Osječka nogometna stvarnost od A do Ž! [2010.]

Ambicija – Res, non verba! Ambicija je osobina koja predugo obitava samo na usnama, ne i u glavama struke i nogama igrača! Kad u 90. minuti utakmice protiv Slaven Belupa istok tjera naprijed, lopta se vraća golmanu. Nedostatak ambicije ili znanja? Ili oboje?

Branko Karačić – Došao je zajedno sa novom Upravom kao spasitelj. Jadan čovjek vjerovatno nije bio ni svjestan u što se upušta. Očekivao je da će s Osijekom pokupiti lovorike i boriti se za naslov. Svi su mu pričali o super perspektivnoj momčadi Osijeka. Njegovog Osijeka! Nažalost, mit o osječkoj školi nogometa i perspektivnoj mladosti je doista samo to – mit. Trenutni Brankov skor je 7 pobjeda, 4 neriješene utakmice i 7 poraza, računajući i Kup. Ukupna gol – razlika je 23 : 22. Moglo je i moralo bolje. Ipak, tek ga očekuju prve pripreme s momčadi.

Cibalia – Naši prvi susjedi, nažalost ne i na prvenstvenoj ljestvici. I dok je godinama Cibalia bila ta koja je Osijeku puhala u auspuh, situacija je u zadnje dvije sezone dijametralno suprotna. Razloge pronalazim u puno pametnijoj politici transfera, kao i u postojanju skautske službe. Ako ovako nastavimo, mogli bi nam brzo oprostiti i zaboraviti Kup. Jer na dobrom smo putu da nam postanu Big Brother. Ipak, nekako smo uspjeli da nam međusobni omjer ove sezone bude 1 : 1.

Čistka – Najomiljenija tema Branka Karačića i svih navijača u posljednje vrijeme. Ne tako draga nekima od šestorice napadača koji se (ne)zasluženo motaju oko prve momčadi. Sigurno je na jajima i pokoji veznjak i branič. Upitno je kako će isti reagirati nakon prijekog suda, jer neigranje je jedno, a lova je drugo. Dugo nismo čuli riječ arbitraža. Nije da ju zazivam!

Ćorci – Ne zna se di je gore pucati ćorke. Ipak, nas navijače malo više uzrujavaju oni na nogometnom terenu. Jer kada dva najbolja strijelca imaju na kontu „veličanstvena“ tri pogotka u 18 utakmica, čovjek dobije osjećaj da su se opasali redenicima ćoraka! Šteta što je predsjednik kluba umirovljen, taj problema sa zabijanjem nije imao! Uostalom, nije slučajno bio dva puta najbolji strijelac 1. HNL. Duh Karla Primorca kao da se i dalje mota odajama Gradskog vrta...

Dino Špehar – Kao što sam već spomenuo, sadašnji predsjednik problema sa ćorcima nije imao, pa nam je podario najveću nadu u zadnjih „sto“ godina. Prošle sezone bi ovo slovo bez premca okupirao tadašnji kapetan Domagoj Vida, pa je red da se i njega sjetimo. Posebno jer je njegova nogometna priča nastavljena u Westphaliji, a ne u bezeciranom Dinamu. Mali je, kako od milja zovemo Špehara juniora, zabio po mlađim kategorijama golova koliko ja nisam na svojoj rekreaciji. Sa svojih 16 godina, dva gola i asistencijom iz šest utakmica, može biti primjer i ovima malo starijima od sebe. Dino je definitivno budućnost ovog kluba, ne samo igračka, već i financijska. I zato s njim oprezno! Naročito novinari! O zagrebačkom Dini Špeharu (Mateo Kovačić, op. a.) ipak nećemo u tekstu o osječkoj nogometnoj stvarnosti.

Džepovi – Punili su ih mnogi na uštrb NK Osijeka, kako prije, tako i sada. Saznali smo tako na oproštajnoj skupštini prošle Uprave da je stanoviti B.Ž. (36) kao third party u transferu Domagoja Vide podebljao svoje džepove za siću od 336 tisućica eura. Navodno da i stanoviti napadači NK Osijeka imaju nemale bonuse od 1.000 eura za svaki postignuti pogodak. Nažalost, klub je na toj stavci ove polusezone podosta uštedio.

