Ne ljubi bližnjega svoga, dobit ćeš pepeljarom

- Opet nisam spavao cijelu noć, više ne mogu izdržati taj nemir i tjeskobu u sebi. Svaki dan je kap što prelijeva čašu koja je napola prazna, zamazana tuđim usnama na koje nemam prava, jer sam ono što jesam, jer sam drugačiji. Bolestan sam, treba me cijepiti, prenosim bjesnoću jer širim ljubav i mir, volim bližnjega svoga više nego on mene, usuđujem se pružiti ruku onima koji me tuku, bacaju na mene salve uvreda i kamenja. Svaki pogled u ogledalo sve je mučniji, sve više se stidim sam sebe, jer se jedem, grizem, vapim za pomoći koja ne dolazi. Pomišljam na to da sam stvarno bolestan, pomišljam da popijem tabletu, ubrizgam si injekciju, popijem litru koja će mi uništiti svaki oblik ljubavi i osjećaja koje gajim prema ljudima, prema istima.

Svako suočavanje u stvarnosti dovodi do ludila u mom umu pomičući granice realnosti i mašte, boli i užitka, ljubavi i zlobe. Nekada jednostavno poželim biti "normalan", sprdati se na svoj račun, bez da pomislim da će me netko ciglom u potiljak, ili me svući i išibati po goloj guzici. Kažu da mi uživamo u boli, da volimo kad nas mlate po guzici, volimo "ga osjetiti". Da, volimo osjetiti ljubav - što je veća, to je bolja, volimo se iskreno, zabranjeno i snažno i zato nas treba pribiti na križ, zbog toga nam se pale baklje pod nogama? Zato jer znamo voljeti, udaraju nas kao pse lutalice? Što, eutanazirat ćete nas, staviti u geto i nakon 60 dana, ako se nitko ne javi, ostaviti na milost i nemilost krvnika?

O mojoj sudbini će suditi prikriveni jugonostalgičar koji svake nedjelje grca u prvim redovima klecala, u jednoj ruci 100 kuna, u drugoj krunica, a u glavi slika obnaženih maloljetnica s Interneta? Hrvatina koja diže Cecu u nebesa i mrzi Srbe? Otac koji dan-noć sjedi u birtiji, dok mu djeca nemaju za autobusnu kartu? O meni će suditi nepismeni i bahati političar s kupljenim fakultetom, saborski zastupnik koji javno povređuje ljudska prava izjavljujući da ti "pederi" nemaju što tražiti u okvirima pravne i demokratske RH? On smije voljeti, a ja ne? On smije ljubiti, a ja ne? On smije odgajati djecu, a ja ne? E pa, tako više ne može, danas je taj dan, danas ću se raskrinkati, pa makar životom platio! Mama, tata, ja sam gej!

Ivan, 17

- Kako da mu objasnim da ga više ne volim, da se i ona planktonska ljubav izgubila u moru djevojaka koje su jednostavno bolje od njega? Mačo men, alfa mužjak koji sebi nikako neće oprostiti što mu je djevojka "prebjegla" u isti tim, povrijeđenog ega razbija mi vilicu, 3 rebra, ruku i šakom zatvara lijevo oko. On će iz mene istjerati đavla, sotonu i ostali zbor nečastivih, jer meni treba pomoć. A on se kulturno i krajnje civilizirano ponudio.

Sva u povojima izlazim iz bolnice gdje su me dočekali svi muški prijatelji, inzistirala sam na tome. Ivana nije došla, ne želim joj praviti nepotrebne neugodnosti. Naravno da se lik izlajao mojima koji me s krivnjom i suzama u očima gledaju dok se sama mučim ući u kuću. Dobro, gledaju me oni koji nisu spustili glavu. Nitko ništa ne govori i ta tišina se čuje duboko u mojim bubnjićima, stvara neizdrživ pritisak. Tlak mi pada, trebam sjesti. Tata prigovara mami što su me pustili daleko od kuće, vidi u što se pretvorila. Ja kao da nisam tamo, kao da me nema. Trudim se suspregnuti suze, svu bol i gorčinu koja se stvara u suznom mi desnom oku i lagano klizi niz plavo nateklo lice. Više me boli duša nego ovi povoji. Tako bih željela da me razumiju, stanu uz mene, makar to bilo na trenutak i lažno, treba mi samo jedan trenutak, jedna lijepa riječ, jedna gesta, a onda neka se i cijeli svijet sruši. Bar bih tako bila slobodna...

Ines, 23

U 10 dana u demokratskoj Republici Hrvatskoj dogodile su se vrlo značajne stvari - posjetio nas je papa Benedikt XVI., Hrvatska je dobila zeleno svjetlo za nastavak pregovora s EU, a u Splitu je po prvi puta održan Gay pride. Običnom Hrvatu je očito bilo previše kulturnih događanja za tih 10 dana, pa je ovo zadnje odlučio napraviti nekulturnim, krajnje bahatim i na rubu incidenta.

Suzavci, pepeljare, letve i kamenje popraćeni s prekrasnim dalmatinskim vokabularom dokazali su nam da nikada nećemo biti dio Europe kojoj se silno guzimo. Krajnji anali neinteligencije, prljavštine i divljaštva što se krije u polupismenim splitskim glavama, ali i u dobrom dijelu ostalih Hrvata, nažalost, svojim postupcima zakopali su sve nas ostale i privezali nas za Balkan, naziv koji uporno želimo odvojiti od proeuropskog imidža koji neuspješno gradimo dugi niz godina. Klasičan primjer Hrvata koji tuče pedere i psuje ih, a u drugu ruku diže sliku Keruma koji će ga vječno zlostavljati za 2500 kuna.

Optužujete ih, tučete, oduzimate im prava, rugate im se, pokazujete prstom na ulici, pokrivate djeci oči kad ih gledaju, zabranjujete im da se javno vole, mrze, šetaju pse, rade u čistionici, kao pravnici, voze motore, budu ministranti, pišu pjesme, prosvjeduju, idu u rat, prave kolače, popravljaju automobile, pjevaju pjesme, idu na cajke, kupuju hrvatsko, rade u školi, budu kreativni, zanimljivi, ljepši, pametniji, iskreni? S kojim pravom ste se drznuli uzeti sudbinu zaljubljenih ljudi u svoje prljave ruke, s kojim pravom se igrate Boga i odlučujete tko koga smije ljubiti? Dajmo im prava i pustimo ih više na miru, i "oni" su isti kao i mi, samo se žele voljeti. Zar je voljeti grijeh?

Tekst: Hrvoje Jurić
Foto: Flickr