Strip recenzija: Largo Winch

Poštovani/e portalaši/ce i ljubitelji/ce stripa!

Ne samo da su neki među vama izričito tražili osvrt i koju riječ pobliže o ovom junaku, već ga dodatno zanimljivim čini i činjenica da je Largo Winch, zapravo, naše gore list, što će reći Hrvat, što uistinu nije čest slučaj ako su, kao ovdje, autori Francuzi (barem u Comic Stripu, na forumu autoriteta za stripove stripovi.com ima duhovita rasprava koje gore je zapravo taj list)!

No, o tome nešto kasnije, krenimo redom. Stižu bolja vremena za kulturu stripa, kako globalno i u Hrvatskoj, tako i u našem Osijeku, kao što smo se nasreću svi imali prilike uvjeriti na prošlosubotnjem otvaranju prve osječke strip-knjižare (druge slavonske! prva je strip knjižara/videoteka Babilon iz Đakova), o čemu je bilo tekstova i na stranicama foruma. U Đakovu se dakle može kupiti prvi broj pod naslovom Nasljednik po prihvatljivoj cijeni. Dotad, osvrnimo se na hrvatski prijevod, koji je recenzistima nažalost dostupan tek u sklopu preko desetljeće i pol starog, i to starog dobrog, magazina Comic Strip, u izdanju Slobodne Dalmacije. O Comic Stripu je također već bilo dosta napisano u prijašnjim recenzijama. Dakle, prvu epizodu serijala od 46 stranica A4 formata u boji ponudio nam je svojedobno Comic Strip podijeljenu na četvrtine.

Likovni otac našeg sunarodnjaka je Philippe Francq. Rođen je 1961. u Etterbeeku u Francuskoj, te, zasićen konvencionalnim obrazovanjem, 1978. upisuje u Saint Lucu istoimeno sveučilište, umjetnički odjel koji apsolvira, udarivši temelje vlastitom stilu, do 1981. kad se prebacuje na crtački dio, tada pod vodstvom Claudea Renarda. Uviđa da mu tekstopisanje nije toliko jaka strana koliko crtanje, no snalazi se, surađujući s Gabrielle Borille i s Bob de Moorom za Hergé Studio. Stvara s Bob de Grootom za Dargaud, te album "Léo Tomasini" na tekst Francisa Delvauxa. Sudbonosna prekretnica bila je susret s Jean Van Hammeom 1988., kada otpočinje rad na Largu.

Jean Van Hamme rođen je 1939. u Bruxellesu u Belgiji. Studiravši financije, novinarstvo, građansko pravo i političku ekonomiju (očito na drukčiji i kraći način nego što bi to učinio kod nas), ostvario je naprednu međunarodnu karijeru okrunjenu mjestom predsjednika uprave „Phillips Belgium“. Ipak, sve to ostavlja 1976. kako bi se u potpunosti posvetio pisanju. Za čuvenu strip reviju Tintin piše scenarije za Attanasiov "Modeste et Pompon“, "Epoxy" i "Corentin" za Paula Cuveliera, "Michael Logan" za Andréa Beautempsa, "Domino" za Chereta, "Histoire sans héros" i "Arlequin" za Danya i "Mr Magellan" za Géria. Za izdavačku kuću Dargaud Editeur s Vanceom radi legendarni „XIII“, a za Editions Glenat s Vallesom „Les Maîtres de l'orge“. „Thorgal“ saga s Grzegorzom Roszinskiem (digresija: vrlo je zahtjevno „sklanjajući“ (prez)imena u duhu sasvim stranoga jezika smišljati nastavke za padeže kojima se mučimo u hrvatskom, koji je ujedno i Largov materinji jezik; on bi razumio!) svakako će također zapeti za oko čak i površnim poznavaocima stripa. Van Hamme je predavač na Institut d'Arts de Diffusion (Louvain-la-Neuve) i predsjednik Centre Belge de le Bande Dessinée od 1992., a cijele 1987. upravlja velikim Editions Dupuisom.

Još je puno njegovih djela (uključujući i druge medije) i ko-autorstva, kao i velikih reformi u još većim izdavačkim kućama Francuske, kojima je uvelike utjecao na tamošnji ali i europski strip u cjelini, no zadržimo se na Largu. Romane o njegovim pustolovinama još je početkom njegove karijere izdao Mercure de France, te mu se te presudne 1988. godine kada je upoznao Francqa učinilo zanimljivim da ih spomenuti pretoči u strip, što se na našu radost i dogodilo, u izdanju Repérages, koje je prodalo nevjerojatnih pola milijuna primjeraka prvog broja! Toliko su prodali jubilarnog okruglog desetog izdanja prvijenca, kada je kolekcionarski lobi shvatio vrijednost Larga. Prvo izdanje prvog broja uknjižilo je, ipak zastrašujuće odličnih, pola stotine tisuća prodanih komada! Strip je koncipiran kao serija epizoda u po dva dijela, prvi koji zakuhava radnju i drugi koji omogućava rasplet (pri kraju, nije cijeli „ahaa…!“ shema). Evo popisa naslova dosad izašlih epizoda s prijevodom na engleski gdje postoji. Prvi objavljuje Dupuis, a drugi Cinebook. Nećemo vam prevoditi na domaći, hehe.

