Motiv Drave

Prije dva milenija Drava se prvi puta s tobom dotakla i od tada na tvoje obale nanosi stoljetni mulj u kojem se talože priče prastarih hrastovih šuma. U njima narasta legenda o tome koliko je Drava istovremeno bujno razlivena u zagrljajima neba i zemlje, tanka u osmjehu naših misli i duboko zaronjena u svoje valove. U blatu se ogleda znatiželja svih oblaka koji su barem jednom čuli za magiju vodene iluzije. Slijedeći zavodljivu rijeku, koja tu kraj nas razgovara sa sestrinskim šumama, usput su se zaputili u nepreglednu šetnju prema tebi.

Nastavljamo razgovarati o njoj, moj grade, jer će u našim običnom riječima osjetiti koliko su nam značajni trenuci provedeni s njom. Ti i ja smo u izvanvremenskoj strasti protjecanja i bez njenih šumova nismo dovoljno moćni, niti su naša srca ispunjena. Njena voda, toliko puta zamućena, pažljivo promatra kako živimo i uzdišemo nad njenim razigranim valovima. Kao što miluje tvoje obale, tako moje disanje od rođenja povezuje tananim strujanjima. U njoj se kriju zanosni dodiri zvijezda i svaki puta kada zaiskre, Drava se zagonetno rascvjeta i položi njihove titraje na naše dlanove. Odjednom postane tako tajanstveno prozirna da njeno veselo brbljanje ubrzo ispuni našu zajedničku sudbinu. Kad ujutro sunce zaore dubine njenog pjeskovitog korita, pa se s njim zavuče među drhtave sapi vitkih mostova, oni poput konja zaržu i propnu se na nebo naše duše.

Vidio sam mnoge obale, na mnogima su me opili detalji tišine, ali mi na tim obalama nisu bile sklone magle. U takvim sam maglama mogao zalutati. Jedino na obalama Drave osjećam zrak što se valja dužinom njenog toka. S njim se u meni budi omiljeni miris svitanja. Pogotovo u jesen kad se maglovita jutra učestalije zapliću o moje korake. Tada je dobrodošao svaki prekid monologa i zato se s velikom pažnjom posvećujem nastojanju Drave da me u tim trenucima primijeti. Svakodnevno odlazim k njoj i promatram njene zadihane valove. Osluškujem njene uzdahe i razmišljam o putu kojim je prošla da bi se susrela sa mnom. Kao svaka voda i ona zna što radi, međutim za razliku od drugih voda, vjerujem njoj. Vjerujem njenim pričama u kojima osjećam dašak bogatstva njenog beskonačnog putovanja.

Tekst: Zal Kopp

Fotografija: Kristijan Vujić