30 godina od Michael Jacksonovog albuma "Thriller", albuma koji je promijenio povijest pop glazbe

30. studenog ove godine navršilo se točno 30 godina od izlaska epohalnog albuma "Thriller" jedne od najvećih pop zvijezda svih vremena, Michaela Jacksona. Taj album možemo voljeti ili ne voljeti ali je zaslužio svoje mjesto u panteonu najznačajnijih albuma u povijesti pop kulture u svijetu...

Kada se 1982. pojavio album "Thriller" Jackson je već bio velika zvijezda. Počeo je karijeru kao 11-godišnjak s braćom u bendu The Jackson 5 s kojima je imao mnogo uspjeha, a 1979. postao je superstar i kao solo izvođač albumom "Off the Wall" koji je u svijetu otišao u 20-ak milijuna komada. Stoga su očekivanja od "Thriller" bila velika, ali je bio i velik rizik.

Prvo, okolnosti su se promijenile od izlaska albuma "Off the Wall" koji je u velikoj mjeri bio pod uticajem tada dominantnog disca. Disco je vladao svjetskim podijima u tolikoj mjeri da su se o njega grebali čak i Stonesi, Queen, Kiss, Rod Stewart, pa onda i Jackson. Ali, disco je početkom 80-ih otegnuo papke, a top listama su carevali rockeri u kožnjacima (Joan Jett & The Blackhearts, Survivor, John Cougar, Bryan Adams...) i pop ljigavci (Stewart, Phil Collins, Elton John, Christopherr Cross...). Crna glazba ili urbana glazba, funk, soul i r&b bila je u silaznoj putanji i sve što je imalo podsjećalo na tada omraženi disco bilo je odmah odbacivano od strane urednika radio stanica. Koji su, to treba također istaknuti, u ogromnoj većini bili bijelci.

Druga bitna stvar je veliki pad prodaje u glazbenoj industriji. Druga polovica 70-ih, s velikom dominacijom disca koji je prešao sve kulturne granice između bijele i crne publike, donijela je i ogromne tiraže i komercijalni uspjeh svima koji su bili uključeni u to. Ali, kada se balon disca ispuhao, ispuhale su se i naklade i diskografske kuće su, suočene sa smanjenom prodajom, počele masovno otpuštati radnike i lizati rane. Čekalo se nešto novo, neki novi pokret poput disca ili Beatlemanie ili hard rocka iz prve polovice 70-ih ali ničega nije bilo na vidiku.

Treća bitna stvar je što je to vrijeme kada je došlo do diverzificiranja radio postaja po pojedinim glazbenim žanrovima. Do početka 80-ih u Americi su radio valovima vladale Top 40 stanice koje su emitirale sve – od disca, preko popa, rocka, countryja, bluesa - ali novi je trend bio sužavanje playlista i ograničavanje na pojedine žanrove. Tako su nastale prve isključivo rock stanice, prve r&b stanice, country stanice... Takva je situacija onda bila vrlo šokantna: izvođači poput Jacksona koji su bili hit na top 40 radio stanicama odjednom su bili deložirani u fragmentirane, crne radio postaje koje u to vrijeme nisu imale veliku slušanost (crna populacija tek će u drugoj polovici 80-ih ojačati i financijski i društveno pa će postepeno preuzimati radio valove).

Tu je i još jedan faktor – pojava MTV-ja. U ono vrijeme MTV nisu svi mogli gledati, a i oni koji su mogli bili su tinejdžeri bijelci, pripadnici srednjeg ili višeg staleža pa je sukladno tome i programska shema MTV-ja bila prilagođena njima: uglavnom su se vrtjele pop i rock stvari gotovo isključivo bijelih izvođača. U tim ranim danima MTV-ja nije bilo šanse da bi glazbeni kanal tada pustio nekog crnog izvođača u etar pa čak ni zvijezdu Jacksonovog kalibra. MTV je kao jedina glazbena televizija tada formirao ukuse i diktirao trendove, a trend je bio – bijela pop i rock glazba, odnosno samo ona crna glazba koja može zadovoljiti i prosječnog bijelog konzumenta (npr. sirupaste easy-listening balade Lionela Richieja).

Svjesni situacije u kojoj je diskografska industrija bila u to vrijeme, čelnici Epic Recordsa, tada podružnice velikog i moćnog CBS-a, odlučili su da prvi singl s "Thrillera" bude ljigava pop balada "The Girl is Mine", duet s Paulom McCartneyem. Iako je pjesma odudarala od preovladavajućeg ritmičnog pop zvuka s albuma, nije se htjelo riskirati. Uostalom, Sir Paul je u to vrijeme bio sigurica: ne samo što je bio član legendarnih The Beatlesa nego je i kroz 70-e vrlo uspješno plovio sa svojim bendom Wings, a i solo karijera mu je počela vrlo uspješno. Ranije te godine njegov duet sa Stevie Wonderom "Ebony and Ivory", piano balada sličnog ljigavog ugođaja kao i "The Girl is Mine", došla je do prvog mjesta američke liste singlova, tako da je on bio idealan sparing partner Jacksonu. Pjesma je postala velik hit, dosegla je broj 2 na top listi singlova i bila je vrlo slušana na adult-contemporary stanicama diljem Amerike, a album je vrlo brzo po objavljivanju dospio među prvih pet na Billboardovoj listi albuma. Ali, to je bilo to, duet s McCartneyem je napravio sve što je mogao i sada je trebalo krenuti dalje s novim singlovima.

