Lijeva obala: David Copperfield u Đakovu: Tajna nestalog žita!

Druže Tito nešto bi te pit'o, di je naše iz silosa žito?!

Tim je mangupskim desetercem neki đakovački fejsbukaš prokomentirao jednu od najsramotnijih kriminalnih afera posljednjih godina, ne samo u Slavoniji nego i šire. Naravno, radi se o nestanku žita iz silosa Đakovštine i krahu tog nekad moćnog poduzeća. Grupa na Facebooku pod nazivom „Di je naše žito, lopovi“, već je narasla na više od tisuću članova. No skupina okradenih seljaka koja je u silose Đakovštine pohranila svoju ljetinu, broji ih čak 1.600, dok se petstotinjak radnika nakon stečaja tvrtke našlo u rukama zakupca, osječkog Žita d.o.o.

Na rubu znanosti

Bijesa ima. I crnog humora. Samo žita nema ni za lijek!

Od cijele priče dao bi se složiti scenarij za prvi domaći suspense – mješavinu političkog trilera i adrenalinske akcije s dosad neviđenim scenama policijske potjere za misterioznim šleperima koji mahnito jure Slavonikom u smjeru bosansko-hercegovačke granice (a gdje drugdje?), prosipajući za sobom otuđeno žito po asfaltu. Istodobno, policija navedena na lažni trag pretražuje u splitskoj luci nekakve turske i albanske brodove nakrcane žitom sumnjivog podrijetla, dok negdje u Zagrebu, likovi kojima ne vidimo lica, trijumfalno pripaljuju cigare i jedan drugome stišću ruke.

A možda bi spomenutu temu nakon Hloverke u Otvorenom, mogao obraditi i Krešimir Mišak u svojoj polnoćnoj seansi Na rubu znanosti. U slučaju Đakovštine mnogo je nerazjašnjenih okolnosti što graniče s paranormalnim.

Silosi Đakovštine su poput Bermudskog trokuta. Ne može u normalnim uvjetima tek tako nestati tridesetak tisuća tona žita, kukuruza i uljarica, pa je neka onostrana sila morala u to uplesti prste. Ili se neki mađioničar dobro našalio sa svima: radnicima, seljacima i državom koja je imala trećinu udjela u tvrtki, a nestalo žito bilo je iz njezinih, tj. naših robnih zaliha.

Đakovački mađioničari

U velikim iluzionističkim predstavama već su nestajali brodovi, neboderi, čak i Kineski zid, pa zašto ne bi moglo pišljivih par tisuća tona žita?! Silosi jesu veliki, ali za prave majstore iluzije oni su šala-mala. Nije li to možda slavni David Copperfield bio u Đakovu? Ili ga je njegov tamošnji učenik, iluzionist Ciganović, poželio impresionirati? Možda bi i njega trebalo priupitati ponešto o tajanstveno nestanku žita… Tko zna, ne ide li čitava Uskokova istraga u pogrešnom smjeru.

Još je veći mađioničar i iluzionist morao biti onaj koji je usred slavonske žitnice uspio upropastiti poljoprivredno-prehrambeno poduzeće poput Đakovštine, jedno od pet najvećih u bivšoj državi. U odnosu na naše tranzicijske muljatore, svi su svjetski iluzionisti tek obični šarlatani.

Jedino se država u ovom slučaju pokazala lošim mađioničarom, koji niti bijelog zeca iz šešira izvući ne zna. Ona je morala imati pouzdan mehanizam kontrole svojih robnih zaliha. To ne znači da je ministar Petar Čobanković trebao zasjesti na rampu kod silosa, iako bi u tom slučaju svaka krađa bila fizički onemogućena. Ako država ne zna držati na oku svoje robne rezerve, svi bismo skupa s njom uskoro mogli nestati u Bermudskom trokutu. Ili u nečem slikovitijem u obliku trokuta.

Mrvice i kolači

Država, koja je očito napravila težak propust, poručuje seljacima da će im štetu namiriti žitom iz ostatka robnih zaliha. Nastavi li se tako, ne daj Bože neke izvanredne situacije, kataklizme, najezde izvanzemaljaca ili iznenadnog ledenog doba koje najavljuje akademik Vladimir Paar. Ostali bi bez mrvice kruha!

A mađioničari? Oni su se za sebe i svoje već pobrinuli i uzeli dobar dio kolača.

Piše: Jaroslav Bradica