Vox populi: "Tko, ako ne mi? Kada, ako ne sada?"
09.09.2013. 9:53
"Tko, ako ne mi? Kada, ako ne sada?" upit je kojim počinje otvoreno pismo Glavnom štrajkaškom odboru Hrvatskog liječničkog sindikata Dražena Gorjanskog. Prenosimo ga u cijelosti:
Poštovane kolegice i kolege!
U cijelosti podržavam vaše zahtjeve za primjerenim plaćanjem liječničkog rada. No, u zdravstvu koje je u kroničnoj agoniji i od čijih dugova posrće cijela zemlja, u zdravstvu koje sve manje služi građanima, a sve više privatnom kapitalu, u zdravstvu otuđenom i od pacijenata i od medicinskih djelatnika, dakle u takvom neuređenom zdravstvu tražiti samo veće plaćanje vlastitog rada čini mi se skromnim, promašenim i moralno neprimjerenim ciljem liječnika.
Zar su veća primanja jedino što nam treba? Zar nam ništa drugo ne smeta, zar nam doista ništa drugo nije važno?
Zar nam doista ne smetaju klinike u barakama od iverice, ambulante u zagušljivim podrumima nedostojne svoga naziva, četrdeset do pedeset pacijenata dnevno, rad kao na traci, beskonačne liste čekanja?
Zar nam doista ne smeta postojeći nered u zdravstvu, nered u kojemu je dozvoljen dvojni rad (istovremeno u javnom i privatnom zdravstvu), nemoralni brakovi liječnika s tvornicama lijekova, ortopedskim kućama i privatnim ustanovama, brakovi koji su na rubu, a često i preko ruba korupcijskog djelovanja?
Zar nam doista ne smeta politizacija zdravstva, političke smjene i namještanja „svoga“ kadra kojim se naše zdravstvu svelo na feud vladajućih stranaka? Nemamo ništa protiv ogromnog stranačkog zapošljavanja suvišnog nemedicinskog osoblja koji troši upravo ona sredstva što sada nedostaju za plaćanje pripravnosti i dežurstava?
Trebamo li konačno zatražiti i odgovornost ministara koji ostavljaju ili stvaraju takve dugove zbog koji se urušava cjelokupno hrvatsko gospodarstvo? Ili onih drugih koji uporno odbijaju provesti reformu zdravstva pridonoseći njegovom nestajanju?
Zar nam doista ne smeta stalno uništavanje javnog zdravstva na račun privatnog? Možda smo zaboravili, ali javno je zdravstvo – a ne privatno – ono koje nas hrani, daje sigurnost, stalnu plaću, zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
Naravno, na sve navedeno možete mi jednostavno odgovoriti: ti problemi sada nisu tema pregovora s Vladom. Točno, upravo se zato i javljam – što ti problemi nisu tema pregovora s Vladom. Nisu nikada ni bili, a po svoj prilici, ne učinimo li to sada, neće nikada ni biti. Stoga predlažem: upravo sada, u ovom štrajku, osim plaće, tražimo i znatno više - zahtijevajmo ono što bi svaki liječnik, a i svaki pacijent, želio: uređeno zdravstvo u kojemu je rad zadovoljstvo, u kojemu se uvažava stručnost i sposobnost, zdravstvo koje stvara i zadovoljne, a ne samo bogate liječnike.
Zahtijevajmo odijeljivanje javnog od privatnog jer ćemo tako ojačati javno zdravstvo i učiniti ga sposobnim ispuniti potrebe naših sugrađana.
Zahtijevajmo uvođenje stručnosti i znanstvene utemeljenosti u liječenju pacijenata, uvođenje algoritama, suradnje i dogovora struke, čime će nestati liste čekanja, a rad se liječnika učiniti ugodnim, smislenim i svrhovitim.
Zahtijevajmo liječenje koje će biti vođeno i usmjeravano prema interesima i dobrobiti pacijenata, a ne prema zaradi.
Ne zahtijevajmo ništa manje, jer liječnicima to ne dolikuje. Ne dolikuje nam misliti samo na sebe. Uostalom, to je i protivno našem kodeksu po kojemu nam je časna obveza životno usmjerenje i struku posvetiti pacijentima, a ne sebi. Nemojmo svesti liječnike samo na novce; netko će pomisliti kako nam je samo do njega stalo, kako svoj posao radimo samo zbog zarade, kako smo sitni i pohlepni.
