Ajmo na kavicu
13.04.2005. 4:25
Moj rodni grad je uvijek bio definiran kao grad u kome oni koji te mrze ne znaju to sakriti, a oni koji te vole, ne znaju to pokazati…
Nije li to, ruku na srce, svojstveno vecini naselja na nesretnom Balkanu? Bojim se da jeste. Sto je to onda sto me stalno vuce k njemu, te sto ga cini razlicitim?. Ne znam. Samo znam sto je to sto ga je cinilo razlicitim dok sam sretno odrastao u istom.
Svojevremeno, neki lik je pisao kako mu je drago sto se grad ponovno budi u posljednjih nekoliko godina I sto se polako, ali konstatno I uporno, kao igla metronoma, vraca na ulice I medju zitelje istog onaj originalni frajerski duh, pracen kaleidoskopskom slikom nebrojenih seretskih, djilkoskih, misterioznih ili tek-tek spontanih osmijeha na licima ljudi.
Znate sto? Imao je pravo. Upravo zbog toga vas I zovemo na jutarnju kavu…
Zelimo pomoci da se Osijeku vrati ona sloboda I originalnost koja ga je godinama izdvajala od sive mase ostalih sredina, koja ga je cinila bogatijim I sretnijim. Come on, znate na sto mislim…na korzo 60-tih sa “dravskom” stranom kojom su setali pocetnici, te “gradskom” stranom kojom su isle “dzombe” u zajednickom lovu na uske, jednostavno I ravno krojene zenske haljine bez rukava, boreci se za koji potajni kikot, ili pogled, onako, skriveno, da ne vide legice…mislim na cajanke u Radnickom Domu, “Dinamite”, koncerte u rupi, Poljake na piji, tucnjave pod Dravom, prvomajske rostilje u katakombama, podnevni lapez, “Rio”, pa “Tufnu”, zadnji prodor I majstorsko dodavanje Kaje Iles sa lijeve strane, te milisekundu kasnije I predivan pobjedonosni gol Rene Gajski u finalu kupa, mislim na Setaca, lokomotivu kod “Zelje”, “EPSO”, Matka Peica, Dobrisu Cesarica, “Baranjske Noci”, “Lovacke Price”, Antu Tarabarica kako prangija sa “Ljepotice”, ukradene imenike iz CUO-a, krempite kod Ambrusa, lepinje kod Arbanasa (ali samo Petkom poslije 5, molit cu lijepo), avion na Sjenjaku…
Ukratko, mislim na sve ono sto se dogadja u gradu, prica I prepricava, vjecno pamti I zaboravlja, te sve ono sto ce se tek dogoditi, na svu ona svjezu krv koja tece zilama grada dajuci mu mirni, ali stameni ravnicarski puls, koji taaako neodoljivo prija.
Da,vremena se mijenjaju, danas se to zove internet, nekad se zvalo “ajmo na kavicu”, ali nama je uvijek vaznija bila bit, nego forma, zar ne?
Dobrodosli!
Nije li to, ruku na srce, svojstveno vecini naselja na nesretnom Balkanu? Bojim se da jeste. Sto je to onda sto me stalno vuce k njemu, te sto ga cini razlicitim?. Ne znam. Samo znam sto je to sto ga je cinilo razlicitim dok sam sretno odrastao u istom.
Svojevremeno, neki lik je pisao kako mu je drago sto se grad ponovno budi u posljednjih nekoliko godina I sto se polako, ali konstatno I uporno, kao igla metronoma, vraca na ulice I medju zitelje istog onaj originalni frajerski duh, pracen kaleidoskopskom slikom nebrojenih seretskih, djilkoskih, misterioznih ili tek-tek spontanih osmijeha na licima ljudi.
Znate sto? Imao je pravo. Upravo zbog toga vas I zovemo na jutarnju kavu…
Zelimo pomoci da se Osijeku vrati ona sloboda I originalnost koja ga je godinama izdvajala od sive mase ostalih sredina, koja ga je cinila bogatijim I sretnijim. Come on, znate na sto mislim…na korzo 60-tih sa “dravskom” stranom kojom su setali pocetnici, te “gradskom” stranom kojom su isle “dzombe” u zajednickom lovu na uske, jednostavno I ravno krojene zenske haljine bez rukava, boreci se za koji potajni kikot, ili pogled, onako, skriveno, da ne vide legice…mislim na cajanke u Radnickom Domu, “Dinamite”, koncerte u rupi, Poljake na piji, tucnjave pod Dravom, prvomajske rostilje u katakombama, podnevni lapez, “Rio”, pa “Tufnu”, zadnji prodor I majstorsko dodavanje Kaje Iles sa lijeve strane, te milisekundu kasnije I predivan pobjedonosni gol Rene Gajski u finalu kupa, mislim na Setaca, lokomotivu kod “Zelje”, “EPSO”, Matka Peica, Dobrisu Cesarica, “Baranjske Noci”, “Lovacke Price”, Antu Tarabarica kako prangija sa “Ljepotice”, ukradene imenike iz CUO-a, krempite kod Ambrusa, lepinje kod Arbanasa (ali samo Petkom poslije 5, molit cu lijepo), avion na Sjenjaku…
Ukratko, mislim na sve ono sto se dogadja u gradu, prica I prepricava, vjecno pamti I zaboravlja, te sve ono sto ce se tek dogoditi, na svu ona svjezu krv koja tece zilama grada dajuci mu mirni, ali stameni ravnicarski puls, koji taaako neodoljivo prija.
Da,vremena se mijenjaju, danas se to zove internet, nekad se zvalo “ajmo na kavicu”, ali nama je uvijek vaznija bila bit, nego forma, zar ne?
Dobrodosli!
Objavio: Allende |
Komentari (31)
Ovo je prelijepa dobrodoslica na portal Osijek031.com - svim ljudima dobre vibre i otvorenog srca.