Đon – Ne baš lijep start u nogometu koji je nesretnom Peri Stojkiću priuštio novinske stupce srama, kreirane od strane Mamićevaca koji su svuda oko nas. Ne, ne radi se o „Dosjeima X“, zagrebački nogometni gazda doista ima prste u svakom drugom naslovu koji vrišti sa papirnatih ili online izdanja. Kamo sreće da je šira hrvatska javnost imala priliku vidjeti startove „nevine žrtve“ Vrsaljka sa zadnje prvenstvene utakmice u Gradskom vrtu.

Ekran – Doista je lijep LCD ekran koji je postavljan na derbijima igranima u Osijeku. Tada kao da je dašak Europe posjećivao Gradski vrt. Šteta što smo u njemu imali prilike uživati samo tri puta ove godine. Jer Osijek nije ekipa koja često igra derbije i velike utakmice. O onim europskima da ni ne pričamo. Po svemu sudeći, u proljetnom ćemo ga dijelu u akciji vidjeti samo na utakmici protiv Rijeke. Možda.



Fun shop – Doista je lijepo kad se klub brine o marketingu i ima jaku marketinšku logistiku. Nije, doduše, ni loše kada se otvori „zabavni shop“ sa pokojim artiklom u bijelo – plavoj boji. Ipak, radi se o meni dragom mjestu koje je postalo dom svih tjednih pressica NK Osijeka. Ozbiljan potez i korak naprijed u odnosu na prijašnju praksu! A tada i ovo FAN, preljepljeno preko FUN, djeluje čak i simpatično.

Golgeter – Neophodno pojačanje u zimskom prijelaznom roku. Apsolutno svi bonusi su ispucani, ovi napadači da vrijede, to bi odavno pokazali. Učinak je mizeran, postotak iskorištenih šansi isto tako. S Osijekom nije slučaj da ne stvara prilike, već stvoreno ne zabija! Priča je jasna kao dan, ako je Špehar senior definitivno objesio kopačke o klin, treba krenuti u shopping. Naših najboljih strijelaca nema među prvih 17 topnika 1. HNL. Pametnome dosta.

Hajdin – Omiljeni nadimak navijača NK Osijeka. Kroz njega se očituje poštovanje koje najveći, najhrvatskiji i najkatoličkiji klubovi u Hrvatskoj uživaju kod navijača Bijelo – plavih. Kamo sreće da i većina igrača iskazuje jednaku dozu „poštovanja“. Možda bi onda i uspjeli pobijediti Dinamo više od tri puta u 20 godina. Hajdin je kao dva lica iste kovanice.

Igrački kadar – Nakupilo se tijekom godina u svlačionici „svega i svačega“. Trenutno je pod ugovorom čak 34 igrača. To je brojka s kojom se izlazi u javnost. Ima tu svega. Od rođaka i bratića do podobnih i vjerovnika. Da ne znamo da se radi o NK Osijeku, pomislio bi čovjek da se radi o Pravnom fakultetu u Osijeku. Rješenje problema potražiti pod slovom Č.

Jadikovke – I doista osječki nogometaši u svojim javnim istupima prečesto zvuče kao da recitiraju Ujevićevu „Svakidašnju jadikovku“. Kad nije kriv teren, onda su krivi suci. Kad nisu krivi suci, onda je kriva sreća. Kad nije kriva sreća, onda je kriva lopta. I tako ta serija izgovora doseže do neba i položaja zvijezda. Umjesto toga savjetujem nakon svake loše predstave team building s prevladavajućim temama „U čemu smo pogriješili“ i „Kako ispraviti pogreške u igri do sljedeće utakmice“.