Jer, tko će se boriti za javno zdravstvo ako ne mi? Političari? Pa njima javno zdravstvo ne treba. Oni se i tako liječe u inozemstvu i VIP sobama privatnih bolnica. Građani koji grcaju u nezaposlenosti i siromaštvu? Mladi liječnici? Oni koji zgroženi i razočarani zdravstvom kakvim smo im ga ostavili svoju budućnost vide u drugim zemljama? Tko, ako ne mi?
Naši su se prethodnici znali izboriti za socijalno zdravstvo, za jednakost bogatih i siromašnih u bolesti, naši su prethodnici osnivali Svjetsku zdravstvenu organizaciju, izmislili specijalizaciju iz obiteljske medicine i domove zdravlja, bili lučonoše humanih kretanja u zdravstvu.
Bi li nas se stidjeli čuvši naše zahtjeve? Što bi nam rekli kada bi vidjeli na što smo se sveli?
Poštovane kolegice i kolege, nadam se da ćete proširiti zahtjeve i na navedene ciljeve. Jer samo sa zahtjevima koji uključuju očuvanje javnog zdravstva kao i dobrobiti naših pacijenata, sadašnja traženja imaju moralno opravdanje.
S poštovanjem
Dražen Gorjanski, dr. med.
Iz Udruge hrvatskih pacijenata (UHP) su se nadovezali i uputili dodatne upite na adresu Ministarstva zdravlja. Želja je očuvati javnog dobro, a to je solidarni javni zdravstveni sustav. Kako kažu: "Vi koji odlučujete imate povijesnu priliku sačuvati i vratiti SJZS nama oboljelima ali i savjesnim,humanim i odgovornim zdravstvenim djelatnicima ili ga prepustiti novim tajkunima." Njihovo pismo također prenosimo u cijelosti:
Osvrt UHP-a na reformu zdravstva od 1. rujna 2013. godine.
Poštovani gospodine Ministre,
Nova reforma u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu (SJZS), koja je počela 1. rujna 2013. godine, nas u Udruzi hrvatskih pacijenata zaista zabrinjava i zbog toga Vam u dobroj vjeri želimo uputiti nekoliko pitanja koja nas muče.
Sigurni smo da će buduće vrijeme dati najtočnije odgovore, no sada Vas, gospodine Ministre, pitamo sljedeće:
1. Je li ovo reforma po mjeri bogatih građana i novih tajkuna u zdravstvu?
2. Miču li se pomalo siromašni i bolesni građani iz javnih bolnica i od dostupnosti specijalističkih pregleda?
3. Zašto ova reforma nije stavila ogromne neiskorištene kapacitete u službu oboljelih u cilju smanjenja lista čekanja, nego ih je još više ostavila neiskorištenima? Što ćemo sa sve većim slobodnim bolničkim kapacitetima?
4. Je li ovo možda uvod u stavljanje bolničkih slobodnih kapaciteta u službu bogatih i privatnih zdravstvenih ustanova u smislu iznajmljivanja, kao što ste nedavno najavili?
5. Jeste li dopustili miješanje praksi u obiteljskoj medicini? Je li točno da se u obiteljskoj medicini svi medicinski postupci, uključujući i dijagnostiku, mogu i moraju dobiti preko polica zdravstvenog osiguranja HZZO-a?
Čuli smo neke informacije da će od 1. rujna 2013. obiteljski liječnici moći raditi privatnu dijagnostiku i to naplaćivati osiguranicima HZZO-a. Je li to točno? Je li to način kako planirate smanjiti liste čekanja?
Što ako obiteljski liječnik kaže pacijentu da je potrebno što prije napraviti ultrazvuk, a pacijent odgovori kako nema novaca: onda je oboljeli prepušten na milost i nemilost obiteljskog liječnika koji mu može reći neka se u tom slučaju naruči i čeka pregled nekoliko mjeseci. Ponavljamo, obiteljski liječnik mu je rekao da pregled treba obaviti što prije…. Je li ovo način na koji planirate obezvrijediti police osnovnog i dopunskog osiguranja i do kraja tajkunizirati i amerikanizirati SJZSP? Podsjećamo da i Amerikanci napuštaju takav sustav!
