DOF-X - Dirty Old Festival 2009. - report 1/2

Prođe vrijeme, dođe rok, eto nam i desetog Dirty Old Festivala, u ovom slučaju, vjerojatno po uzoru na jedan popularni punk rock bend, nazvanog DOF-X.

A kako najbolje započeti neki ovakav report nego od početka, zamisli. Naime, grupica nas, koja je u cijelom ovom reportu nebitna, krenula je iz Osijeka u četvrtak oko 11am, iako je na DOF web stranici za taj „prvi“ dan festivala bio potvrđen tek jedan bend, SNFU, ali neka, ionako sam ja jedan od tamo rijetkih muzikofila koji na DOF idu prije svega zbog muzike, za razliku od većine kojima je kampiranje i druženje ipak prva stvar. Na kraju je i meni ovo drugo ove godine odnijelo apsolutnu pobjedu, no o tome na kraju teksta.

Galerija 031: Dirty Old Festival 2009.
[Foto: 3vilP][16-18.07.2009. Velika]

Zbog radova na cesti i prometovanju po makadamu u jednom smjeru, u Veliku se stiže tek oko 13.30 i odmah se ukampiramo ( postoji li neka književna hrvatska riječ za tu radnju ) na 4. livadi, gdje je bilo tek 3 šatora, i to naših poznanika. I tu počinje cijela priča.

Za neke koji ne znaju, možda je dobro da objasnim prvo o čemu je riječ oko cijeloga ovog festivala. Naime, sve je krenulo tako da je 2. ili 3. treći vikend u 7. mjesecu, negdje sredinom 90ih godina, na livadama PP Papuka, Igor Banjanin, tada još uvijek tek vrijedna jedinka sa požeške underground scene, svake godine slavio svoj rođendan. Kako se na tim proslavama svake godine okupljalo sve više ljudi, tako jednog dana došla ideja da od toga stvore festival. I bi tako, i 2000. nastane prvi Dirty Old Festival, prvotno u narodu zvan jednostavno Velika, a nakon nekog vremena i popularizacije u narodu također prozvan DOF, i tu počinje legenda.

Ja sam osobno u toj legendi ove godine uživao po sedmi puta, nakon propuštena prva dva, prije svega zbog mladosti i roditeljske brige, te prošlog radi zdravstvenih razloga. I moram vam priznati da nema DOFa do DOFa, no eto da se vratimo na bit i krenemo.



Silno me je interesirao program prvoga dana, pa sam se u poslijepodnevnim satima uputio prema prvoj livadi gdje se taj program trebao odvijati, ove godine po prvi puta na dvije bine, po principu jedna pa druga, iliti bez pauze između bendova, i te su bine bile nazvane main stage i mobile stage, koji je bio puno manji, ali je na kraju meni osobno ispao puno draži.

I tako ja nađoh gorespomenutog Igora Banjanina i od njega saznam da treba svirati 3 benda, Bayonetsi, „neki bend iz Vinkovaca“ i SNFU. Mislim si, ajde okej, ovaj dan je ionako pravljen zbog SNFUa kažu, pa neka, za koga je dobro je, rekli bi neki. I tako vratim se u kamp, bacim još malo cuge i chila i idemo se vratiti oko 23h na koncert, kada ono, stigavši tamo vidimo da SNFU već počinje, da je vinkovački bend, kasnije sam im saznao ime, The Karambol, već otprašio, te da Bayonetsi nisu svirali, niti će svirati. No ok, Hadžo kaže da kod Karambola nisam imao što propustiti, ja mu vjerujem.

Što se tiče benda SNFU, njih smo imali priliku gledati pred koji mjesec u klubu United, i to je na kraju ispao odličan koncert, možda i highlight cijelog kluba United, a mogu reći da niti ovdje nije bilo ništa lošije. To je bend koji prije svega obilježava „pećinski čovjek“ Chi Pig, jedini član originalne postave ovog legendardnog benda, U ovom slučaju on je gotovo cijeli koncert otpjevao sa bliskom interakcijom sa publikom, sišavši u nulti red oliti press prostor, te su se neki u malom daljim redovima publika, zbog njegovog izrazito niskog rasta, par puta zapitali gdje je on. Svirka je trajala cca sat i 10 plus bis od 20 minuta u kojoj su izvrtili svog standardni repertoar punk rock hitova. Meni osobno drag bend, nikada ih nisam previše slušao, no uvijek je lijepo nekoga takvog imati u riznici bendova koje si imao priliku vidjeti uživo. Bend usviran i precizan, Chi Pig lud i prepoznatljivog vokala, uistinu lijep bendić i jedan od onih koji su opravdali svog comeback na scenu.

Nakon njih nastupio je program elektronske glazbe, koji je u ovom slučaju sveden na dance i house obrade indie i rock hitića novijeg doba, no bilo je dosta ljudi koji su se rasplesali, tako da je njima vjerojatno izbor glazbe bio dobar - podržavam.

I to je to od prvog dana, pošto je ovo ipak DOF report, a ne report mojih vlastitih dogodovština, držati ćemo se festivala. I bi tako.

