NK Osijek: Zagrepčani na Ligu prvaka za kunu i deset, Osječani na Dinamo za više od četrdeset!

Konačno se i to dogodilo! Uprava NK Osijeka ponudila je uoči nove sezone mogućnost svojim vjernim navijačima da svoju ljubav dokažu i kupnjom godišnje ulaznice, kartice koja već je ili će tek naći svoje mjesto u nemalom broju osječkih novčanika. Očito je, uzmemo li u obzir cijenu (150 kuna za istok, odnosno 200 kuna za zapad, op. a.), da se predsjednik Špehar nije nadao nekom ozbiljnijem priljevu u osiromašenu blagajnu kluba, već želi podići klub na jednu višu razinu i približiti ga, barem donekle, nekim zapadnim nogometnim trendovima.

- Hvala Bogu, bilo je i vrijeme!, rekao bi moj prijatelj Šteka, inače jedan od povremenih pratitelja Borussije Dortmund na moćnom Signal Iduna Parku, puno poznatijem u nogometnom puku po svojem starom imenu – Westfalen. - Ti to da vidiš, tamo se natiska 80.000 ljudi i svi žive za nogomet. Jede se, pije se, na utakmice dolaze cijele obitelji. Prava nogometna fešta! Nije ni čudno, mislim si, nogomet je godinama jedna od najunosnijih svjetskih industrija, a Švabo je Švabo, zna napraviti posao...

Pitate se možda kakve veze ima jedan mali NK Osijek s nogometnom institucijom iz Dortmunda. Iako im je na prvi pogled zajednička jedino nogometna lopta i 22 čovjeka na terenu, osjećaji onih 80.000 i ovdašnjih 1.500 ljudi zapravo se i ne razlikuju u mnogome. Razlika je u tome kako se ti ljudi tretiraju od strane kluba, kakva je u biti klupska politika prema navijačima, faktoru u nogometu, koji je zanesenjacima poput mene, i dalje vrlo bitan, ako ne i ključan za dobru atmosferu i rezultat. Ono što je sadašnja uprava na čelu s Robertom Špeharom napravila ove sezone je samo jedan, početni koračić naprijed u misiji vraćanja Osječana u Gradski vrt. Da se razumijemo, ovaj tekst niti je naručen, niti je oda liku i djelu sadašnjeg predsjednika, koji ima već dovoljno problema s navijačkim pukom zbog svog sina, ali kao navijač s dugogodišnjim stažom imam potrebu ukazati i na dobre stvari koje se događaju oko kluba. A ono što se događa u posljednje vrijeme je dobro! Iz iste prizme gledam i odluku da će se ulaznice za skorašnji derbi u 5. kolu protiv Dinama naplaćivati po višim cijenama nego za „obične“ utakmice. Tako će svi oni koji nisu vlasnici godišnjih ulaznica za tu utakmicu morati izdvojiti možda i dosta više od 30, odnosno 40 kuna, što je postala već standardizirana cijena. Sve je u biti jasno, želi se dodatno povećati broj vlasnika godišnjih ulaznica, ali zasigurno iskoristiti i Osijekovu dobru formu i subotnje deklasiranje Zagreba u Gradskom vrtu. U NK Osijeku su do sada na čelnoj poziciji sjedili ljudi najrazličitijih vokacija, ali već sada mi se čini da većina njih počinje ličiti na marketinške i ekonomske analfabete u odnosu na sadašnjeg predsjednika. Sjetimo se samo cirkusa s pozivnicama svih ovih godina...

„S druge strane bare“, u velikom i moćnom Zagrebu, najomiljeniji tamošnji klub polako, ali sigurno, ostaje bez svoje platforme – navijača. Pa iako brojni Mamićevi apartčici u medijima pokušavaju u što većem formatu prikazati „Maksimirsku idilu za kunu“, a istovremeno umjetno napumpati brojku od 347 ljudi protiv Intera na „pristojne“ 2000, svima je u Hrvatskoj jasno da tamo pravi i istinski navijači sjede u svojim kućama ili utakmice gledaju po kvartovskim birtijama. Zdravko Mamić nesumnjivo ima jedan od najboljih noseva za biznis u Hrvata, ali fali mu ono što sam već označio kao jedan od ključnih faktora za dobar rezultat i atmosferu u klubu i oko njega – navijački senzibilitet. Uvjeren sam da se prosipanje ugleda „građanskog“ kluba za kunu ne može nazvati osmišljenom navijačkom politikom, jer u konačnici će Osijek u Maksimiru i dalje gledati „2000“ ljudi, a Dinamo u Gradskom vrtu i pet puta više...

Argumentirat ćete možda da će ljudi u Gradski vrt doći vidjeti Dinamo, a ne Osijek! Ako se to i dogodi, dočekat će ih nešto masnije cijene na klupskim blagajnama. Za one koji će doći vidjeti Osijek se ne brinem, takvi će do Dinama u novčanicima već imati jednu malu karticu, odmah do osobne i zdravstvene. Jer NK Osijek je na neki način, bez glupe patetike, dio života i to je ono po čemu se ovih 1.500 i onih 80.000 s Westfalena ama baš u ničemu ne razlikuju...


Tekst: Mladen Kovačević
Foto: Daniel Antunović