Mi u UHP-u već dugo predlažemo strogo odvajanje javnog zdravstva od privatnog i donošenje jasnih pravila igre, što znači da kada oboljeli ulazi u ordinaciju obiteljske medicine unaprijed zna kako svu uslugu može dobiti preko zdravstvenih iskaznica HZZO-a. Takvom organizacijom ne bi bilo nesporazuma i sukoba, a posebno ne bi bilo ponižavanja siromašnih i bolesnih.
Zahtijevamo od Vas da spriječite tajkunizaciju i amerikanizaciju obiteljske medicine. Nemojte dragocjenu obiteljsku medicinu pretvarati u ono loše što je već napravljeno sa stomatološkim ordinacijama, a što je jako loše za većinu hrvatskih građana!
6. Molimo Vas također za pomoć i objašnjenje: što se to „preko noći“ desilo sa obiteljskom medicinom pa sad mogu raditi sve, čak i dodatni obim posla koji ste im dali, a do jučer su godinama „neki kukali“ da su preopterećeni, da imaju previše pacijenata, da imaju previše posla s papirologijom, itd…
7. Već duže vrijeme postoji praksa prekidanja i zaključivanja bolovanja od strane kontrolora HZZO-a bez izravnog kontakta s oboljelim. Za nas u UHP-u na bolovanju mogu i trebaju biti samo stvarno bolesni, ali prilikom zaključenja bolovanja osobe koje to rade (obiteljski liječnici ili kontrolori) moraju neposredno kroz razgovor s oboljelima detaljno objasniti razloge prekida bolovanja.
8. Predlažemo Vam uvođenje preporuke za propisivanje lijekova na način da propisani lijek mora biti najdjelotvorniji za tu vrstu terapije za svakog pojedinog oboljelog pa makar u pitanju bio i najjeftiniji lijek. Ukoliko ostane odredba po kojoj se propisuje najjeftiniji lijek čak i ako on nije djelotvoran za danog pacijenta, oboljeli može nemati novaca za nadoplatu djelotvornijeg, skupljeg lijeka kojeg mu liječnik preporuča - nije li to ponižavanje siromašnih i bolesnih?
9. Nije li kvaliteta prije operativne pripreme jako važna? Po našim saznanjima, a razgovarao sam s mnogim bolničkim liječnicima, neprocjenjivo je važna za onoga koji operira oboljelog: nije svejedno gdje pacijent radi pripremu (npr. CT glave) i tko mu je taj nalaz očitao. U ime svih oboljelih, a i u ime zdravstvenih djelatnika koji ih liječe, dopustite prije operativnu pripremu izvršiti u ustanovi gdje se oboljeli liječi, a ne u domovima zdravlja.
Nadamo se razumijevanju, jer najkvalitetnija priprema može biti i najjeftinije liječenje, što bi trebalo biti u interesu zdravstvene vlasti, a u interesu oboljelog svakako jest. Držimo da u ovakvim situacijama nije dobro namicati posao domovima zdravlja na uštrb kvalitete pripreme pacijenata dok ogromni bolnički kapaciteti stoje neiskorišteni.
10. U zadnje vrijeme nam se žale oboljeli koji idu po raznim komisijama kako od njih zahtijevaju da sve kopije dokumenata moraju ovjeravati kod javnog bilježnika. To je nepotreban trošak (za neke i od 700 kn , 1500 kn itd!) kojeg je vrlo lako riješiti ukoliko ima dobre volje i ukoliko su oboljeli u središtu odlučivanja.
Predlažemo da se komisiji dostave fotokopije, a kada se na komisiju pozove oboljeli neka donese na uvid originale dokumenata. Onu kopiju za koji ne pokaže original ne treba priznati i stvar je riješena, a siromašnima i bolesnima je ostala koja kuna za kruh i mlijeko.
Postoji li volja za riješiti ovaj problem ili su se strukture odlučivanja u potpunosti otuđile od svog naroda?
