40 puta 20, a tu je i nedostatak opreme koja je skupa i koju nabavljamo u okviru svojih financijskih mogućnosti. Nije to sve što nam nedostaje, poduži je popis. Ali nije važno, važno je da imamo svoje termine, a onda jednom u budućnosti ako hokej u ovome gradu ozbiljnije zaživi. Neka zaživi na korjenima Kuna .

Tko je zaintrigiran ovim tekstom, Kune može vidjeti ili im se pridružiti svakog vikenda na ledu iza Sokola od 7 i 30 do 9 sati.


Photo & text: Tadijan Klas