Lijeva obala: Nit' vidim, nit' čujem

Prateći što se prošlih dana raspredalo o izljevima mržnje prema Srbima u medijskom prostoru, valja se zapitati kakva nam to lažna i dvostruka mjerila pokušava nametnuti službena politika putem Hrvatske radiotelevizije kao javnog servisa.

Nakon što su u Hrvatskom saboru osuđeni događaji u Varaždinu, gdje je publika dobar dio utakmice mladih nogometnih reprezentacija Hrvatske i Srbije zborno urlala „Ubij Srbina“, HTV je odlučio stati tomu na kraj u granicama svojih tehničkih mogućnosti. Odsad će isključivati ton kada takvo skandiranje s tribina počne, a kamere više neće davati navijačkim huliganima njihovih „pet minuta slave“ na malim ekranima.

To znači, da kad navijači zaurlaju „Ubij Srbina“, televizijski bi komentatori smjesta trebali isključiti ton, a kamermani „hvatati“ ptice i oblake na nebu, da se sramota ne vidi i ne čuje. Čemu onda televizija koja će nam skrivati istinu pred nosom? Kao da će fizičkog nasilja i verbalne mržnje nestati isključivanjem tona i okretanjem kamere?

Ovce i kokoši

Zamagljivanje slike i prigušivanje tona javne televizije, na neki je način okretanje glave i zatvaranje očiju svih nas pred onim očitim, što neće nestati samo od sebe kada ponovno otvorimo oči i uši. Uostalom, samo nekoliko dana nakon opravdanog, ali debelo zakašnjelog apela u Saboru i odrješite odluke vodstva HTV-a da takve pojave više ne tolerira, u izravnom prijenosu utakmice Zagreb – Dinamo čula se ista morbidna pjesma koju su, poslovično zbunjeni i zatečeni sportski komentatori HTV-a, jednostavno prečuli.

Budale s tribina, koje se godinama uporno pokušava prikazati „navijačkom manjinom“ ili „šačicom huligana“, i dalje će pjevati primitivne refrene, a nacija će od sada živjeti u lobotomiziranom stanju uvjerena kako se tako nešto ne događa ovdje, u ovoj civiliziranoj zemlji, nego u nekoj paralelnoj stvarnosti. Za to je dovoljno isključiti ton, okrenuti kamere i kolektivno potpisati pristanak da budemo ovce ili kokoši koje „slabo vide i rano liježu“.

Kozmetički tretman

Sličan je primjer lobotomije, kada voditelj kontakt-emisije „Nedjeljom u 2“ – koja je znatno pridonijela izgradnji (u međuvremenu ozbiljno narušenog) pozitivnog imidža HTV-a – dobiva packe od glavnog ravnatelja jer se u razgovoru sa svojim sugovornikom koristio verbalnim provokacijama. Provokacija bi u novinarskom intervjuu trebala biti jedan od legitimnih načina da se prokrči put do istine o nekomu ili nečemu. Međutim, prema ravnatelju HRT-a, Vanji Sutliću, ispada da je njegov novinar, Aleksandar Stanković, postavljajući provokativno pitanje bio primitivac, a ne Željko Kerum od kojeg je izvukao priznanje da ne želi Srbe u svojoj obitelji.

Primitivac je, dakle, onaj koji javno razotkrije primitivca.

Država nam želi biti svježe okupana i namirisana kada bude ulazila u Europsku uniju. Kozmetički tretman podrazumijeva, između ostalog, da stadionske i sve ostale primitivce koji nam kvare imidž, ignoriramo zatvaranjem očiju, ušiju i usta pred njima. Kao da zaboravljamo da žmirenje pred stvarnošću, koliko god ona bila ružna, i nas same čini rugobama.

Piše: Jaroslav Bradica