U očekivanju ispunjenja Vaših predizbornih obećanja, dvostruka solidarnost zdravih i bolesnih, i bogatih i siromašnih, želimo Vam obilje zdravlja.
S poštovanjem
Predsjednik
Marijo Drlje, dipl. oec.
Poštovane kolegice i kolege!
U cijelosti podržavam vaše zahtjeve za primjerenim plaćanjem liječničkog rada. No, u zdravstvu koje je u kroničnoj agoniji i od čijih dugova posrće cijela zemlja, u zdravstvu koje sve manje služi građanima, a sve više privatnom kapitalu, u zdravstvu otuđenom i od pacijenata i od medicinskih djelatnika, dakle u takvom neuređenom zdravstvu tražiti samo veće plaćanje vlastitog rada čini mi se skromnim, promašenim i moralno neprimjerenim ciljem liječnika.
Zar su veća primanja jedino što nam treba? Zar nam ništa drugo ne smeta, zar nam doista ništa drugo nije važno?
Zar nam doista ne smetaju klinike u barakama od iverice, ambulante u zagušljivim podrumima nedostojne svoga naziva, četrdeset do pedeset pacijenata dnevno, rad kao na traci, beskonačne liste čekanja?
Zar nam doista ne smeta postojeći nered u zdravstvu, nered u kojemu je dozvoljen dvojni rad (istovremeno u javnom i privatnom zdravstvu), nemoralni brakovi liječnika s tvornicama lijekova, ortopedskim kućama i privatnim ustanovama, brakovi koji su na rubu, a često i preko ruba korupcijskog djelovanja?
Zar nam doista ne smeta politizacija zdravstva, političke smjene i namještanja „svoga“ kadra kojim se naše zdravstvu svelo na feud vladajućih stranaka? Nemamo ništa protiv ogromnog stranačkog zapošljavanja suvišnog nemedicinskog osoblja koji troši upravo ona sredstva što sada nedostaju za plaćanje pripravnosti i dežurstava?
Trebamo li konačno zatražiti i odgovornost ministara koji ostavljaju ili stvaraju takve dugove zbog koji se urušava cjelokupno hrvatsko gospodarstvo? Ili onih drugih koji uporno odbijaju provesti reformu zdravstva pridonoseći njegovom nestajanju?
Zar nam doista ne smeta stalno uništavanje javnog zdravstva na račun privatnog? Možda smo zaboravili, ali javno je zdravstvo – a ne privatno – ono koje nas hrani, daje sigurnost, stalnu plaću, zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
Naravno, na sve navedeno možete mi jednostavno odgovoriti: ti problemi sada nisu tema pregovora s Vladom. Točno, upravo se zato i javljam – što ti problemi nisu tema pregovora s Vladom. Nisu nikada ni bili, a po svoj prilici, ne učinimo li to sada, neće nikada ni biti. Stoga predlažem: upravo sada, u ovom štrajku, osim plaće, tražimo i znatno više - zahtijevajmo ono što bi svaki liječnik, a i svaki pacijent, želio: uređeno zdravstvo u kojemu je rad zadovoljstvo, u kojemu se uvažava stručnost i sposobnost, zdravstvo koje stvara i zadovoljne, a ne samo bogate liječnike.
Zahtijevajmo odijeljivanje javnog od privatnog jer ćemo tako ojačati javno zdravstvo i učiniti ga sposobnim ispuniti potrebe naših sugrađana.
Zahtijevajmo uvođenje stručnosti i znanstvene utemeljenosti u liječenju pacijenata, uvođenje algoritama, suradnje i dogovora struke, čime će nestati liste čekanja, a rad se liječnika učiniti ugodnim, smislenim i svrhovitim.
Zahtijevajmo liječenje koje će biti vođeno i usmjeravano prema interesima i dobrobiti pacijenata, a ne prema zaradi.
Ne zahtijevajmo ništa manje, jer liječnicima to ne dolikuje. Ne dolikuje nam misliti samo na sebe. Uostalom, to je i protivno našem kodeksu po kojemu nam je časna obveza životno usmjerenje i struku posvetiti pacijentima, a ne sebi. Nemojmo svesti liječnike samo na novce; netko će pomisliti kako nam je samo do njega stalo, kako svoj posao radimo samo zbog zarade, kako smo sitni i pohlepni.
