Vježbaonica 031: Je li moguće???

Je li moguće smanjiti opseg struka, podići stražnjicu, učvrstiti noge i triceps? Je li zapravo moguće vježbom skinuti kilograme? Je li moguće izgledati bolje?? Kod mnogih tema o kojima se piše, kao i kod mnogih fotografija „idealnih“ sportskih tijela, nerijetko se povlače rasprave koliko je to prosječnoj osobi zapravo dostupno i ostvarivo. Nebrojeno puta pročitala sam i čula komentare tipa „nemoguće je“, „to je photoshop“, „to je genetika“ i tako dalje i tako dalje... Zbog čega, nažalost, dolazim do zaključka kako su mnogi nemotivirani u samom startu, uvjereni kako je lijepo tijelo rezervirano za nekog drugog, ili jednostavno kako je do rezultata preteško ili nemoguće doći. Uvijek je lakše ići linijom manjeg otpora – jednako kao što je lakše sjediti kod kuće i žaliti se kako se “u Osijeku ništa ne događa”, jednako tako je lakše sjediti na kauču, jesti čips i govoriti kako je “nemoguće tako izgledati”. Upravo taj osnovni pristup u startu čini razliku među onima koji će postići rezultate i onima koji sigurno neće.

Pa, drage moje dame (budući najčešće slušam/čitam ženske komentare), moram napisati prvo jednu lošu, a zatim i jednu dobru vijest. Loša vijest je kako jedan dio priče o postizanju rezultata zaista ovisi o genetici, zbog čega si nipošto ne treba nametati previsoke ciljeve i ideale. Nekome tko je visok npr. 160 cm puno je teže, ponekad i nemoguće, doći do dugačkih, vretenastih mišića i gracioznog, vitkog tijela. No, u tom je slučaju puno lakše doći do čvrste, prćaste i okrugle stražnjice. Ukoliko ste takozvane „kruškolike“ građe, također je lakše formirati struk, budući tijelo genetski teži za klasičnim oblikom pješčanog sata, što i nije tako loše. Uz svaki nedostatak dolazi i neka prednost.



S druge pak strane, onima koje je majka priroda podarila dugačkim i vitkim tijelom vrlo je često teško doći do te čvrste i okrugle, ženstvene stražnjice jer im tijelo prirodno naginje ka vitkoj, ponekad dječačkoj građi, s malim grudima, malom stražnjicom i malom mišićnom masom. Žene atletske građe sanjaju o lijepom, uskom struku iz prethodnog odlomka, no njihovi jaki poprečni i kosi trbušni mišići čine ga neizraženim - sportskim strukom. One najsretnije među nama imaju ponešto od svega najboljeg, dok neke imaju tek neku ili niti jednu naznaku onoga što bi željele imati.

No, tu dolazimo do one dobre vijesti koju sam obećala. Promjene na bolje uvijek, ponavljam – uvijek su moguće! Uvijek se može skinuti nekoliko suvišnih kilograma, smanjiti opseg struka za koji centimetar, podići stražnjica, učvrstiti ruke i noge. No ključni je detalj u cijeloj priči kako sve to (osim o već spomenutoj genetici) ovisi o tome koliko ste volje, truda, znoja, vremena i napora spremni uložiti u željene rezultate! Čarobne formule i optimalne recepture nema, rezultati dolaze isključivo i samo dugogodišnjim, redovitim i predanim trudom i radom, kao, na kraju krajeva, i kod svega ostalog u životu. Prehranu neću niti spominjati, pod pretpostavkom kako se podrazumijeva da prevelike količine i loša, visokokalorična hrana definitnivno čine prepreku na putu ka zdravlju i ljepoti.



Nedavno je jedna prijateljica komentirala kako je lijepu, čvrstu i okruglu stražnjicu lako imati kada genetika radi u tvoju korist. Slažem se, no također je važno napomenuti kako vam najbolja genetska predispozicija neće pomoći ako se nimalo ne krećete, nikada ne vježbate i loše se hranite. Osobno mogu reći kako imam popriličnu sreću što se genetike tiče, no isto tako mogu reći kako u tjednu napravim nebrojene čučnjeve i druge vježbe za stražnjicu, kako vježbam 5 dana u tjednu te kako svaki dan hodam između sat ili dva, ponekad i više. Ništa nije na poklon (naročito nakon tridesete), na svakom urođenom talentu se mora raditi da bi se postigla željena forma i kvaliteta, a ista stvar je i s genetskom predispozicijom za tjelesnu građu.

