Daj kunicu kad ideš u šumicu

Davnih se dana Željko Pervan u nekoj televizijskoj emisiji našalio s gledateljem koji se javio na nagradnu igru rekavši mu: čestitam, osvojili ste besplatnu šetnju gradom! Danas ta dosjetka više ne zvuči tako šaljivo. Vremena su se promijenila. Pomahnitala, krizom izjedena država zajahala je svoga građanina gnječeći ga i cijedeći kako zna i stigne sve luđim nametima. Ako su šetnja gradom ili udisanje zraka još uvijek besplatna povlastica, nemojte biti previše uvjereni da će tako i ostati i da se naša mila državica uskoro neće dosjetiti nekog poreza ili bar pristojbe kojom bi i toj džabalebaroškoj navici stala na kraj.

Na tom tragu foteljaši iz Hrvatskih šuma odlučili su dati svoj nesebični doprinos. Nakon što su, ajde-de, odlučili naplaćivati branje i skupljanje šumskih plodova na područjima kojima gospodare, a radi se o dvije trećine ukupnih površina pod šumama u Hrvatskoj, otiđoše sada korak dalje (s obzirom na narav odluke primjerenije je reći – dublje) pa odlučiše naplaćivati i odlaske u šumu. I to ne samo onima koji se ondje idu igrati rata (paintball!) već i biciklistima i izletnicima kojima je samo do vožnje ili šetnje po šumi i da im se djeca malo istrče na kakvom šumskom proplanku.

Da, tako je to. Pun vam je kufer svega, dave vas na poslu (ako ga imate) kojekakvi nabrijani menadžeri; na ulicama vas guše ispušni plinovi limenih prometala, kod kuće vas iz malih ekrana gnjave razni drekavci, pa kad vam povremeno dođe pobjeći od svega toga put obližnje šume slušati cvrkutavog slavuja umjesto piskutavog Linića ili osluhnuti djetlića dok kljuca deblo nakon što su vam Milanović i Karamarko u zadnjim vijestima iskljucali mozak – cap! – eto vam nove parafiskalne klopke. Može sve to, ali prvo platite! Dvadeset kuna ako krenete sami, četrdeset ako povedete i obitelj. Pa ako ćete biciklima ili usput nešto i ubrati - treba platiti još i više! Sve to stoji u Cjeniku Hrvatskih šuma koji je na snazi od 20. ožujka ove godine, a kojim su određene cijene "proizvoda" prilikom korištenja šuma i šumskog zemljišta za odmor i rekreaciju.

Nakon što su jučer-prekjučer ovaj Cjenik i Pravilnik o korištenju nedrvnih šumskih proizvoda (tko li samo kuje te orvelijanske kovanice?!) izazvali pravu oluju bijesa građana po internetskim forumima te potaknuli bujicu nimalo ugodnih poruka čelnicima Hrvatskih šuma, iz tog su državnog mastodonta odmah reagirali ne bi li umirili razjarene građane. Pa poručiše kako "nema govora da će naplaćivati šetnju ili prolazak šumom" već samo korištenje onih šumskih površina (biciklističkih staza, betonskih roštilja na izletištima i sl.) koje su uređene s određenom namjenom. OK, to je donekle razumljivo kao što je bilo razumljivo i očekivati da iz Hrvatskih šuma nakon podignute prašine uvjeravaju javnost da nije šija neg' je vrat. Sjetimo se i dosjetke s početka ovoga teksta o "besplatnoj šetnji gradom". Mnogo toga što je nekoć bilo smiješno u međuvremenu je postalo ozbiljno. Fakat je da spomenuti sadržaji iz spomenutog Cjenika i Pravilnika Hrvatskih šuma dosad nisu bili naplaćivani, a sada jesu. Malo-pomalo, mogli bi se "rastegnuti" i na obične šetače šumom. Nismo jednom svjedočili i na svojoj koži osjetili kako kod nas farsa lako postaje praksa.

Kako god okrenemo, nije više svaki odlazak u šumu besplatan. Bit će i da se zaboravilo da su šume još uvijek javna dobra, odnosno da pripadaju svima i da porezni obveznici među ostalim financiraju i Hrvatske šume koje njima u naše ime gospodare. Ili to šume, mic po mic, postaju poluprivatna dobra, nedostupna svima već samo onima koji će tu radost biti u stanju platiti.

Naravno, kao i mnoga domaća priča i ova ima svoju pozadinu.

U paketu parafiskalnih nameta koje je Ministarstvo financija lani odlučilo ukinuti (taj je posao vodio notorni Branko Šegon, sada već bivši pomoćnik sada već bivšeg ministra financija Slavka Linića) kako bi se barem dijelom rasteretila poduzeća i građani, našli su se i šumski doprinos te naknade za općekorisne funkcije šuma. Tada je najava takve odluke iznenadila predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Ivana Pavelića (inače, prijatelja resornog ministra Tihomira Jakovine koji ga je na tu funkciju i doveo, no to je već posebna priča) jer je to značilo gubitak od ranije sigurnih tristotinjak milijuna kuna godišnje - oko 250 od prihoda od naknade za općekorisne funcije šuma te još pedeset milijuna od šumskog doprinosa. Budući da Hrvatske šume ionako svake godine posluju s ne baš velikom dobiti, gubitak tog dosad sigurnog prihoda nesumnjivo znači dodatni udarac kojeg treba nekako kompenzirati. Očito je dio kompenzacije i ovaj Pravilnik s Cjenikom "korištenja nedrvnih šumskih proizvoda". Ili, drugim riječima - dio tereta opet je prebačen na leđa običnog čovjeka.

A prebačen je s pleća velikih tvrtki koje su, razmjerno svojoj dobiti u određenom postotku plaćale spomenuti šumski doprinos te naknadu za općekorisnu funkciju šuma. Tako je, primjerice, samo nekoliko njih najvećih, poput HEP-a, Hrvatskog telekoma, Konzuma, Zagrebačke banke i još nekolicine plaćalo skoro 50 posto ukupnog prihoda od spomenutih parafiskalnih nameta.

Kako god bilo, kad ubuduće krenete u šumicu svakako u džepu imajte i pokoju kunicu. Zlu ne trebalo. I duboko udišite zrak... dok je još besplatan.



Tekst: Jaroslav Bradica
Foto: Tatjana Ivegeš- Wilhelm/Foto-arhiv031

---

Pročitajte i ostale tekstove Jaroslava Bradice u kolumni Lijeva obala