Koliko smo osjetljivi na svoje kilograme?

Milijuni ljudi bore se s viškom kilograma, u nekim društvima manje, no u nekima je pretilost postala prava epidemija. Estetiku na stranu, nakon određene točke višak kilograma postaje ozbiljan zdravstveni problem, do te mjere da se u nekim zapadnim zemljama već dugi niz godina navodi kao vodeći uzrok smrtnosti. Hrvatska nije među najkritičnijima, no neovisno o zemljopisnom položaju, mi žene smo posebno osjetljive na vlastitu kilažu i konfekcijski broj. Koliko smo u tome objektivne, naročito kada se radi o razlozima za (ne)vježbanje ili (ne)zdravu prehranu, zaključak donosi svatko za sebe.

Nedavno sam na internetu naletjela na niz fotografija trudnica koje su već rodile jedno ili više djece. Iako većinu tih fotografija smatram vrlo lijepima, ono što me je zaintrigriralo je naslov: „16 svarnih, lijepih žena u svim stadijima trudnoće“.

Iako se bavim sportom čitav život, nisam nikada bila pobornik niti rigoroznih dijeta, izgladnjivanja, niti stava kako su samo fit muškarci/žene lijepi i zgodni. Osobno sam mišljenja kako treba biti umjeren u svemu, slijediti vlastite interese i potrebe, pa tako i po pitanju tjelesne aktivnosti i prehrane.

Većinu propagande na internetu, u medijima i na modnim pistama, koja promiče nestvarni, fotošopirani i izgladnjeli ideal ženske „ljepote“ zapadnjačkoga društva smatram vrlo umjetnom, lošom, a za žene – naročito djevojke i djevojčice – i izuzetno štetnom. Mršava tijela bez oblina, nestvarno mali konfekcijski brojevi, ali zato napućene usne i neprirodne grudi punjene silikonom u najmanju su ruku groteskni i neprirodni, nameću potpuno krive vrijednosti i mjerila, a u svom su krajnjem učinku izvor frustracija, kompleksa i nezadovoljstva sobom milijuna djevojčica, djevojaka i žena.



No, s druge pak strane, propagandu „big is beautiful“ koja naginje drugoj krajnosti također smatram ne-dobrom. Ako ovako izgledaju „stvarne žene“ za vrijeme i nakon trudnoće, znači li to da su one koje izgledaju drugačije/vitkije manje „stvarne“? Da ih nema ili ima manje? Znači li to da svaka žena nakon poroda mora imati strije i barem 10 kilograma viška? Da je vitko tijelo nakon trudnoće nedostižni san? Ovako formuliran naslov sugerira zaključak kako je zauvijek promijenjeno tijelo jedini mogući ishod trudnoće i poroda.

Majka troje djece, Maria Kang, je objavom svoje „What's your excuse?“ fotografije podijelila javnost i izazvala brojne kritike i osude. Dok su neke žene pitanje i sliku shvatile kao pozitivni izazov i poticaj, mnoge druge su ih doživjele kao provokaciju i uvredu. Trudim se razumjeti obje strane, no ono što ne razumijem je – zašto je promocija pretilosti i fizičke neaktivnosti u redu, a zdravog i fit tijela trostruke majke nije? Gledano s pozitivnije strane, Maria Kang je dokazala kako je moguće biti fit i u poprilično „otežanim uvjetima“ i pružila inspiraciju svima koji to žele. Mogu razumjeti kako mnogi ne žele i smatraju fizičku aktivnost nebitnom, no ne mogu razumjeti zbog čega su se, ukoliko im je fizički izgled zaista nebitan, stotine i tisuće žena našle uvrijeđenima njezinim pitanjem.



Koliko se, s jedne strane, žene bore sa anoreksijom i nemilosrdnim lovom na nedostižne photoshop-ideale i mjere forsirane u medijima i modnoj industriji, s druge se strane milijuni muškaraca i žena cijeli svoj život bore s viškom kilograma. Upravo je trudnoća razdoblje u kojem žene, kada se radi o dobivanju kilograma, hodaju po vrlo tankom ledu. Promjene tijela su neminovne, dobitak većeg broja kilograma također, a kako u tih 9 mjeseci ostati u okvirima optimalnog povećanja težine te nakon poroda te iste kilograme skinuti mnogima je vrlo veliki izazov.

