Iz šešira: Tko će im ostati?

Poput zrelih viljemovki, HDZ-ovi kadrovi (uključujući ministre, državne tajnike, ravnatelje, instrumentaliste i ine buljubašiće, direktore, voditelje dizala, predsjednike uprava, nadzornih odbora i kućnih savjeta), jedan po jedan, ili pak u trojkama, padaju ili dobrovoljno odstupaju sa svojih dužnosti, e ne bi li smanjili izloženost kritici javnosti i pokušali se maknuti s puta nadležnim institucijama, te se počeli baviti nekim manje stresnim aktivnostima, jer zdravlje je najvažnije, a znanstveno je dokazano kako je stres uzrok mnogih oboljenja i poremećaja organizma. Posvećuju se oni tako svojim, do tada godinama zapostavljenim, obiteljima, radu u vrtu i vinogradu, proučavanju propisa, zakona i sudskih spisa, izradi ukrasnih predmeta od drveta, slikanju portreta drugara iz ćelije i šetnjama zatvorskim dvorištem. Ako se događaji još neko vrijeme nastave odvijati sličnim ili istim tempom, država bi se mogla naći u stvarnoj opasnosti da u vladajućoj garnituri ne preostane više nitko tko bi se mogao/htio prihvatiti časne dužnosti rukovođenja i upravljanja zemljom u ovim gadnim kriznim vremenima. Kako ipak ne namjeravaju samo tako predati vlast, potrebno je pronaći alternativna rješenja ovog delikatnog problema od nacionalne važnosti.

Kao i svaki drugi problem, i ovaj zapravo predstavlja priliku da se stvari iz temelja inoviraju i unaprijede. U to ime evo nekoliko autorovih kreativnih prijedloga za elegantno rješavanje problema i njegovo pretvaranje u povoljnu priliku, a na svačije zadovoljstvo.

Prvi je prijedlog uvoz jeftine radne, odnosno vladajuće snage, iz inozemstva, najbolje iz Indije, Bugarske, Nepala ili Meksika, koja će, nakon minimalne obuke i kratkog tečaja hrvatskog jezika nesumnjivo biti u stanju nastaviti voditi zemlju jednako kvalitetno, te u skladu sa smjernicama i ciljevima zacrtanim od strane njihovih prethodnika.

Sljedeće potencijalno i pomalo kontroverzno rješenje jest primjena visokih tehnologija iz Japana, to jest zamjena ljudi najmodernijim umjetnointeligentnim čovjekolikim robotima koji su programirani da na svako pitanje odgovaraju (temeljem slučajnog izbora) s ne, ne znam, nisam upoznat s tim slučajem, neka institucije rade svoj posao, ne mogu komentirati sudske presude/postupke u tijeku, pogriješili ste broj, sutra ili malo sutra. Ukratko, radili bi sve što političari i dužnosnici rade danas, pa možda čak i nešto više i bolje.

Treća solucija, koja se temelji na davanju malih anonimnih besplatnih oglasa u dnevnom tisku i na internetu, kojima se nezaposlenima bez kvalifikacija i umirovljenicima nudi lak i unosan posao, skoro pa u rangu sastavljanja igračaka za u kinder jaja i adresiranja i punjenja reklamnih koverti u komforu vlastitoga doma, bila bi dvojako korisna, jer, pored popunjavanja dužnosničkih mjesta odgovarajućim kadrom, dramatično smanjuje službenu stopu nezaposlenosti i dodatno rasterećuje smežurani državni proračun.

A, ako baš stvarno zagusti, možemo se zadovoljiti primjenom najjednostavnijeg solomonskog rješenja: ostavljanje ispražnjenih pozicija ispražnjenima, pa neka se podređeni snalaze kako znaju i mogu. Iako možda zvuči preradikalno, to bi rezultiralo daleko manjim štetama i gubicima od onih koje su napravili ovi koji su te pozicije napustili zbog iznenadnog prosvjetljenja o važnosti obitelji.

Kolumnist: Oto Wilhelm [blog]