Jer, tko će se boriti za javno zdravstvo ako ne mi? Političari? Pa njima javno zdravstvo ne treba. Oni se i tako liječe u inozemstvu i VIP sobama privatnih bolnica. Građani koji grcaju u nezaposlenosti i siromaštvu? Mladi liječnici? Oni koji zgroženi i razočarani zdravstvom kakvim smo im ga ostavili svoju budućnost vide u drugim zemljama? Tko, ako ne mi?
Naši su se prethodnici znali izboriti za socijalno zdravstvo, za jednakost bogatih i siromašnih u bolesti, naši su prethodnici osnivali Svjetsku zdravstvenu organizaciju, izmislili specijalizaciju iz obiteljske medicine i domove zdravlja, bili lučonoše humanih kretanja u zdravstvu.
Bi li nas se stidjeli čuvši naše zahtjeve? Što bi nam rekli kada bi vidjeli na što smo se sveli?
Poštovane kolegice i kolege, nadam se da ćete proširiti zahtjeve i na navedene ciljeve. Jer samo sa zahtjevima koji uključuju očuvanje javnog zdravstva kao i dobrobiti naših pacijenata, sadašnja traženja imaju moralno opravdanje.
S poštovanjem
Dražen Gorjanski, dr. med.
Iz Udruge hrvatskih pacijenata (UHP) su se nadovezali i uputili dodatne upite na adresu Ministarstva zdravlja. Želja je očuvati javnog dobro, a to je solidarni javni zdravstveni sustav. Kako kažu: "Vi koji odlučujete imate povijesnu priliku sačuvati i vratiti SJZS nama oboljelima ali i savjesnim,humanim i odgovornim zdravstvenim djelatnicima ili ga prepustiti novim tajkunima." Njihovo pismo također prenosimo u cijelosti:
Osvrt UHP-a na reformu zdravstva od 1. rujna 2013. godine.
Poštovani gospodine Ministre,
Nova reforma u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu (SJZS), koja je počela 1. rujna 2013. godine, nas u Udruzi hrvatskih pacijenata zaista zabrinjava i zbog toga Vam u dobroj vjeri želimo uputiti nekoliko pitanja koja nas muče.
Sigurni smo da će buduće vrijeme dati najtočnije odgovore, no sada Vas, gospodine Ministre, pitamo sljedeće:
1. Je li ovo reforma po mjeri bogatih građana i novih tajkuna u zdravstvu?
2. Miču li se pomalo siromašni i bolesni građani iz javnih bolnica i od dostupnosti specijalističkih pregleda?
3. Zašto ova reforma nije stavila ogromne neiskorištene kapacitete u službu oboljelih u cilju smanjenja lista čekanja, nego ih je još više ostavila neiskorištenima? Što ćemo sa sve većim slobodnim bolničkim kapacitetima?
4. Je li ovo možda uvod u stavljanje bolničkih slobodnih kapaciteta u službu bogatih i privatnih zdravstvenih ustanova u smislu iznajmljivanja, kao što ste nedavno najavili?
5. Jeste li dopustili miješanje praksi u obiteljskoj medicini? Je li točno da se u obiteljskoj medicini svi medicinski postupci, uključujući i dijagnostiku, mogu i moraju dobiti preko polica zdravstvenog osiguranja HZZO-a?
Čuli smo neke informacije da će od 1. rujna 2013. obiteljski liječnici moći raditi privatnu dijagnostiku i to naplaćivati osiguranicima HZZO-a. Je li to točno? Je li to način kako planirate smanjiti liste čekanja?
Što ako obiteljski liječnik kaže pacijentu da je potrebno što prije napraviti ultrazvuk, a pacijent odgovori kako nema novaca: onda je oboljeli prepušten na milost i nemilost obiteljskog liječnika koji mu može reći neka se u tom slučaju naruči i čeka pregled nekoliko mjeseci. Ponavljamo, obiteljski liječnik mu je rekao da pregled treba obaviti što prije…. Je li ovo način na koji planirate obezvrijediti police osnovnog i dopunskog osiguranja i do kraja tajkunizirati i amerikanizirati SJZSP? Podsjećamo da i Amerikanci napuštaju takav sustav!
