Strip recenzija: Ivica Bednjanec - Osmoškolci

Štovane ljubiteljice i ljubitelji stripa, dobra vijest glasi da se u nedalekom Valpovu s početkom u utorak u 18 h u dvorcu Normann – Prandau, u sklopu manifestacije Ljeto valpovačko održava izložba radova čuvenog Ivice Bednjaneca, koju možete posjetiti zaključno s krajem sljedećega tjedna, dakle nedjeljom 28. lipnja.

Spomenuti strip – maher ličnost je u hrvatskom, ali i šire, svijetu stripa, kojega posebno niti ne treba predstavljati. Dovoljno je spomenuti suradnju s Modrom Lastom, gdje generacijama objavljuje Lastana i inu škvadru, što vrlo dobro svi znamo, kao i naši preci, a, nadajmo se, i potomci. Ipak, čisto da budemo sigurni, recimo kako je rođen 1934. u metropoli uz koju je trajno vezan, odnosno tamo živi i radi i do danas. Obrazovanje u svijetu grafike i ustanova potrebnih za njezino upražnjavanje okrunjuje već 1952. objavom svojih prvih stripova. Predaje u Grafičkom školskom centru u Zagrebu 1964. – 1967., te otada, na naše zadovoljstvo, djeluje kao slobodni umjetnik i plodan objavljivač kvalitetnog stripa koji je zanimljiv svim generacijama.

Prije nego se dotaknem pojedinih vrsta i naslova, moram napomenuti da je to vršak ledene sante njegovog cjelokupnog opusa. Strip Osmoškolci, predmet današnje recenzije, izdala je Privlačica iz Privlake 1987. godine i može se i danas kupiti u gotovo svim knjižarama, a nekoliko primjeraka je i u fundusu GISKO – a, gdje možete posuditi i drukčije ukoričeno izdanje iz toga doba. Strip je formata A4, u crno bijeloj tehnici, u ovom konkretnom slučaju na 128 stranica. Popraćen je pojašnjenjem samog autora, predgovorom vrsnog prozaika Ivana Kušana (je li dovoljno reći Koko sa Zelenog Vrha?), kratkom biografijom i nešto izdašnijom bibliografijom, odnosno popisom objavljenih strip – albuma i priča u stripu. Tu treba uzeti u obzir da je to stanje otprije gotovo dva i pol desetljeća. Strip – velikan je nastavio i dalje!

Dakle, dođe li vam pod ruku ovaj album (a to vam svakako od srca preporučam), sami možete vidjeti svu širinu i dubinu Bednjanecovih djela u umjetnosti stripa. Nabrojimo ovdje samo neke „zvučnije“:

Hrvatska povijest:
- Nikola Šubić Zrinski
- Veliki ratnik Matija Gubec
- Gusari s otoka smrti
- Putovima izdaje
- Avet nad Medvedgradom
- Buna na Hvaru
- Uskočka osveta
Drugi svjetski rat:
- Kurir Bogdan
- Zekina puška
- Babin zub
- Saveznici
- Jadranski vukovi
- Šume smrti
- Domobranci
Meksička revolucija:
- Pobuna vješanih
- Viva Meksiko
- Berači pamuka
- Za 100 000 pezosa
- Dorados Panča Vile
- Fiesta
- Zlatni sombrero
Stripovi gega i karikature:
- Kiko
- Amica
- Nježni robijaš (ovdje je i cijela serija naslovljena pridjevom „nježno“; provjerite zašto!)
Sport:
- Junaci sportskih arena
- Majstor s mora
- U Montevideu
- Najmlađi reprezentativac
- NK Zagreb
Ostalo:
- Macan
- Liječnik na Zapadu
- Barun Trenk: Kočija
- Barun Trenk: Romeo i Julija
- Lov na čovjeka
- Male ljubavi (za Smilje i Bosilje, popularni SMIB, glavni „konkurent“ Modroj Lasti)