Sljedeći singl je bio pravi pogodak - "Billie Jean" je bila monster hit, jedna od onih pjesama koja vas osvoji na prvu i do dana današnjeg ostala je najpoznatija i najprepoznatljivija Jacksonova pjesma. Stvar je bila toliko jaka da je bez problema pokorila radio postaje diljem Amerike, a kasnije i svijeta te je došla do broja 1, ali ono što je zanimljivije je to što je spot za tu pjesmu uspio probiti se i do neosvojive MTV tvrđave. Ono što je Jacksonu pomoglo bili su fenomenalni video spotovi za Billie i za sljedeći singl, "Beat it", s genijalnim riffom Eddieja Van Halena na gitari. Ekstravagantni, skupi, savršeno koreografirani i izuzetno zanimljivi, ti su video spotovi bilji miljama daleko od uobičajenog pop/rock šrota koji je MTV forsirao tih dana a gdje je pjevač ispred svog benda nešto drkeljao na nekoj bini i to je bio spot. Jackson je pomaknuo granice uzbudljivog u tom novom mediju i MTV nije imao druge nego popustiti i staviti ga u heavy rotation. I dogodilo se nezamislivo: bijeli klinci iz američkih predgrađa okupljali bi se kod friendova koji su imali MTV i čekali cijelo popodne samo da vide te spotove o kojima su svi pričali. Rezultat: i "Billie" i "Beat it" došli su do prvog mjesta singl ljestvica, a "Thriller" je konačno došao i do prvog mjesta ljestvice albuma na kojem će, s prekidima, ostati punih 37 tjedana.

Već je to pokazalo koliko je video postao moćan medij i da nije daleko od istine legendarni hit benda Buggles, "Video Killed the Radio Star". Jackson je sam samcat pokorio MTV ali njegov najveći uspjeh na toj glazbenoj televiziji tek će doći: u prosincu 1983. predstavio je spot za naslovnu stvar, dug gotovo 14 minuta, brilijantno režiran od strane Johna Landisa koji je odmah postigao fenomenalan uspjeh i mnogi ga i dan danas smatraju najboljim video spotom ikada snimljenim. Spot je bio toliko popularan da se svake nedjelje vrtio u ondašnjem "Nedjeljnom popodnevu" Saše Zalepugina na Televiziji Zagreb pa smo čak i mi smrtnici iz ovih pasivnih krajeva tada mogli vidjeti o čemu je to cijeli svijet brujao.

Bilo je tu još ključnih trenutaka koji su definirali uspjeh "Thrillera": Jacksonova prva javna izvedba njegovog famoznog Moonwalka u emisiji posvećenoj 25. godišnjici Motown etikete koja je emitirana na javnoj televizijskoj mreži NBC i tada su milijuni Amerikanaca, koji nisu mogli gledati MTV, prvi put vidjeli Jacksona uživo. Jackson je 1984. pokorio i Grammy ceremoniju odnijevši čak osam kipića, uključujući onaj za album godine, pjesmu godine, najbolju produkciju (Quincy Jones) – zapravo, gotovo sve za što je bio nominiran. Album je bio i prvi u povijesti koji je iznjedrio sedam top ten singlova u Americi.

"Thriller" je i najprodavaniji album svih vremena. Iako ne postoje sto posto pouzdani podaci, procjenjuje se da je album prodan u tiražu od 60 do 100 milijuna primjeraka, a razlog zašto se pouzdana brojka ne zna je nedostatak preciznih informacija sa svakog pojedinog tržišta. U Americi je certtificiran za 29 milijuna prodanih primjeraka, a i u većini drugih zemalja također je na vrhu ili pri vrhu najprodavanijih svih vremena.

Ipak, pravi značaj ovog albuma nije samo u njegovim hitovima i prodanim tiražama. On je Jacksona definitivno ustoličio kao kralja popa i omogućio mu neizmjerno bogatstvo i slavu koju nitko prije njega, osim Beatlesa i možda Elvisa, nije imao. Ono što je još važnije, to je da je Jackson sam samcat promijenio tijek glazbene povijesti jer njegov uspjeh na MTV-ju otvorio je vrata i drugim crnim glazbenicima koji će početkom 90-ih preuzeti taj kanal. Slično se dogodilo i s radio postajama: nakon što se početkom 80-ih činilo da budućnost radija leži u žanrovskoj fragmentaciji, sredinom 80-ih pojavio se cijeli niz novih Top 40 stanica koje nisu smatrale neobičnim da jednog za drugim puštaju Jacksona, Springsteena, Princea i Madonnu, a onda na sve to dodaju Van Halen ili Bon Jovi. Možda bi se to dogodilo i bez Jacksona; lagano umiranje klasičnog, stadionskog rocka, proboj hip hopa i rapa u glazbeni mainstream i sveukupno društveno jačanje američke crne populacije svakako bi doveli do tektonskih promjena u vrsti glazbe koja se vrti na radiju i televiziji, ali Jacksonov uspjeh taj je proces ubrzao. Nakon "Thrillera" može se slobodno reći da više ništa nije bilo kao prije.

"Thriller" i dan danas zvuči produkcijski savršeno, odlično odsviran i aranžiran, a albumom struji jedna mračna tekstualna crta i on predstavlja začetak Jacksonove kasnije (pre)dobro dokumentirane paranoje – straha od opsesivnih fanova, medija, paparazza, neuspjeha, čega god... Da ne govorimo o optužbama za pedofiliju koje su mu uništile karijeru. Ali, čovjek je te 1982. napravio album koji je prevazišao umjetne granice svog mjesta i vremena i stvorio niz pjesama koje su se slušale i slušat će se i debelo nakon njegove smrti u lipnju 2009. Što se ne može reći za isprazne i blijede baštinike njegovog pop/r&b stila, od Rihanne, Brune Marsa, Ushera i sličnog smeća koje nam mediji posljednjih godina serviraju...

Tekst: Hadžo/Osijek031.com