O entuzijazmu...
16.04.2005. 20:14
Entuzijazam je stanje duha, kada stvari u životu, bile one predvidljive i obične - ili
beskrajno komplicirane, obavljamo sa oduševljenjem i na taj način ispunjavamo
svoju osobnost.
Entuzijazam je fakat teško zadržati i sasvim je nemoguće pretvarati se da postoji, ako ga nema…
Ključ entuzijazma leži u briji na zdrav optimizam i pozitivno stajalište prema pozivu, učenju, ljudima i životu uopće.
To ne znači da ćete svaki posao obavljati sa luđačkim ushitom jureći okolo poput
dvorske lude, ali to je intenzivni i iskreni interes za ono što radite, predaja svojih znanja i vještina ma kako i koliko to bilo teško i neisplativo.
Entuzijazam postavlja i imperativ da tako nešto svakako bude privedeno kraju sa istom količinom zadovoljstva. Dio tog pozitivnog stajališta, na taj način prenosi se i na druge.
Istina, postoji ono nešto što se naziva I “lažni entuzijazam”, ali on je lako prepoznatljiv nakon kratkog vremena i nikada ne može uroditi plodom koji želimo i koji se očekuje.
Uz malo svjesno pozitivnog zalaganja, entuzijasti su osobe koje se rijetko povlače u sebe i gotovo nikada nisu potištene, koje imaju običaj širiti dobro raspoloženje i koje npr.uredsku atmosferu ponedjeljkom ujutro čine podnošljivom, a petkom popodne blistavom, a da pri tom nisu ni naporne, ni dosadne.
Entuzijazam se može povezati i sa dozom strasti koju imate u sebi, on se projicira
na emocije, odnose, pa i rukovođenje.
Rekla bih da je entuzijazam svojevrsna egzaltacija duše...
To je ono kada sami sebi možete reći kako vas ispunjava većina stvari kojima se bavite, kako vam to čini istinsko zadovoljstvo, jer kad nešto hoćete, to i možete.
Znam strašno puno ljudi koji svojim stavom ne odišu entuzijazmom jer previše
materijalistički gledaju na svijet.
Čarolija užitka kod takvih ljudi - ne postoji.
Ako od svega i svakog očekujete materijalnu korist, entuzijazam je i kod vas odavno isčezao. Gledajući materijalistički gubi se unutrašnje zadovoljstvo i što više imamo, to manje jesmo.
beskrajno komplicirane, obavljamo sa oduševljenjem i na taj način ispunjavamo
svoju osobnost.
Entuzijazam je fakat teško zadržati i sasvim je nemoguće pretvarati se da postoji, ako ga nema…
Ključ entuzijazma leži u briji na zdrav optimizam i pozitivno stajalište prema pozivu, učenju, ljudima i životu uopće.
To ne znači da ćete svaki posao obavljati sa luđačkim ushitom jureći okolo poput
dvorske lude, ali to je intenzivni i iskreni interes za ono što radite, predaja svojih znanja i vještina ma kako i koliko to bilo teško i neisplativo.
Entuzijazam postavlja i imperativ da tako nešto svakako bude privedeno kraju sa istom količinom zadovoljstva. Dio tog pozitivnog stajališta, na taj način prenosi se i na druge.
Istina, postoji ono nešto što se naziva I “lažni entuzijazam”, ali on je lako prepoznatljiv nakon kratkog vremena i nikada ne može uroditi plodom koji želimo i koji se očekuje.
Uz malo svjesno pozitivnog zalaganja, entuzijasti su osobe koje se rijetko povlače u sebe i gotovo nikada nisu potištene, koje imaju običaj širiti dobro raspoloženje i koje npr.uredsku atmosferu ponedjeljkom ujutro čine podnošljivom, a petkom popodne blistavom, a da pri tom nisu ni naporne, ni dosadne.
Entuzijazam se može povezati i sa dozom strasti koju imate u sebi, on se projicira
na emocije, odnose, pa i rukovođenje.
Rekla bih da je entuzijazam svojevrsna egzaltacija duše...
To je ono kada sami sebi možete reći kako vas ispunjava većina stvari kojima se bavite, kako vam to čini istinsko zadovoljstvo, jer kad nešto hoćete, to i možete.
Znam strašno puno ljudi koji svojim stavom ne odišu entuzijazmom jer previše
materijalistički gledaju na svijet.
Čarolija užitka kod takvih ljudi - ne postoji.
Ako od svega i svakog očekujete materijalnu korist, entuzijazam je i kod vas odavno isčezao. Gledajući materijalistički gubi se unutrašnje zadovoljstvo i što više imamo, to manje jesmo.
Objavio: Gemi |
Komentari (16)
Sjedi. Jedinica iz engleskog. 
