Simbol Osijeka znatno je oštećen i treba mu obnova

Viseći pješački most koji spaja dvije obale Drave u Osijeku znatno je oštećen, ali (još uvijek), ističu nadležni, ne predstavlja opasnost za šetače. Naime, točno na sredini mosta, s lijeve strane (okrenuti licem prema Baranji) nije teško zamijetiti zabrinjavajuće oštećenje konstrukcije mosta “sanirano” na pomalo neobičan način.

- Vidim da su nešto popravljali, ali način na koji je to napravljeno, s dijelovima koji očito nisu originalni dijelovi mosta, ne ulijeva sigurnost. Kada prelazim preko pješačkog mosta, uvijek osjetim kako “diše” i pomalo se ljulja kada netko trči preko njega, no to je oduvijek tako i nisam o tome razmišljala kao problemu, ali sada kad vidim da se čelična sajla odvojila od gornjeg nosača mosta svašta mi pada na pamet. Prelazim preko mosta i dalje, ali uvijek nekako požurim da što prije stignem na drugu stranu, kaže Osječanka Ivona.

Tijekom Domovinskoga rata, vrijedi podsjetiti, most prema Baranji kojime su se služila motorna vozila bio je srušen, a pješački most jedina veza s lijevom obalom Drave kod Osijeka. Njime su stoga jedno vrijeme prometovali automobili i teška vojna vozila iako on za to nikada nije bio predviđen što je svakako moralo ostaviti traga u strukturi materijala korištenog pri gradnji mosta 1981. godine.

U Odjelu za promet Grada Osijeka ističu, pak, da opasnosti nema.

- Dio kojim je most popravljen nije originalan jer su dijelovi kada je most građen 1981. bili iz Austrije, no nikakve opasnosti nema. Most održava nekoliko tvrtki jer ne postoji jedna koja bi bila specijalizirana za održavanje betona, željeza i ostalih komponenti pješačkog mosta, a sve se radi u dogovoru s Gradom, kažu u Odjelu za promet.

Ipak, velika većina građana Osijeka nisu stručnjaci mostogradnje i održavanja mostova, a način na koji je ovo ozbiljno oštećenje mosta sanirani ne ulijeva povjerenje. Više od aljkavog popravka oštećenja zabrinjava činjenica da se čelična sajla odvojila od konstrukcije i s pravom se treba zapitati hoće li se to dogoditi i na ostalim spojevima. Improvizirana “kopča” koja drži ovaj spoj vjerojatno će izdržati opterećenje, no što će se dogoditi kada i ako bude potrebno slična oštećenja sanirati na još nekoliko mjesta na mostu!? Nije i ne smije biti istina da se “kvar” nije mogao otkloniti na primjereniji način - originalnim dijelovima. Austrija i nije toliko daleko, a ako i je nemoguće je da nitko u Hrvatskoj nije u stanju proizvesti zamjenski dio koji će zamijeniti improvizirano, savijeno armaturno željezo koje nadležni, očito, smatraju trajnim rješenjem.

Autor: Eduard Soudil
Photo: Jasmina Gorjansk ::vidi izvornu fotografiju::
Prenosimo s Glas-Slavonije.hr