Kohorta – Jedna od rijetkih svijetlih točaka ove polusezone. Dežurni kritičari su ovaj put ostali uskraćeni za linkove na stranice crne kronike. Prava je šteta što rezultati nisu pratili izdanja na tribini. Preseljenje na jugoistok čini se pravim potezom. Iako je navijanje ostalo uskraćeno za priključivanje dijela starije ekipe, koja je ostala vjerna istoku, vidljivi su veliki pomaci na bolje po pitanju organiziranosti navijanja i izgleda navijačke tribine. Podrška nije izostajala ni onda kada ju igrači nisu zasluživali svojim izdanjima na terenu. Njima na proljeće ostaje samo nastaviti gdje su stali u jesen!



Loši tereni – Kako glavni, tako i pomoćni, izgledaju kao da su ih par puta „prešli“ Osijek Cannonsi. Osječki nogometaši nemaju mogućnosti razviti svoju poznatu pas igru još od vremena kad je nova atletska staza uništila drenažu Gradskog vrta. Kada je Marko Babić, povratnik u Grad na Dravi, ne i u redove Bijelo – plavih, vidio u kakvim uvjetima treniraju Osječani, ponudio im je korištenje umjetnih terena njegove Akademije. Bravo Marko! Šteta što nije bilo više zainteresiranih za ulaganje u postavljanje umjetne trave u Gradskom vrtu. Navodno je baš to bila inicijativa predsjednika NK Osijeka, a kojoj se nisu baš odazvale osječke nogometne legende.



Ljubav prema gradu i klubu – Još od vremena kada je jedan kapetan Osijeka na jutarnji jogging izašao u Hajdukovom dresu, jasno je bilo da se od igrača ne očekuje da im NK Osijek bude na prvom mjestu. Al' mora bit barem na drugom! Klupska je to politika koja se u praksi uvela na mala vrata, pa ne treba čuditi da su pojedini igrači u svojim juniorskim danima znali odraditi i pokoje gostovanje s Torcidom ili BBB-ima. Da se razumijemo, nisu oni krivi. Nisu krivi ni pape, ni dida. Krivi su oni koji su radili s tom djecom, oni koji su čast nošenja bijelo – plavog dresa uzimali zdravo za gotovo. Ne bi bila loša praksa svakom polazniku osječke škole nogometa uručiti monografiju „Naprijed naši Bijelo – plavi“ istaknutog doajena osječkog sportskog novinarstva, Dragutina Keržea.



Mazohisti – Posljednje brojke govore – 100 – 200 Kohortaša na jugoistoku i 77 mazohista na istoku. Za ono što smo gledali i previše. Riječ je, naravno, o uzvratnoj utakmici Kupa protiv Dinama. I ono što je u normalnim uvjetima trebao biti praznik nogometa, „više sile“ su pretvorile u cirkus. Izlazi se u susret onima koji našem treneru psuju majku i obračunavaju se s publikom. Zbilja smo empatični mi Osječani. Da se nogomet u Hrvatskoj doista igra zbog navijača, utakmica ne bi bila odigrana u četvrtak u 14:30 sati. Al neka, ne smeta, biti ćemo mi na svojim mjestima i na proljeće. I na jesen, u drugoj ligi ako treba. Često se, doduše, zna i pretjerivati s povicima s tribina i vrijeđanjem igrača, ali čisto sumnjam da na stadion dolaze ljudi kojima NK Osijek nije istinski u srcu...

Noćni provod – Ozbiljni klub nakon dojave o noćnom bančenju igrača suspendira iste za nadolazeću utakmicu četvrtfinala Kupa i odere im drakonske novčane kazne. U slučaju Osijeka, navijači se mole da se ne miješaju u klupsku politiku i glume policajca. Doista profesionalno. Shvaćam potrebu mladog čovjeka da ode van i zabavi se, ali ne shvaćam potrebu da se to radi uoči utakmica ili nakon domaćih poraza. Ne uz plaću od 20 i više tisuća kuna mjesečno.

