Sunčana harmonija

Sunce je nedavno ostavilo staru odjeću i na horizontu napuštenog proljeća preobuklo se za ljetni ples. Pomoglo je i tebi, pa si sa olakšanjem odbacio teške krpe i bez ikakvog oklijevanja prepustio se laganom ljetnom lelujanju. Dopustio si suncu neka te do mile volje miluje, jer s novim ruhom sigurnije i lakše podnosiš lijeno razvlačenje sparine po tvojim ulicama.

Ljeto se prelijeva po tebi u slapovima i svim bezvremenskim bojama zavodi naša čula kao tajanstveni glasnik prirode. I sada, dok se sa tvojih krovova neprekidno slijevaju njegovi glasovi, tek naslućujemo koliko smo istovremeno nestrpljivi kao djeca i sretni s tobom u odrazu sunčanih zagrljaja. Naši osunčani obrazi upijaju bogate plodove tvog širokog osmjeha, a u našim srcima kao neodoljiva potreba, miješaju se sočna ljubav i slatko zadovoljstvo. Progovaraš u nama s tisućama lijepih razloga zbog kojih nikada ne želimo prestati uživati ljeto u tebi. I ljepši smo i opušteniji, smireno i polako zaustavljamo vrijeme za našu stalnu dnevnu užurbanost i prepuštamo se spokoju tvojih parkova, obalama Drave, bazenima i hladu stogodišnjih hrastova. Radujemo se ispijajući s tobom zlatne kapi i ljudski uživamo u jednostavnom daru.

Uvečer kad iznad tebe, ljeto u crvenom sagu sutona rasplete neuhvatljivi sjaj zvjezdanih suncokreta i mističnim vijencem ovije naše misli, naš zadovoljni pogled uranja u začaranu toplinu tvojih vrelih ulica. I tada, što god u tom trenutku skeptici pomišljali, osjećamo kako sudjelujemo na ovozemaljskoj gozbi na kojoj nam nesebično daješ intenzivnu životnu ljepotu. Ta čarobna moć ljeta i tvoja sunčana harmonija, neprestano nas odijevaju dobrim raspoloženjem. Zahvaljujući vama, zaboravljamo svu onu tešku odjeću i poželimo da je nikada više ne moramo ponovno obući. Samo povremeno, kad se oblaci razljute i svojim bijesom prekriju nebesko plavetnilo, prisjetimo se na kratko, vlažnog tereta i svih onih ne baš ugodnih zimskih ogrebotina po našem tijelu. Zbog tog tihog osjećaja prolaznosti, udišemo sunce punim plućima i prepuštamo mu da nas zajedno s tobom, svom svojom snagom grli, da vladate nama, a tmurno i sivo breme hladnih vjetrova sklanjamo na nepristupačno mjesto našeg sjećanja.

Tekst: Zal Kopp