Mi u UHP-u već dugo predlažemo strogo odvajanje javnog zdravstva od privatnog i donošenje jasnih pravila igre, što znači da kada oboljeli ulazi u ordinaciju obiteljske medicine unaprijed zna kako svu uslugu može dobiti preko zdravstvenih iskaznica HZZO-a. Takvom organizacijom ne bi bilo nesporazuma i sukoba, a posebno ne bi bilo ponižavanja siromašnih i bolesnih.
Zahtijevamo od Vas da spriječite tajkunizaciju i amerikanizaciju obiteljske medicine. Nemojte dragocjenu obiteljsku medicinu pretvarati u ono loše što je već napravljeno sa stomatološkim ordinacijama, a što je jako loše za većinu hrvatskih građana!
6. Molimo Vas također za pomoć i objašnjenje: što se to „preko noći“ desilo sa obiteljskom medicinom pa sad mogu raditi sve, čak i dodatni obim posla koji ste im dali, a do jučer su godinama „neki kukali“ da su preopterećeni, da imaju previše pacijenata, da imaju previše posla s papirologijom, itd…
7. Već duže vrijeme postoji praksa prekidanja i zaključivanja bolovanja od strane kontrolora HZZO-a bez izravnog kontakta s oboljelim. Za nas u UHP-u na bolovanju mogu i trebaju biti samo stvarno bolesni, ali prilikom zaključenja bolovanja osobe koje to rade (obiteljski liječnici ili kontrolori) moraju neposredno kroz razgovor s oboljelima detaljno objasniti razloge prekida bolovanja.
8. Predlažemo Vam uvođenje preporuke za propisivanje lijekova na način da propisani lijek mora biti najdjelotvorniji za tu vrstu terapije za svakog pojedinog oboljelog pa makar u pitanju bio i najjeftiniji lijek. Ukoliko ostane odredba po kojoj se propisuje najjeftiniji lijek čak i ako on nije djelotvoran za danog pacijenta, oboljeli može nemati novaca za nadoplatu djelotvornijeg, skupljeg lijeka kojeg mu liječnik preporuča - nije li to ponižavanje siromašnih i bolesnih?
9. Nije li kvaliteta prije operativne pripreme jako važna? Po našim saznanjima, a razgovarao sam s mnogim bolničkim liječnicima, neprocjenjivo je važna za onoga koji operira oboljelog: nije svejedno gdje pacijent radi pripremu (npr. CT glave) i tko mu je taj nalaz očitao. U ime svih oboljelih, a i u ime zdravstvenih djelatnika koji ih liječe, dopustite prije operativnu pripremu izvršiti u ustanovi gdje se oboljeli liječi, a ne u domovima zdravlja.
Nadamo se razumijevanju, jer najkvalitetnija priprema može biti i najjeftinije liječenje, što bi trebalo biti u interesu zdravstvene vlasti, a u interesu oboljelog svakako jest. Držimo da u ovakvim situacijama nije dobro namicati posao domovima zdravlja na uštrb kvalitete pripreme pacijenata dok ogromni bolnički kapaciteti stoje neiskorišteni.
10. U zadnje vrijeme nam se žale oboljeli koji idu po raznim komisijama kako od njih zahtijevaju da sve kopije dokumenata moraju ovjeravati kod javnog bilježnika. To je nepotreban trošak (za neke i od 700 kn , 1500 kn itd!) kojeg je vrlo lako riješiti ukoliko ima dobre volje i ukoliko su oboljeli u središtu odlučivanja.
Predlažemo da se komisiji dostave fotokopije, a kada se na komisiju pozove oboljeli neka donese na uvid originale dokumenata. Onu kopiju za koji ne pokaže original ne treba priznati i stvar je riješena, a siromašnima i bolesnima je ostala koja kuna za kruh i mlijeko.
Postoji li volja za riješiti ovaj problem ili su se strukture odlučivanja u potpunosti otuđile od svog naroda?
U očekivanju ispunjenja Vaših predizbornih obećanja, dvostruka solidarnost zdravih i bolesnih, i bogatih i siromašnih, želimo Vam obilje zdravlja.
S poštovanjem
Predsjednik
Marijo Drlje, dipl. oec.
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (5)