Njegovo Veličanstvo Davor Šuker – Teško da ima puno poštovatelja u Osijeku. Ipak, to nije spriječilo gradske oce da ga nagrade titulom „Počasnog građanina“. Doista je čovjek toliko puta posjetio svoj rodni grad da trebamo biti počašćeni svaki put kada se to dogodi. Ali ne treba zamjeriti, uvijek je puno više volio biti blizu glamuru i velikoj lovi. U Osijeku toga i nema baš previše. Ali u HNS-u ima...



Osječko pivo – Trebao bih dobiti poklon – paket Pivovare koliko sam ga puta spomenuo u svojim izvještajima. Ali sasvim s pravom! Jer bez „duhovne hrane“ mazohista sa istoka, i ove jesenje partije bi puno teže sjedale na želudac.

Psiholog – Dobro, meni je jasno da se u ovim trenutcima jedva ima i za kruh. Ali nekako imam osjećaj da je ekipi već godinama potrebniji stručnjak od hrane. Jer kako objasniti činjenicu da četiri uzastopne utakmice protiv Hajduka Osječani primaju gol oko 85. minute i ostaju bez bod(a)ova?! Četiri utakmice uzastopce! Razloge mislim da više ne smijemo tražiti pod slovom J! Nadam se samo da nismo toliko zatucana sredina da psihološki rad s igračima smatramo sramotom.

Q-klub – Pogledati pod N.

Rijeka – Da ne bi sve izgledalo tako crno, pobrinuli su se igrači Osijeka osvajanjem Kantride. Jedan od najvećih rivala je doslovno potopljen na svom stadionu s pet bijelo – plavih bombi u mreži. Zasluženo su igrači nakon te predstave okupirali medijski prostor i podsjetili, na kratko, na dane ponosa i slave s praga ovog tisućljeća. Stvarno je bilo lijepo narednih tjedan dana biti navijač Bijelo – plavih. Navijači k'o navijači, kovali su se planovi kako skinuti Dinamo s prvog mjesta. Nažalost, bio je to samo labuđi pjev.

Skromnih 2 : 0 – Radi se o izvještaju jedne komercijalne televizije nakon prve utakmice Kupa protiv Dinama. Ali čemu se čuditi? Osijek je davnih dana postao zadnja rupa na svirali, a ne treći klub u državi, kako si volimo tepati. Jer ako se struka i igrači ne odnose s poštovanjem prema dresu koji nose, kako isto očekivati od suparničkih igrača, navijača te, u konačnici, novinara?!



Špehar Robert – Bivši kapetan Osječana više nije zadužen za golove, sada je pred njim nešto teži zadatak. Iako se kao zicer spominjala funkcija novog sportskog direktora Bijelo – plavih, Robert se uhvatio najodgovornije funkcije. Hrabar potez s obzirom na praktično neiskustvo. Počeo je čvrsto, odlučno, s jasno zacrtanim ciljevima. Kasnije je nešto manje medijski istupao, ali nadam se ne i manje radio na dobrobiti NK Osijeka. Prvi ozbiljniji zadatak čeka ga vrlo skoro. Pogledati pod Č!

Transparentnost – Problem (ne)transparentnosti od pamtivijeka se veže za NK Osijek. To je jedna od stvari koja se najviše zamjerala prijašnjoj Upravi, a niti nova Uprava nije do sada uložila dovoljno truda da se „otvori“ javnosti. A povjerenje je osnovni preduvjet svakog zdravog odnosa! Stoga gospodo, izađite s knjigama u javnost. Simple as that! Ako Englezima nije problem prezentirati ugovore od 300.000 eura na tjedan, što mi to imamo potrebu skrivati?

Ulaznice – Ima pozivnica? Nema pozivnica. Ima pozivnica! Pozivnica nekim čudom ipak ima, iako ih službeno nema. No dobro. Samo jedan highlight sa posljednje utakmice protiv Dinama. Dva dečka pokušavaju ući na stadion sa jednom kupljenom ulaznicom za istok. Redar na ulazu ne dopušta. Vani snježna oluja, temperatura ispod nule i 77 ljudi na istoku! I umjesto da se otvore vrata za šačicu tih najluđih i podijeli im se čaj za hrabrost na poluvremenu, trenira se strogoća. To zasigurno nije način na koji se ozbiljan klub treba ponašati prema svojim navijačima!