Opće je poznato kako mnoge žene upravo trudnoću „koriste“ kao razdoblje u kojem „mogu jesti koliko žele, jer će se udebljati u svakom slučaju“ a svoje majčinstvo kao izgovor za desetak kilograma viška koji su nakon trudnoće zauvijek ostali „zaljepljeni“, pa mi se ovakva vrsta propagande također čini kao nešto što spada u kategoriju izgovora, ili barem podržavanja linije manjeg otpora.



Ne želim, naravno, reći kako svi trebaju, mogu i žele nakon trudnoće izgledati kao prije nje, ali svakako želim naglasiti da je i to jedna od vrlo realnih mogućnosti te kako ne treba odustati bez pokušaja! Naravno da postoje brojni primjeri i medicinski opravdani razlozi (naročito kada je hormonalni disbalans u pitanju) zbog kojih je nekim ženama i ljudima općenito, ne samo vezano uz trudnoću, vrlo teško ili čak nemoguće skinuti kolograme. No isto tako mislim kako je propaganda strija i viška kilograma jednako loša kao i propaganda anoreksičnih i izgladnjelih žena-vješalica.

Također ne želim reći da osoba s viškom kilograma ne može biti lijepa, zgodna i seksi, jer smatram da i te kako može, i iskreno poštujem ljude kojima zaista izgled nije pretjerano bitan i koji se svojom kilažom ne opterećuju previše... No, mnogo je i onih koji iza stava „izgled mi nije bitan“ kriju veliko nezadovoljsvo tim istim izgledom, ne znajući kako da ga promijene.



Nakon trudnoće se i te kako može izgledati jednako dobro, pa i bolje nego prije nje i mnoge žene koje poznajem, a koje su nakon trudnoće skinule sve do zadnjeg grama, jednako su stvarne i prirodne i borile su se i trudile za svoje ciljeve.

Mišljenje kako „u trudnoći treba jesti za dvoje“ odavno je pregaženo vremenom, a mišljenje kako žene nakon poroda moraju biti deblje i krupnije nego prije njega trebalo bi biti pregaženo zajedno s njim. Žene 21. stoljeća rađaju i odgajaju djecu u tridesetim, pa i četrdesetim godinama, paralelno rade i održavaju karijeru, a uz to sve nalaze i vremena za sebe i izgledaju odlično! Mišljenja sam kako je sve stvar organizacije, osobnog stava i odabira, pa tako i stav prema zdravlju, vježbanju, prehrani, odnosno skidanju viška kilograma, vezano ili potpuno nevezano uz trudnoću.

Na kraju krajeva, najvažnije je dobro se osjećati u vlastitom tijelu, biti zdrav, opušten i sretan. Svatko ima svoje ciljeve i prioritete, kao i vlastite metode za njihovo postizanje. Sve što želim reći je - drage žene, mršave i krupne, kakav god vaš osobni cilj bio, budete li uporne, ustrajne i neustrašive, nesumnjivo ćete do njega i doći! Malo toga je nemoguće. Tko zaista želi, naći će način.

---

Bojana Muačević Gal, prof. diplomirala je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, na usmjerenju Kineziterapija. Prije odlaska u Zagreb godinama se bavila plesom, a kao voditeljica rekreativnih programa radi punih 19 godina. Iza sebe ima nekoliko natjecateljskih uspjeha na državnoj razini (prvo mjesto na prvenstvu RH u Fitnessu, drugo u Show danceu i treće u natjecateljskom Aerobicu). Posljednjih sedam godina radi kao koordinator i voditelj programa u Centru kulture tijela GEA u Osijeku, objedinjujući u svom radu dugogodišnje iskustvo, znanja stečena u struci i povratne informacije o potrebama vježbača u dvorani. Kao stručni suradnik zagrebačkog Učilišta Magistra predaje osnove Teorije treninga na edukaciji za voditelje aerobika i fitnesa.