Tu je još niz drugih djela, pokoja knjiga, mnoštvo nagrada i priznanja, sve objavljeno i dobiveno u velikom broju tadašnjih jugoslavenskih izdavača i organizacija. Ipak, ono po čemu nekako najviše doživljavamo Bednjaneca, stripovi su za mladež. Tu je cijela legija zajedničkog nazivnika „Genije“: Lastan i Genije, Putovanje na Divlji Zapad, Svi u Lastangrad, Genije i Nježna Pandža te mnogi drugi. Vidljivo je i kako se autorovi junaci i serijali isprepliću i međusobno si „gostuju“. Velik broj među njima spada u „nesvrstane“, gdje su nositelji radnje mahom naši junaci iz Osmoškolaca: Strašan pronalazak, Traži se dječak, Brodolom, Manijak, Krivolovci, Tulumaši, Izgubljeni izlet, Neobuzdani ritam i, album naslovljen vječnom istinom (nažalost): Teško pametnome!


Osmoškolci predstavljaju album pod zajedničkim nazivnikom glavne nositeljice radnje: Jasne.
Kako mudro primjećuje Ivan Kušam, „Ne samo u našem stripu, nego i u književnosti za mlade, mi veoma malo nudimo pravome omladinskome uzrastu, onima još nedoraslima a već gotovo zrelim naraštajima koje u svijetu zovu “nižim tinejdžerima“.“ Iako se otada situacija uvelike popravila (Pilić, Tribuson, Gavran, Gardaš, Bartolić, Sudžuka), možda bi se na tome moglo još poraditi. Pogotovo sa stanovišta stripa! Osmoškolci su tu da to isprave, nauče nas (jednako kao i one nešto, ili čak i znatno, mlađe, koji su ipak, reklo bi se, na vrhu ljestvice ciljane publike) ponečemu o životu, međuljudskim odnosima i lekcijama o onom najosjetljivijem dobu: odrastanju.

No, vratimo se Jasni, koja je poveznica svih storija zastupljenih u Osmoškolcima. Kako priznaje sam autor, nastala je po uzoru na njegovu kćer Andreju: „… djeluje idealizirano jer kao suprotnost ostalim likovima rješava probleme, usmjerava svoje kolege i tako svojim racionalnim i uzornim ponašanjem simbolizira ličnost osmoškolke kakvu bi svaki roditelj, nastavnik i učenici poželjeli imati uza se.“ Urednik ju je jedino prekrstio u Jasna, ali ona nije odudarala od lika u stripu: gluma na televiziji, u radiodramama, kazalištu mladih, pohađanje škole za ritmiku i ples, sviranje glasovira, članstvo i aktivno sudjelovanje u izviđačima, odličan uspjeh u školi, planinarenje, podvodni ribolov…) Svakako bi i svatko od nas poželio imati u sebi djelić Jasnine energije. Ipak, postoje i druga interesna područja koja čuče u svakome, pogotovo u tim „ranotinejdžerskim“ godinama. U Osmoškolcima ih utjelovljuju Jasnini prijatelji, prijateljice, poznanici i općenito vršnjaci ili po dobi bliske osobe iz šireg kruga ulice, kvarta, škole i grada. To su vrckava, nepromišljena i flertu sklona Nina, njezin povremeni dečko, pretežito povučeni Darko i nepopravljivi huligan i sitni lopov, suhonjavi Kvaka, čija je specijalnost „posuđivanje“ automobila, po čemu je dobio i nadimak. Oni se, uz Jasnu, pojavljuju u gotovo svim epizodama i predstavljaju različite arhetipove mladih i ljudi općenito. No tu je još i niz epizodnih likova sa vlastitim problemima, strahovima i karakterima. Ne računajući profesore, roditelje, kolege iz razreda i slične, svaka priča donosi svog esencijalnog aktera, od kojih nikako ne treba zaobići Žgolju i Šerifa, dijametralno suprotne mladiće čiji nadimci govore sami za sebe.



