Strip recenzija: Gru Lutalica

…iliti po američki Groo, ali nami navijek Gru, Grujica, Zmajo-KOKAC, odgovor Sergia Aragones na Conana Sicilijanca (barbarin iz Cimmerie, ovo Sicilijanac je iz milja). Grujica je izlazio u ugaslom Maxiju Vjesnikove press agencije, karikaturni strip o GRUbom ratniku koji uglavnom nema blage dume što činiti u datim okolnostima ali je sklon postupati po ovoj frazi: „Gru dela ono što najbolje dela“ što će reći uz pomoć svoje dvije katane (mačova) siječe nemilice sve prepreke. Pogledajmo kako je onomad sam Sergio Aragones predstavio Grua:


Autor je sklon šali na svoj račun, tako da ima kratki strip o njemu i njegovom prevoditelju gdje Aragones na strašnom engleskom prepričava svoj rad na stripu dok ga prevoditelj na jedvite jade prevodi čitatelju...

Kao što ste imali priliku gore pročitati ovaj izričaj odstupa od standardnog jezika no sam prijevod u Maxiju je baš zbog te činjenice urnebesno smiješan. Tako Gru govori poput purgereskog štemera, nešto tipa Renea Bitorajca u Metastazama, samo sa kosom. Nadalje, u broju Maxija iz svibnja 1988. godine objavljena je epizoda Grua pod naslovom „Svijet bez žena“, pirati uz pomoć svoje leteće barke kradu po selima žene. Piratima je naravno pridodan čakavski govor i sve djeluje i zvuči odlično, usudio bih se reći, iako nisam čitao orginal na engleskom, da je ovaj i ovakav pristup čak i smješniji nego da se držalo standarda kao pijan plota.

No, to je finesa koja je strip učinila boljim. Sam strip kao što pomenuh donosi avanture Grua Lutalice, ratnika i kao takvog suočenog sa svim problemima koje mogu tu vrstu ljudi spopasti a jedna od njih su kako Gru GRUpo kaže zmajovi:


Obratite pozornost na zadnji izraženi kadar u desnom uglu, to je, pokazat će se, tipičan primjer pogrešnog zaključka


Dakle, vođen svojom mišlju da se ti frajeri međusobno kokaju kako bi vidjeli koji će prvi stati pred zmaja (koji se, uzgred budi rečeno zove Mokosa), Gru GRUbo nasrne na gomilu


Kad sazna da je pogriješio i da se rulja koka koji će zadnji ući, Gru kreće u pećinu zmajovu a trubadur ga ispraća stihovima: "Oj, gledaj, puče tu smjelost ludu... Junaka što kroči u spilju hudu... Bez trte hita u morbidno to okružje vukuć tek sa sobom svijetlo oružje!"

U samom stripu se obrađuju i mnogi socijalni aspekti, npr. u "Svijetu bez žena", muškadija kad ostane bez svojih hraniteljica se dovede do ruba propasti jer nema nikoga tko će orati, kopati, štrikati, peglati, prati, musti kravijanere, brisati njonju i slično. Osim toga, u epizodi "Robovlje" kako samo ime kaže, obrađen je i taj aspekt. Gru se nađe u GRUpi trgovaca robljem koja vodi kolonu zajaramljenih i sluša prodiku porobljenog ratnika:


...biti odnarođivani od rodni grudi, pomagati njima da tretirati moji narodnost kaki bedni roblji! O, ti biti neumani nečovek! Ti ne imavati savesti ni osećaji! Biti brez srci i jetri! Bez mudi i ostali muški udi!

Gru u napadu inteligencije oslobodi sve roblje koje zatim porobi robovlasnike i objašnjava Gru-u što će s njimi: "Mi ih furavati na mesti gdi oni ne smetavati i ometavati spokojni životi od naši narodi...". Kad Gru upita, stupidno: "I di bi to moglo bit?" dobije odgovor: "Kod drugi trgovaci od roble, narafski!"


Điha, leni robi!

Sve uz objašnjenje bivšeg roba Bururundija: "Aki on ne zaraditi na nami, mi profitravati na njimi! To biti opstanki, ali i ekonomiki!.

Aragones pored stalnog lika trubadura koji je narator u stripu, uvodi i lik filozofa lutalice Saga koji ide i prosipa svoju mudrost. Poput ove: "Nek oni što imaju ideju vodilju samo se naprijed kreću, moji savjeti iz knjige "101 savjet" strana 101..." ili "Onaj ko na farmi radi, ne boji se gladi!" iz zbirke mojih poskočnih poslovica "Selo moje malo"... Također ne može odoliti da ne citira sebe: "Hrana sprječava glad!" njegove "Sabrane mudrosti o hrani", treće dopunjeno izdanje...

Za kraj, poštovani čitatelji jedan savjet iz knjige koju još nisam napisao, radnog naslova "Kako prevariti bližnjeg i živjeti sretno": "Ukoliko ne vidite pročitati objavljene kadrove stripa pokušajte zumirati", a evo i kako je Gru najavljivan u kultnom Maxiju:





Piše: Saša Paprić