1. L'Héritier (The Heir)
2. Le Groupe W (The W Group)
3. O.P.A. (Takeover Bid)
4. Business Blues
5. H
6. Dutch Connection
7. La Forteresse De Makiling (The Makiling Fortress)
8. L'heure Du Tigre (The Hour Of The Tiger)
9. Voir Venise... (See Venice...)
10. ...Et mourir (...And Die)
11. Golden Gate
12. Shadow
13. Le Prix De L'argent (The Price Of Money)
14. La Loi du dollar (The Law Of The Dollar)
15. Les trois yeux des gardiens du Tao (The Three Eyes Of The Tao Guardians)
16. La Voie et la vertu

Ipak, naš altruizam neće nam prestati vrtiti indijansku vatru na podlaktici dok vam ne pomognemo bar oko prvoga broja, za koji prijevod glasi, pogađate, “Nasljednik”. E, upravo je to i onaj iz Comic Stripa (šteta što nisu omogućili publici da vidi i drugi, koji izravno nastavlja konkretnu priču), a i predmet naše recenzije.

Largova prva pustolovina počinje jedne tople svibanjske noći u New Yorku, na najvišem katu luksuzna nebodera u kojem živi Nerio Winch, globalni magnat težak više milijardi dolara. Međutim, njegov nenadani posjetitelj prekida njegovo snatrenje. Dijalogom doznajemo da ga je zapravo sam Nerio pozvao da mu kaže kako ga ima u šaci, nadajući se da će ga ovaj ubiti kako bi sebi omogućio spektakularniji kraj nakon tako burnoga života u financijskoj (a nesumnjivo i pokojoj stvarnoj) džungli, nego što ga pruža polagana i bolna smrt odumiranjem moždanog tkiva uslijed raka istoga. Za to vrijeme naš junak, imenjak kvantitativno povoljnog brenda nikotinskih štapića, luta Istanbulom, gdje mu slučajni prolaznik “turist” namješta pljačku i ubojstvo. Dotle u SAD-u mediji bruje o neočekivanoj smrti staroga Wincha. Članovi uprave (točnije, izvršni direktori; aha, nešto sam ipak i naučio!) Koncerna “W”, nazvanog tako po početnom slovu prezimena (pomalo vuče na Mr. Brucea Waynea I logo njegova vlastitog koncerna,, zar ne?) otkrivaju nam koliku težinu je smrt (u biti ubojstvo, ali to ekipa još ne zna) starog, sada mrtvog Neria, zapravo imala: “562 udruge i njihove poslovnice što upošljavaju blizu 400 000 službenika u 57 zemalja i prave poslovni promet od oko 44 milijarde dolara… sve okupljeno po područjima djelartnosti u 11 velikih odjela koji između sebe nikakve pravne i novčarske veze…/Osim jedne, ali lavovske: osobno Neria Wincha koji je bio većinski dioničar u svakoj udruzi svoga koncerna. A ta je veza nestala.” Tako kuka “broj 3 u Koncernu”, Dwight E, Cochrane “Broju 2”, Johnu D Sullivanu, koji taji oporuku starog lisca do iza pogreba. Larga dotle šalju u ozloglašeni zatvor Selimaj na azijskoj obali turske prvostolnice, posredstvom primitivnog Balkanca inspektora Belileraka, ka sličnom upravitelju zatvora.