Varaždin – Po mnogočemu klub sličan Osijeku. Grad koji se također nalazi na Dravi, proživio je svoju nogometnu renesansu. Borio se bivši Varteks za naslov prvaka, imao značajne uspjehe u europskim natjecanjima. Oslanja se većinom na svoju omladinsku školu i da nema veterana Vugrinca, bio bi Varaždin mlađa ekipa od Bijelo – plavih. Samo imaju jedan mali problem – plaću nisu dobili mjesecima. Financijska situacija u klubu ne može biti gora. Miljenko Mumlek je predvodio akciju spašavanja kluba. Ali nije bitna lova, bitno je srce! Tako da svaki igrač Osijeka, koji misli da mu je loše, može slobodno zaviriti u njihovo dvorište. E da, i imaju tri boda više od nas.



Wilsonova bb – Drugi dom svih navijača Bijelo – plavih. Iako su postojale priče o izgradnji novog stadiona na nekoj drugom lokaciji, čisto sumnjam da bi se mi, navikli na ovaj (ne)komfor, lako pomirili s tim.

X – Najčešći tip na kladionici, zabilježen ove polusezone u Osijekovim utakmicama. Možda bi i ti bodovi bili puno vrjedniji prije kojih 20 godina kada se za pobjedu dobijalo 2 boda. Ovako se samo možemo pohvaliti da imamo manje poraza od petog Splita. Ali smo i šest mjesta niže. Što se, pobogu, dogodilo s onim dobrim starim Osijekom koji je pobjeđivao kod kuće i gubio vani?

Y – faktor – Metoda kojom se računa razlika između energije koju emitira uključeno zvučno sredstvo i energije koju emitira isključeno zvučno sredstvo. Bijelo – plavi još uvijek imaju privilegiju da igraju pred uključenim zvučnim sredstvom. Taj višak energije koji je emitirala Kohorta u utakmici protiv Cibalie držim glavnim uzrokom osvajanja sva tri boda.

Zoran Kvržić – Mislim da bi bilo nepošteno ne spomenuti naše najveće pojačanje u zadnjih nekoliko godina. Dečko je došao u redove Osijeka kao najbolji igrač 3. HNL, ali s brojnim upitnicima u zraku. Za njega čak nije organizirana ni pressica, a ispostavilo se na kraju da je od svih pojačanja baš on pokupio najviše lovorika i simpatija. Dobro, za Smoju smo znali da je dobar. Ono što zadivljuje je da Zoran do ove jeseni nije imao ama baš nikakvih poveznica sa Gradom na Dravi, a borio se za bijelo – plavi dres kao mali koji domaći dečko. Svaka čast Zorane!

Žal za prošlim vremenima – Nije teško prisjetiti se Balićeve obrane penala Savićeviću, Jozine bombe u rašlje Brondbya, Matinog slaloma protiv praške Slavie ili Pamićevog hat – tricka Hajduku... Jer navijači se moraju nečim zabavljati! A zabava nam nije priuštena već dugo, rekao bih od ona Šoletova tri gola za preokret protiv Kamen Ingrada. Dugo je to vrijeme za svako navijačko srce, predugo... I zato odradite ove pripreme kako spada, zaradite novce koje dobijate, odužite se treneru na ukazanom povjerenju i zahvalite se navijačima na bezrezervnoj podršci! Jer nogomet je u svojoj biti igra koja treba zabaviti i opustiti. Riješite nas nagomilanih frustracija, zapnite za dres koji nosite i nabacite nam ponovo smiješak na lice! Dopustite nam svojim zalaganjem i igrama da vas ponovo smatramo našim ljubimcima! Ispišite novu svijetlu sadašnjost i budućnost osječkog prvoligaša, jer ne možemo više živjeti u prošlosti. Preteško je...

Pozdrav do nekih toplijih i, nadam se, rezultatski sretnijih dana i ponovnih druženja u Gradskom vrtu i Palace-u.

Autor: M.K.