GPP: Vozači zbog stresa na bolovanju

Vozači gradskoga prijevoza svakodnevno su izloženi stresu na gradskim ulicama, a nakon prometnih nezgoda nerijetko pokazuju simptome postraumatskog stresnog poremećaja.

- "Kad sam vidio mladića oblivenog krvlju, nisam znao otipkati broj prometnika. Popio sam tablete za smirenje i nisam mogao nastaviti vožnju od šoka! Bilo je očigledno da on nije uopće vidio tramvaj ispred sebe, no uopće mi nije važno tko je, a tko nije kriv. Važno mi je da on bude dobro i svaki dan kontaktiram s njegovim ocem, a kad budem mogao, obići ću ga u bolnici" - kaže Davor Jeger, vozač GPP-a na čiji je tramvaj 27. svibnja naletio 17-godišnjak na biciklu te zadobio za život opasne ozljede.

Jeger je nakon nesreće otišao na bolovanje, priznajući da ovako tešku nesreću još nije doživio. No napominje kako bi, s obzirom na netoleranciju sudionika u prometu, dnevno mogao imati i po četiri nesreće da, baš kao i njegovi radni kolege, ne drži otvorene “četvere oči”!

Zvono tramvaja upotrebljava gotovo stalno i zbog vozača i zbog pješaka, a poseban problem predstavljaju mu biciklisti, koji, naglašava, zbog slušanja glazbe za vrijeme vožnje često ne čuju upozorenje. Štoviše, zvono je vozačima tramvaja glavni rekvizit, možda čak i važniji od kojeg drugoga dijela tramvaja. To je posebno očigledno na raskrižjima, gdje sudionici u prometu ne razmišljaju o tome koga trebaju propustiti tijekom vožnje. Svjestan je, kaže, da mu u takvim situacijama jedino preostaje upozorenje zvonom jer zbog prirode kretanja tramvaja nije u mogućnosti skrenuti kako bi izbjegao sudar.

- “Na pješačkim prijelazima također nam izlijeću i gotovo da nismo u mogućnosti predvidjeti hoće li nas čuti ili ne, hoće li vidjeti i znati da treba propustiti tramvaj. Zbog svega toga gotovo da smo u rangu s vlakovođama, kod kojih su nesreće česte. Istina je da je brzina vlaka i tramvaja neusporediva i istina je da mi prije zakočimo nego što to može vlakovođa, no bez dodatnog opreza drugih sudionika u prometu to ponekad nije dovoljno”, zaključio je Jeger.

Vozač Davor Jeger, ali i direktor GPP-a Igor Medić gotovo su u svakodnevnom kontaktu s obitelji ozlijeđenog sedamnaestogodišnjaka. Njegovo se stanje, doznajemo, popravlja.

- “Kontaktirali smo mladićeve roditelje i naglasili im da smo im na raspolaganju za sve što bi eventualno trebali. Inače, nakon ovakve nesreće nije neuobičajeno da vozači odu na bolovanje ustanovi li se da su pod stresom”, kaže Medić, dodajući da su se događali i slučajevi vandalskih napada na vozače, nakon čega bolovanja ipak nije bilo. Slučaj je to Stjepana Kneževića koji je nakon fizičkog napada nastavio voziti sedmosatnu smjenu.

Autor: Marija Mihelić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Daniel Antunović/foto-arhiv 031