Dan drugi

Dan drugi počinje vjerovali ili ne buđenjem u šatoru, ovog puta ne vrućem - zbog kvalitetno uhvaćenog hlada, oko pola 9 ujutro i uz mamurluk. No zahvaljujući gaziranom piću na prirodnoj bazi i svinjskim prerađevinama na žaru, do festivala sam bio potpuno spreman za nastavak avanture.

Program drugoga dana je, kao što možete vidjeti na slici u galeriji, počeo u 18h nastupom makedonskog punk rock benda Noviot Pochetok, na maloj bini. Meni su se osobno jako svidjeli, četveročlana, poprilično mlada, postava svoj je polusatni nastup odradila britko i kvalitetno. Riječ je o odličnom melodičnom bendu, za sve mekušce, kao što sam između ostalog vjerojatno i ja, te bendu koji ima budućnosti, osim ako takva glazba uistinu ne umire, kao što se priča.



Tercet osječkih bendova započeo je This Day Will Burn. Odličan osječki post hardcore kvartet u ovome je slučaju, zbog ranog termina još uvijek malobrojnoj, većinom osječkoj publici, predstavio neke nove stvari te odsvirao pokoju staru. Nažalost po bend, publika je u većini bila statična i djelovala nezainteresirano, što ovaj bend koji se vidno trudi ostati u toku i uvijek donositi nešto novo svojim zvukom, nikako ne zaslužuje.

Program se i dalje nastavio na maloj bini nastupom Bud Spencera. Riječ o garažnom punk rock bendu, veoma produktivnom jer im je spreman već drugi album, a i dosta popularnom, jer se već sakupio popriličan broj ljudi, koji su bili i podosta fizički aktivniji nego kod nastupa prva dva benda. Također odlično odrađenih pola sata, te mogu slobodno reći da je ovo bend koji ima svoju publiku, te što je još bitnije, publiku koja svakim novim koncertom sve više raste.

Baš pred završetak nastupa Spencera vašem reporteru dolazi sms da je papica gotova, te se on upućuje nazad na livadu zadovoljiti svoje gastronomske potrebe, i na taj način propušta nastup Ringišpila i dolazi tek na zadnju pjesmu Gužve u 16ercu, nedovoljno da uspije pofotkati. No po onome što sam čuo iz narodne predaje, od ljudi kojima vjerujem, Ringišpil je doživio sindrom velike bine ( ne i jedini, što će te vidjeti u daljnjem tekstu ), te nije zvučao kao što oni znaju, a Gužva je bila standardno dobra, uz dosta standardan repertoar, te uz svoju publiku, koja u prosjeku još uvijek rijetko prelazi 18-19 godina, no bolje imati i takvu pa brojnu, nego stariju ali malu ili nikakvu publiku.

Nakon njih slijedi po nekima najbolji bend festa, a po nekima kao ja, kada sam vidio najavu, promašaj festivala, i bend koji nema što ovdje raditi, Bambi Molesters. I mogu reći da sam djelomično bio u pravu. Osim što je to bend koji je na open air svirci teško slušati dulje od 20-25 minuta, što zbog svega okolo, što zbog ne toliko punog zvuka kao na klupskoj svirci, što zbog djelomične monotonije, oni su se ovoga puta odlučili svirati jedan sporiji set, bez gotovo ijedne plesne stvari tipa Bikini Machines, tako da, koliko god da je to kvalitetan bend, pod njihovih nastupom je jako puno ljudi bilo na šanku, ili dosta udaljeno od bine komuniciravši međusobno. Ako govorimo o usviranosti, kvaliteti i zvuku, tu im na ovom DOFu nema ravnog, te su jedni od bendova koji su u potpunosti opravdali veliku binu po tom pitanju. Ali ponavljam još jednom, nije to bend za ovakav festival, makar se onih par stotina ljudi što su u transu uživali u prvim redovima sa ovim ne bi složilo.

Nakon Bambija, opet mala bina i Antenat. Zagrebački, kako oni sami vole svoju glazbu nazvati, sub reggae bend, sa do sada dva albuma iza sebe, i po tko zna koji puta na ovom festivali. Odličan nastup ukrašen crvenim reflektorima koji su cijelom performansu dali neki poseban štih. Briljantna brass i ritam sekcija je ono što ovome bendu daje vrijednost i prepoznatljivost te se može reći da na hrvatskoj, a i široj sceni, nema sličnog benda. Nisam do kraja uspio ostati fokusiran na cijeli nastup jer sam dobio obavijest da je prijatelj zamro pred velikom binom pa sam ga otišao uskrsnuti, no po onome što sam vidio, fenomenalan nastup koji je apsolutno zaslužio veliku binu, više od nekih koji su tamo zasvirali, a o kojima će te moći pročitati u drugom dijelu ovog reporta.

Nakon Antenata je uslijedio Six Pack no o tome će te čitati u drugom dijelu ovog reporta koji slijedi sutra ili prekosutra. Hvala


Iz Velike, za Osijek 031, Mario Katušić


Galerija 031: Dirty Old Festival 2009.
[Foto: 3vilP][16-18.07.2009. Velika]