Vozni red bez vlaka

Malo pomalo država gasi značajne dijelove svojih javnih servisa na usluzi građanima, od zdravstva do prometne infrastrukture, svodeći ih na nužni minimum i hladni pogon. Ono što se tehničkim jezikom naziva restrukturiranjem, građanima ne donosi puno dobroga već ih i u onim osnovnim, ustavno zajamčenim uslugama prepušta na nemilost ćudljivog tržišta.

Tako je sada i s Hrvatskim željeznicama odakle su ovih dana priopćili kako zbog neminovnih ušteda ukidaju 22 vlaka i reduciraju čak 340 putničkih linija, mahom nedjeljom i blagdanima kada su na njima vlakovi poluprazni. Rekoše još šefovi HŽ-a da ukidanja i reduciranja neće značiti prometnu izolaciju niti jednog dijela Hrvatske, pa tako ni Slavonije jer će, tješe oni, umjesto vlakova voziti autobusi. Valjda dok i njima taj prijevoz postane neisplativ. A na prugama koje su čak obnovljene ili se obnavljaju, poručuju iz HŽ-a, prometovat će teretni vlakovi. Roba naprijed, putnici stoj!

Kada se odnose odluke koje stubokom pogađaju određeni dio stanovništva, onda bi ih, bar se tako podrazumijeva, trebalo podijeliti s građanima na donekle pristojan i razumljiv način. No, pred nas je, međutim, stao resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić, znan po nadmenom obraćanju punom štreberskih floskula i engleskih fraza iz makroekonomskih čitanki. Tog čovjeka naprosto malo tko razumije iako nam, čim se pojavi pred kamerama, sve biva jasno. On je jedan od vladinih bladerunnera, istrebljivača, koji su tu da činovnički hladno odrade povjereni zadatak mahnite racionalizacije u javnom sektoru: reži-štedi, reži-štedi, a ako uspiješ – prodaj! Njihovo je da nam hladnim argumentima obznane nužnost rezova. Ako imaju političkog talenta i šarma onda će to odraditi uvjerljivo. Možda pritom čak i uberu neke bodove kod građana. No većina naših ministara u ključnim resorima bila je ili jest lišena šarma i duhovitosti, a njihovi pokušaji da kroz šalu "relaksiraju" ozbiljne, pa i dramatične poteze uglavnom su katastrofalno loši. Tako se i ministar Hajdaš "malo našalio" kada je, objašnjavajući razloge za uštede na HŽ-ovim putničkim linijama, rekao kako bi se državi više isplatilo kupiti automobile svim tim ljudima koji će ostati uskraćeni za usluge željeznice. Zna li dvoprezimeni ministar, po kojem vidiš da otkako je u politici nije nažuljao stražnjicu na ičem tvrđem od grijanog sjedala službene limuzine, tko se uopće vozi na tim nerentabilnim željezničkim linijama i kome bi on to, makar i u šali, kupovao automobile? Srednjoškolcima i studentariji koja hrli u najbliži grad ne bi li se čim prije obrazovala i izvukla iz gliba zapuštenog zavičaja. Radnicima koji, ako imaju sreće redovito dobivati plaću, triput prevrću svaku zarađenu kunu. Starcima kojima je svako putovanje, najčešće na liječnički pregled do velike bolnice, prava epopeja.

Ministar Hajdaš i ranije se znao grubo "našaliti". Sjetimo se kada je, nakon povećanja cestarina, ogorčenim prijevoznicima savjetovao neka voze magiostralnim cestama, pa će od toga koristi imati i lokalno gospodarstvo kada ovi stanu pred pekarom i kupe kiflu.

Sigurno je postojao način da se stvar obavi obostrano bezbolnije ili da hajdaški rečeno dobijemo "win-win" situaciju. Ovako će građani iz izoliranih krajeva, napose Slavonije, nesumnjivo biti na gubitku. Ako država obnavlja postojeće pa čak i kani graditi nove pruge, a na njima nema više računicu prevoziti putnike, onda je tu nešto ozbiljno poremećeno. Nije to, da se razumijemo, započelo s ovom vladom i ovim notornim ministrom, već traje mandatima u kojima su sve vlade dale svoj značajni obol postupnom gašenju vitalnih funkcija države. Plitki rezovi obično su najava onih dubljih. Djelomična ukidanja vode ka onim potpunima.

Nekoć davno bio je popularan Bulajićev film "Vlak bez voznog reda" o narodu koji je neposredno nakon rata iz siromašnih i škrtih krajeva naseljavao ondašnji slavonski i vojvođanski Eldorado. Danas, kada ljudi napuštaju taj dojučerašnji Eldorado, na repertoaru je film "Vozni red bez vlaka".



Tekst: Jaroslav Bradica
Foto: Radio Osijek

---

Pročitajte i ostale tekstove Jaroslava Bradice u kolumni Lijeva obala