Prva priča, Mamina maza, prispodoba je o Romanu, neshvaćenom dečku tužne obiteljske priče. Kako pokušaj ulaska u društvo cool ekipe rezultira ekološkom katastrofom i smrtnom opasnošću, ostaje vam da sami provjerite. Luda vožnja prezentira Kvaku i njegova umijeća, koja umalo naopako završavaju po Ninu, Jasnu i njega samoga. U vrtlogu govori kako doslovno jedan pogrešan korak dovodi do nezaustavljive lavine propadanja u kriminal prvotno poštenog Ive. Potamnjela zvijezda donosi nam upozorenja o propalim celebrity - ma i opasnošću koju predstavljaju za nesluteće, naivne polaznice sedmih i osmih razreda osnovne škole. Predlažem ekranizaciju i javne projekcije u foršpanu za reality i srodne show – ove. Žgoljo je sličan predlošku za teen movie, osim što se krajnja preobrazba iz ružnog pačeta u labuda ovdje odvija na manje vanjskom, a više unutarnjem planu. Pozlaćena rđa opet nam donosi problematiku kriminala mladih, kao i načine za njegovo izbjegavanje i sprječavanje. Šerif sa savskog nasipa i Krađa bicikla ponavljaju staru dobru tezu o nesuđenju knjige prema koricama i potrebi davanja druge šanse. Konačno, Ljubav pod hipotenuzom u naznakama progovara o iskricama između profesora i učenice. Kome se romansa u školskim klupama samo pričinila i kakve su bile posljedice, te je li Nina na kraju izvukla pokoju lekciju o odgovornosti, istražite u vlastitom aranžmanu!



Epizode prate kronološki tijek završnog dijela osnovnog školovanja naših junaka. Tako Mamina maza priča o dogodovštinama s ljetovanja između šestog i sedmog razreda, a Ljubav pod hipotenuzom zaokružuje ciklus početkom osmog razreda. Uz radnju i odrastanje Jasne i ekipe, vidljive su i blage promjene stila autora u prikazu vlastitih rukotvorina, što je pravi užitak za pratiti. Primjetan je i duh vremena u kojemu se radnja odvija: „Čuo sam da imaju najnovije ploče Eltona Johna!“. Takvi detalji, zajedno s uvjerljivim prikazima okoliša (osobito vizure Zagreba) vraćaju čitatelja u neka malo starije vremena, bojeći album u štih prošlosti. Osim te zanimacije, najveći razlog za kupiti ili barem pročitati strip jest moralna poduka koju daje za različite situacije, prilike i tipove ljudi, no izražena apsolutno nenametljivo, kroz prizmu zabavne, opuštene, ali i napete i često sasvim krimi – akcijske priče u stripu, koja će se uistinu svidjeti svima, bez obzira na godine. Ipak, prije svega najviše pozitivnog učinka imat će na vršnjake junaka stripa, zbog vedrog i dinamićnog prikaza, što u crtežu, što u tekstu, koji ipak ne propušta oblikovati svijest u željenom smjeru, ali na sasvim nepretenciozan način.

Ono što najviše muči tinejdžere, ali i sve nas ostale, budimo iskreni, na ovaj ili onaj način, je, pogađate, ljubav. U svim svojim inačicama i gledana iz bilo kojeg kuta, uvijek je vječita enigma, nikad do kraja istražena, ali i inspiracija i pokretačka snaga. Tako Bednjanec primjećuje, kroz dijalog Jasne i Darka, blago ironično, no bez poruge i pogrde: „Eto, vidiš!To me njupa. Nije htjela sa mnom plesati, a sad se škica s onim šminkerom./Ona te ipak voli, samo još lebdi u iluzijama./Uvijek očijuka s drugima, a kad joj zbog toga prigovorim, veli da sam staromodan i dosadan./Svi se mi pravimo jako moderni dok se jednog dana solidno ne zacopamo. Nažalost, najčešće u krivoga./…/Ja volim Bracu, on voli Dunju, i tako u krug/…/Vrti se sve i lovi kao pčele po livadi.“ No, unatoč svim poteškočajima koje donosi, ljubav je pozitivna i treba je iskusiti. Treba ljubiti, makar se i samo zaljubiti! Tako će se svaki zaljubljenik u strip zaljubiti u Osmoškolce, a oni koji to nisu, zaljubit će se preko Osmoškolaca u sam strip! Svakako pripojiti zbirci!

Piše: Ivan Trenkl - Krajken