Strip recenzija: Ponos vragova

Većina nas se sjeća kako to izgleda kad stvari odu k vragu. Neki to znaju i u nekoliko navrata. U ovom stripu je baš o tome riječ. Grendel Tales – Ponos vragova je nastao baš u vremenu kada su stvari tamo negdje krajem prve polovice 90-ih dobrano otišle k vragu. Iako, to ne znači kako opet pišem o nekim antičkim izdanjima. Baš naprotiv, album Grendel Tales – Ponos vragova izašao je u novom ruhu! Riječ je o dvjestotinjak stranica stripa, teksta i ilustracija, prave rapsodije i osvježenja za one koji nisu čitali, a za one koji jesu, sada ga mogu nabaviti u ovom jedinstvenom obliku, u crno-bijelom izdanju, koje je pun pogodak (ili nikako nije promašaj). Dapače, povukao bih paralelu sa još jednim nabrijanim izdanjem poput serijala Odmetnuti, što nam govori da nasljednici Andrije Maurovića i dalje nastavljaju rabotu velikog starca!







Na policama striparnice Babilon, Đakovo

Pomalo nogometnim riječnikom rečeno, radi se o dva mahera - Darko Macan potpisuje scenarij, a crtež, nažalost pokojni, Edvin Biuković. Sudeći po navodima iz albuma, priča oko nastanka ovog strip albuma započinje tako da Macan i Biuković šalju scenarij i preliminarne crteže iz Zagreba u Milwaukee, američkom izdavaču. Ponovno napominjem kako je riječ o prvoj polovici devedesetih, kada je štošta zapinjalo, a o pošti da i ne govorim. Otud i epitet „čudo iz Hrvatske“. Čudo što je uopće pristiglo na željenu destinaciju i što je objavljeno... – no dobro, to što je objavljeno zapravo i nije čud(n)o, kada se malo pročita i pogleda ovaj strip. Nadalje, široj publici koja se ne odluči pročitati album (zar ima i takvih?), treba svakako prenijeti dio razgovora u kojem urednica pita Macana nije li on usred ratne zone, a ovaj odgovara: „Ne, ne, rat je sto kilometara dalje.“ (od Zagreba op. a.), što je bilo istina i ne umanjuje težinu stvari.

U tom vremenu, u kojem su stvari odlazile (otišle) k vragu, nastaje priča o jednom budućem vremenu, u kojem su stvari već poduže u gore navedenoj situaciji. Postapokaliptičnoj. Dakle, buduće vrijeme, vrijeme militantnih klanova koji „štite“ kmetove izluđene od straha za goli život, opasan neprijatelj koji negdje vreba, ne baš čvrsta savezništva između klanova, tragične smrti onih koji posjeduju crtu čovječnosti. Nasilje sa svih strana, uzdrmana vjera u kodeks časti. Radnja jednim dijelom prati klan Agram i svijet koji ga okružuje. Točnije, pojedini časni izuzetci klana Agram su oni koji privlače pažnju čitatelja. Strip album predočava šokantne sudbine glavnih likova kroz nekoliko generacija s refleksijom i na neka u povijesti ostala vremena. U jednom trenutku klan Agram pod vodstvom svog generala (ovdje se očito radi o Zagrebu, naime Agram je austrijsko-njemački naziv za Zagreb) ujedinjuje svoje snage s klanom Sava, kako bi se zajedno suprotstavili Karatancima (Što mozgožder radi u karantanskoj vojarni? Gladuje.). Sudeći prema onome što priča jedna pripadnica klana Sava, čije je ime Marica, a dobila ga je po jednoj bitci (ovdje na primjer dolazimo do spomenute refleksije na neka u povijesti ostala vremena), koja na upit „Tko je pobjedio, tvoji?“ odgovara sa „Moguće. Ili to ili smo izgubile zbog neke mučke izdaje. Znaš kako je to u tim pričama!“ sasvim je očito tko su Save, a tko Agrami i kako će savezništvo završiti.



Priči dinamiku daje i nova prijetnja koja se nadvila nad klanove, jer naravno, od moćnih postoje moćniji i njihove intervencije se uvijek treba plašiti ako se želi zadržati o, tako mila vlast. Tako Grendel-kan šalje svoju vojsku, u toj dalekoj budućnosti, da smiri zaraćene klanove, što zaista zvuči poznato. Zoran primjer skorog pada s vlasti dolazi već u prvoj priči pod naslovom „Vražja družba“. Situacija je apsurdna - polu-slijepi general klana igra nogomet i „pogađa“ gol – jer general nikad ne promašuje! Sve u svemu, priča je brza, pogađa čitatelja, poprilično se igra s emocijama, obiluje akcijom (seks, droge nema ipak je strip bio namjenjen Amerima, nasilje i strast), a ponegdje čak daje i nadu. A crtež? Crtež je nenadmašan! Svi trikovi zanata su u tu, tako da nije iznenađujuće što je Edvin Biuković 1995. dobio The Russ Manning Most Promising Newcomer Award. Između ostalog, istom se okitio nešto kasnije i Goran Sudžuka (jedan od autora gore spomenutih Odmetnutih). Među oduševljenom publikom povodom izdavanja ovog strip albuma, a i sadržaja istog, našao se i komentar jednog drugog strip crtača koji duhovito primjećuje: „E, to je Macan. Da nam je još takvih... Istinski Majstor... a, ne k'o onaj Cecile Quintal. Sačuvaj Bože!“ Inače, Cecile Quintal je pseudonim Darka Macana, a vjerovatno otud i poveznica s imenom strip magazina koji sam uređuje - radi se o odličnom „Q“.



Ovo tvrdoukoričeno, bogato izdanje, koje začudo ne košta ko' Sv. Petra kajgana, pored odlične priče i crteža ima još jedan dodatni element. Sam strip album sadrži i upute kako crtati, stvarati stripove. Nakon što pročitate uvodinke, svih 6 priča (Vražja družba, Vražja posla, Mladi Vragovi, Vražji nagoni, Vragovi rata, Vrag se vragom izbija) i posvetu Biukoviću, dolazite do tridesetak stranica skica, crteža, razrada likova, planova scenarija, studija vozila (poput Agram APC-a, Ra Flayer-a, Reconquista light bombera, umjetnih nogu(!?)), studija oružja, gole Marice sa svjetlosnim mačem i na kraju legendarne naslovnice Kvadrata, časopisa za strip, broj 5 iz 1994. godine koja će ostati jednom od NAJBOLJIH naslovnih stranica ikad!



Putem sljdećeg linka možete pročitati prvih 56 stranica stripa:
http://www.fibra.hr/preview/GrendelPreview.pdf

Piše: Saša Paprić
Foto: Zlatko Platužić