Sullivan objašnjava kolegama pravu pozadinu sudbine Koncerna, i tu zapravo saznajemo ključno o Largu: Nerio je bio neplodan, a želio je nasljednika (ne iz sentimentalnosti, nego kako Koncern koji je gradio čitav život ne bi umro zajedno s njim), pa da se ne opterećuje suprugom, brakom i svime što ide uz to, odlučio se za osvajanje. Njegov pradjed, Marko Winczlav (ime karakteristično za sjever srednje Europe, a ne njen jugoistok odnosno Balkan, no dobro, trude se ) doselio se u Ameriku u potrazi za boljim životom, a njegov sin, Neriov djed Ivan, promijenio je prezime u Winch. Stigavši u zavičaj, Nerio nije mogao pronaći nikog prezimenom Winczlaw(naravno, kad ih ni nema tu…) osim mlade žene Danice koju je selo protjeralo jer je odbila odati ime oca svog djeteta (zvuči možda pretjerano, kao predrasude Zapadnjaka prema “nama Balkancima”, ali ako je u Austriji moguć Fritzl, tko zna što je ovdje). To dijete je bio nekolikomjesečni Largo, kojeg je Nerio, u suradnji s nekoliko hrvatskih i američkih političara, usvojio i prenio na njega prava nakon svoje smrti, dakle udjele u poduzećima Koncerna vrijedne milijarde dolara, s klauzulom da ga se po Neriovoj smrti preveze na teritorij SAD-a, gdje automatski preuzima državljanstvo i svu imovinu. Dakle, 26 – godišnjeg (najbolje godine!) Larga treba dovesti živoga i to što prije, jer ako nema njega, nema ni poveznice članica Koncerna i isti propada. Largo upoznaje Simona Ovronnaza u ćeliji, a sudjelovanjem u tučnjavi dospijevaju i u samicu, odakle lukavo I spektakularno bježe u blindiranoj limuzini ministra unutrašnjih poslova Turske koji je, kad je Sullivan objavio detalje oporuke, dobio dojavu od podređenih da im je Largo u rukama.


Largo plovi pod hrvatskim stijegom

Počinje potjera, svi žele Larga: Turci da ga okupaju, počešljaju, plate mu ljetovanje i uz najdublje isprike nagnaju ga da zaboravi incidentić sa zatvorom i optužbom za umorstvo, kako bi privukli koju od njegovih milijardi u vlastitu gospodarsku infrastrukturu, Sullivan također šalje agente koji će osigurati preživljavanje Larga a time i imperija Koncerna, no tu su i zagonetni negativci (predvodi ih, kako se ispostavlja, jedan od izvršnih direktora) koji mu, naravno, žele smrt.. Počinje akcija i avantura, pucnjave, bijeg od zakona, jurnjave automobilima, ali i duhovite dosjetke glavnih junaka, njihova dobronamjerna prepucavanja, no također i naznake karakterizacije i emotivne skulpturiranosti likova, s naglaskom na glavnoga. Do kraja serijala njihov razvoj je sve vidljiviji i neupitniji. Isto je i s crtežom Francqa, koji taj razvoj u stopu prati i vjerno prikazuje i sam napredujući, postižući sve ritmičniju naraciju, koja je usprkos živahnoj dinamičnosti logična, realna i dokumentarna, u smislu da svaki i najmanji predmet na njegovim slikama iz prve prepoznajemo kao da ga vidimo uživo, vlastitim okom. To opet ne znači da nas autor neće nagraditi žarkim koloritom i panoramskim prizorima koji vas pozivaju da ih vidite uživo, ali ujedno i stvaraju osjećaj kao da već i jeste tamo. U ovom slučaju je riječ o vizurama Istanbula, od moderne konstrukcije mosta i kasnije aerodroma do otomanskih palača I ukrasnih fasada starih četvrti. Suprotstavljeni su im minimalistički uređeni, ali nadmeno golemi poslovni interijeri, čiji vidikovci pak omogućuju sagledavanje kontura uvijek dinamičnog modernog I tehnološki superiornog New Yorka. Briljantnom izvedbom spektakla prolijetanja otete limuzine kroz ogradu mosta koji povezuju Europu iAziju i pripadajuće polovine Istanbula, autori nam daju naslutiti da Largo i Simon padom u duboki Bospor nisu preživjeli, no je li to istina, provjerite sami…

Cjelovit proizvod

Serijal Largo Winch je odličan primjer prebacivanja stripa u druge medije. Tako postoje Tv serija iz 2001., video igra za platformu Sony iz 2002. naslova Largo Winch: Empire under Threat te igrani film iz 2008. Nadalje, postoji i dokumentarni film sa samim autorom o nastanku stripa općenito, ali temljen na serijalu o Largu Winchu. Film iz 2008. je solidna avantura bazirana na prva četiri strip albuma, Neria Wincha glumi Miki Manojlović, ima dosta dijaloga na hrvatskom, te se djelovi radnje odvijaju u BiH, te Dalmaciji.


Plakat za film

Što se tiče poveznica stripa i filma Philippe Francq će reći đ: "Bilo kako bilo, to će biti adaptacija : film je dosta udaljen od stripa koji je sa svoje strane dosta udaljen od romana koji su mu prethodili. Ipak, razlika između filma i stripa je mnogo veća od razlike između stripa i romana. U film su određeni elementi sačuvani a neki su skinuti, kao lik Simona. Kako se radi o adaptaciji četiri albuma u film od dva sata, odlučeno je da se taj lik ne koristi. Nisam na vrijeme intervenirao jer sam radio na posljednjem albumu. Simon će se ipak pojaviti u drugom nastavku filma čiji se scenario sada piše."

Božjom rukom vođeni: Ivan Trenkl & Saša Paprić