Baš kao i fosilna goriva, multitasking je za muškarca neobnovljiv resurs

Baš kao i fosilna goriva, multitasking (i "tasking" generalno) je za muškarca 21. stoljeća, neobnovljiv resurs. Muški pripadnici naših predaka su ga trošili, naši očevi iscrpili, pa valjda zato, našim dečkima nije ostalo-ništa.

Svijet jednostavno staje kada mu u ruku dođe daljinski, pivo ili đojnt, pa sitnice poput prljavih čarapa na podu (koje treba pokupiti), čistog veša u mašini koji se nerijetko upravo u njoj i osuši (koje treba povješati), prljavog suđa (koje treba oprati), bacanja smeća (koje treba baciti), plaćanja računa (koje treba platiti), zvanja majstora (kojeg treba nazvati), odlaska u nabavku (misija ravna putovanju u svemir), odlaska u nabavku i (ne)mogućnost pamćenja čak tri stvari, odlaska u nabavku i nošenje popisa koji ste zajedno dvaput prošli, odlaska u nabavku i nošenje popisa koji ste zajedno dvaput prošli te kupovanje sve s istog, postaju nešto nerealno za očekivati, pogotovo ne u istom satu (iako mi ovdje pričamo o istom danu, ponekad i mjesecu).

Naravno, ako mu to saspete u facu, negirati će i potruditi se dokazati nam suprotno tako što će nakon relaksacije, tom istom rukom prvo posegnuti u naše gaćice za malo fizičke razbibrige (da nam dokaže ljubav, jer ljubav su djela, a ne riječi), zatim uzeti pivo iz frižidera (jer On zna da mi volimo prave muškarce, a pravi muškarci piju pivo), čokoladicu iz špajze (pravi muškarac uvijek ima snage za drugu rundu seksa). Zatim će odjenuti svoju čistu opeglanu majicu (jer mi volimo kada On drži do higijene) i uparene čarape (o ovome u biti ne razmišlja, ovo čini instinktivno jer pojam "instinkt" tako dobro ide uz pojam "muškarac") te se pri tome, kao odrastao čovjek neće začuditi, zapitati niti zamisliti, kako se sve to, tako čisto, i upareno, i u frižideru, tako čudesno realiziralo i manifestiralo ako vilenjaci ne postoje?!

"Kako" se neće zapitati nikada i nikako. On sve to podrazumijeva jer On podržava žensku emancipaciju.

Šteta što je ženska glupost obnovljiv resurs koji se obnavlja svaki put kada nam On skuha ručak tako što nas izvede u pizzeriu. I umjesto lijepe riječi, na uho nam milo podrigne.





Tekst: Biba