Mirna Nikolozo: EVS iskustvo u Belfastu #2
01.09.2010. 16:00

Let od Londona do Belfasta je također kasnio otprilike 45 minuta. A ti ljudi nisu stajali u redu, sjedili su, čekajući da najave let. Hm. Je li čudno doma normalno ovdje? Koliko će mi biti čudno tamo gdje je normalno, zaista normalno? Na letu je bio dječak koji je sjedio pored mene (8-9 godina) i jeo slatkiše. U jednom trenutku se okrenuo prema meni i ponudio mi jedan, bi li bilo pošteno da se držim predrasude kako su ljudi ovdje hladni i rezervirani? Taj je klinac bio tako sladak, nasmijao me.
Došla sam u zračnu luku Belfast. Čekala su me dva poznata lica. Oboje su se smiješili želeći mi toplu dobrodošlicu. Odveli su me na mjesto koje ću slijedećih 12 mjeseci zvati svojim domom. A prema ovom što sam dosad vidjela, to neće biti teško. Imam 4 cimera, svi se čine prilično simpatičnima. Kad sam stigla u kuću, bili su prijateljski raspoloženi, topli i nasmijani. Pokazali su mi moju sobu. Krevet je bio složen (sav je bio tamno plav, to je jedna od mojih omiljenih boja), na jastuku je bio znak dobrodošlice organizacije u kojoj ću volontirati s telefonskim brojevima koji bi mi mogli zatrebati, a tamo se nalazio i cvijet. Nešto slatko, sunčano (žuto) i živo da mi pravi društvo.
Moje prvo jutro u Belfastu bilo je sunčano. Takav je bio cijeli dan, više-manje. Čula sam da je kišilo nekoliko minuta, ali nisam vidjela, pa se to ni ne računa.
Upoznala sam kolegicu volonterku i neke zaposlenike ureda.
Vidjela sam dio Belfasta.
Nešto mi govori da će mi se svidjeti ovdje.
Slijedi nastavak...
Piše: Mirna Nikolozo
Pročitajte i...
[25.08.2010.] Mirna Nikolozo: EVS iskustvo u Belfastu - prvi dio
[21.07.2010.] Želite međunarodno životno i radno iskustvo? Pokušajte s EVS-om...
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (1)