Za skeptike i one uvjerene kako je nemoguće postići rezultate moram na kraju spomenuti još jedan od primjera iz prakse. Dubravka ima 37 godina, a rekreacijom se počela baviti prije nepune 3 godine. U to je vrijeme imala nekoliko kilograma previše, slaba i bolna leđa te vrlo loš aerobni kapacitet, što znači da joj je bio problem popeti se na drugi kat, a da joj puls ne skoči u nebo i da ne ostane bez daha. Ranije se nije nikada susrela sa aerobikom, niti bilo kojim drugim oblikom rekreativnog vježbanja. Prije nešto manje od 3 godine počela je s jednim od statičnih programa najnižeg intenziteta, koji naglasak stavlja na učvršćivnje tijela i jačanje mišića kralježnice. Bila je redovita i uporna, te punih godinu dana dolazila 3 puta tjedno, gotovo bez izostanaka. Nakon samo godinu dana prešla je na nešto teži, također statični program, da bi se ubrzo nakon toga okušala i u aerobiku. Napredujući polako, ali sigurno, Dubravka danas pohađa grupu najvišeg intenziteta, koja sadrži elemente Boot Camp Workout metode, nastale iz obuke američkih marinaca i bez problema svladava teške vježbe ravnoteže na BOSU polulopti. Skinula je višak kilograma, smanjila opseg struka i bokova za 6 centimetara svaki, počeli su se nazirati čak i trbušni mišići, leđa ju više ne bole, ruke i noge su se znatno učvrstile i počele dobivati definiciju, a penjanje na drugi kat više niti ne primjećuje!



Ne želim, naravno, reći da bi vježbe američkih marinaca trebale biti svačiji cilj i da bi svatko trebao napredovati na isti način. No svakako želim reći da su bolja forma i bolji fizički izgled apsolutno mogući i dostupni svakome tko zna što želi i tko je spreman zapeti i znojiti se za svoje rezultate. U tom i isključivo u tom slučaju rezultati su zajamčeni.

Ne zaboravimo kako tijelo nije stvoreno za to da nosi 5 ili 10 kilograma viška, da ima povišeni krvni tlak, te da se bori s celulitom, obješenim nadlakticama i pudingom ispod sjednih mišića. Naš mu je način života to nametnuo. Previše sjedenja, premalo kretanja, previše šećera, soli, masti i gaziranih pića, premalo salate i obične vode i tako u nedogled. Nismo rođeni za sjedenje, rođeni smo za kretanje, čvrste i formirane mišiće, dobar kapacitet srca i pluća, optimalan opseg kretnji u zglobovima. Svako odstupanje od ovog, zapravo tako prirodnog i normalnog stanja, vuče ka raznim iskrivljenjima, bolovima, bolestima, pretilosti i mnogim drugim patološkim stanjima kojih više niti osnovnoškolci nisu pošteđeni. Ljudsko je tijelo najsavršeniji stroj na Zemlji, odnosimo se prema njemu s dužnim poštovanjem, zdravlje i estetika slijede sami po sebi. Bolje zdravlje i ljepši izgled tijela itekako su mogući, no do njih će doći samo odlučni i uporni.

---

Bojana Muačević, prof. diplomirala je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, na usmjerenju Kineziterapija. Prije odlaska u Zagreb godinama se bavila plesom, a kao voditeljica rekreativnih programa radi od 1995. godine. Iza sebe ima nekoliko natjecateljskih uspjeha na državnoj razini (prvo mjesto na prvenstvu RH u Fitnessu, drugo u Show danceu i treće u natjecateljskom Aerobicu). Posljednjih pet godina radi kao koordinator i voditelj programa u Centru kulture tijela GEA u Osijeku, objedinjujući u svom radu dugogodišnje iskustvo, znanja stečena u struci i povratne informacije o potrebama vježbača u dvorani.