Vježbaonica 031: Iskrivljene generacije

Neki je znansvenik jednom prilikom prognozirao kako će ljudski rod, kroz nekoliko desetaka generacija, imati znatno veće glave i znatno tanja i manje mišićava tijela. Bez obzira gledamo li na to kao na znanost, znanstvenu fantastiku ili kao na šalu, svakako se vrijedi zamisliti nad našim dalekim potomcima koji će, po ovom predviđanju, biti puno više mentalna, a manje fizička bića. Gledajući današnje generacije mladih, ne mogu ne primijetiti kako se, s tjelesnog gledišta, već sada dosta toga promijenilo u odnosu na proteklih nekoliko desetaka godina. Djeca u pubertetu i mladi (i tjelesno i psihički) sazrijevaju znatno ranije, no mnoge tjelesne sposobnosti ostaju slabo ili potpuno nerazvijene.

Dogodilo se više puta da mi na vježbe dođu majka, u četrdesetim ili pedesetim godinama, i kćerka, u tinejdžerskim ili dvadesetim godinama. Suprotno očekivanom, u oba slučaja, majka je ta koja lakše svladava vježbe, kako tehnički tako i kondicijski, što će reći da su u brojnim slučajevima žene u srednjim godinama u znatno boljoj kondiciji od petnaestogodišnjih i dvadesetogodišnjih djevojaka.

Neovisno jesu li uzroci drugačije posloženi prioriteti, loša prehrana, premalo kretanja, a previše boravka u sjedećem položaju ili kombinacija navedenog, činjenica je kako svaka nova generacija sve manje pozornosti pridaje tjelesnim sposobnostima. Uz eventualnu iznimku estetskih obilježja, kojima se pridaje znatno više pažnje, no često na sasvim krivi način.

Nove su generacije već u školskoj dobi pogrbljene, atrofirane, iskrivljenih kralježnica, slabe, nezainteresirane i općenito tjelesno gotovo nesposobne. Kada se radi o djevojkama srednjoškolske i fakultetske dobi, više sam puta imala prilike svjedočiti o izrazito lošoj koordinaciji, maloj mišićnoj masi, neizraženom tonusu i općenito nemogućnosti izvođenja čak i najmanje zahtjevnih vježbi, i to u dobi kada bi tijelo trebalo biti na vrhuncu snage i forme.



Brojni uzroci, pretpostavljam, leže u premalom broju sati tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj i srednjoj školi, ali i učestalom izbivanju s nastave TZK-a, nebavljenju sportom i nekretanju općenito. Idealno vrijeme za stjecanje zdravih sportskih navika i razvoj velikog broja tjelesnih znanja i sposobnosti je predškolska i osnovnoškolska dob, što se sve više zapostavlja, u korist sjedenja za računalom i na internetu. Umjesto da trče, druže se i penju po drveću, djeca komuniciraju mobitelom i na društvenim mrežama.



Mnogima proradi svijest o zdravlju i bavljenju sportom i rekreacijom tek puno kasnije, kada je kralježnica već iskrivljena, a višak kilograma i celulit nakupljeni. Nikada, naravno, nije kasno za početak bavljenja nekom rekreacijskom aktivnošću, no puno bi zdravije, bolje i lakše bilo, kada bi se to događalo u ranijoj dobi. Djeca koja se bave sportom zdravija su, svjesnija sebe i imaju bolje samopouzdanje, a zdrave navike zadržavaju se i nakon prestanka aktivnog sudjelovanja u sportu.

Za početak nikada nije kasno, no u sportu i rekreaciji vrijedi pravilo – što ranije to bolje. Što ranije, to je lakše postići rezultate, spriječiti negativne posljedice sjedećeg načina života, lakše steći zdrave navike, kao i porebu za kretanjem. Zdravija kralježnica, bolji mišićni tonus, zdraviji srčani, dišni i krvožilni sustav i naravno ljepši izgled samo su neke od prednosti bavljenja sportom i rekreacijom. Bolje raspoloženje, dublje disanje, bolja koncentracija, smirenost i bolji stav prema samome sebi također su prednosti dobro poznate svim sportašima i rekreativcima. Tijelo je stvoreno za gibanje, a idealni trenutak za sport je već danas, sve ostalo su samo izgovori!

---

Bojana Muačević Gal, prof. diplomirala je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, na usmjerenju Kineziterapija. Prije odlaska u Zagreb godinama se bavila plesom, a kao voditeljica rekreativnih programa radi punih 17 godina. Iza sebe ima nekoliko natjecateljskih uspjeha na državnoj razini (prvo mjesto na prvenstvu RH u Fitnessu, drugo u Show danceu i treće u natjecateljskom Aerobicu). Posljednjih šest godina radi kao koordinator i voditelj programa u Centru kulture tijela GEA u Osijeku, objedinjujući u svom radu dugogodišnje iskustvo, znanja stečena u struci i povratne informacije o potrebama vježbača u dvorani.