Bujica fitnes ponude u Osijeku

“Ispravljate li vježbače na satu?” pitala me jednom jedna gospođa, u pozivu kojim se željela informirati o rekreativnim programima. Ostala sam prilično zatečena pitanjem, trebalo mi je par sekundi zamuckivanja i mumljanja da joj napokon potvrdno odgovorim. Iz moje je perspektive pitanje zvučalo apsurdno kao da pitam frizerku koristi li škare i češalj, liječnicu hoće li me pregledati kada dođem u ordinaciju ili možda blagajnicu hoće li mi naplatiti sladoled u samoposluzi. Stvari koje se same po sebi podrazumijevaju, ispravljanje vježbačica u dvorani je moj posao. No, nakon malo razmišljanja i razgovora s ljudima zaključila sam da pitanje uopće nije bilo tako besmisleno i nepotrebno, jer (nažalost) da, ispravljanje grešaka vježbača uopće nije nešto što se svim voditeljima podrazumijeva. Kao ni mnoge druge esencijalne stvari.

U proteklih se nekoliko godina dogodio pravi bum aerobik i fitnes ponude u Osijeku, a mogu pretpostaviti kako je slična situacija i u drugim gradovima i mjestima u Hrvatskoj. Prije desetak godina broj centara u gradu na Dravi mogao se izbrojati na prste jedne ruke, dok se danas fitness centri, dvorane, udruge i klubovi koji se bave ovim vidom rekreacije broje u desecima. Otvara ih se čak nekoliko godišnje. Što svakako obogaćuje rekreativnu ponudu grada Osijeka, motivira voditelje na nove ideje i projekte, no u pojedinim slučajevima može se reći i spušta prosjek u kvaliteti ponude.

Devedesetih su godina aerobik, step aerobik i klasični workout predstavljali 90 posto ponude rekreativnih programa, dijapazon je bio kudikamo oskudniji nego danas. No, u još jednoj se stvari značajno razlikovao. Ove su programe mogli voditi samo voditelji koji su zaista dobro i temeljito baratali različitim vrstama metodike, poznavali glazbenu rečenicu i znali joj prilagoditi svoj rekreativni sat. Kako bi netko ovladao koreografijom (bez koje je tada bilo gotovo nezamislivo sastaviti sat u dvorani), a time i aerobikom, morao je mjesecima, pa i godinama pohađati sate stepa ili hi/lo aerobika, gotovo jednako dugo učiti korake, principe sastavljanja koreografije te metodiku učenja i poučavanja istih u dvorani. Puno se stvari radilo kudikamo temeljitije nego danas.



Iako ih je malo, zaljubljenika u koreografiju još uvijek ima, no činjenica je kako vježbači danas neusporedivo više traže jednostavnije treninge – one visokog, kao i one niskog intenziteta. Sasvim očekivano, promjene su uvjetovane novim saznanjima s područja kineziologije, novim metodama, ponovnim preispitivanjem i primjenjivanjem nekih starih principa, novim spravama i rekvizitima i naravno, neizostavnim dijelom fitness (i bilo koje druge) industrije – trendom. Ponuda je puno bogatija, izbor je veći, spektar intenziteta programa neusporedivo širi. No, samim time je i puno veći broj onih koji se odluče okušati u ulozi voditelja, budući se ono što vide u dvorani na prvi pogled čini jednostavnim za svladavanje.

Rekreativni programi, od nekadašnja svega 3 ili 4, proširili su se u dva smjera na sad već odavno dvoznamenkasti broj. U jednom smjeru prema onim korektivnim, kineziterapijskim i opuštajućim body & mind metodama, a u drugom prema Insanity i CrossFit konceptima te raznim varijacimam i hibridima istih, maksimalno visokog intenziteta. Moglo bi se reći i kako je kvaliteta rada voditelja rekreativnih programa također otišla u dvije krajnosti – od onih koji nastoje pohađati maksimalan broj edukacija godišnje, informirati se o novitetima fitness industrije i napredovati u svakom smislu, do onih koji su zaključili kako je od vježbača vrlo lako postati aerobik voditelj (jer se i programi na prvi pogled čine jednostavnijima) ili onih koji veći dio svoje ponude i prezentacije jednostavno - prepišu i prekopiraju.



Pozitivna je činjenica što, po novom Zakonu o sportu, svaki voditelj rekreativnih programa mora biti nositelj licence verificirane od strane Ministartsva znanosti, obrazovanja i sporta. Sa edukacijom instruktora u Osijeku prošle su godine započeli Učilište Magistra iz Zagreba i Ustanova Magistra iz Pule, a svoj je skori dolazak u naš grad najavilo i zagrebačko Fitness učilište. No, pomalo je smiješno što se licence navedenih ustanova u Republici Hrvatskoj priznaju kao valjane, dok se npr. licenca za Stott Plates (jedne od najpoznatijih svjetskih Pilates škola) još uvijek ne priznaje. Propusta u zakonu naravno ima, a kontrole na terenu još uvijek nisu krenule. Odaziv instruktora je na dosadašnjim edukacijama u Osijeku bio poprilično dobar, no kada se usporedi sa stvarnim brojem ljudi koji u ovom gradu vode neki od oblika rekreacije, zapravo je još uvijek zanemarivo mali.

I tu se ponovno vraćamo na pitanje one gospođe sa početka teksta “Ispravljate li svoje vježbače?”, na koje je nažalost još prečesto odgovor – ne. Ne samo što se tiče ispravljanja, nego i što se tiče pravilnosti sastavljanja treninga, metodike u koreografiji ili bilo kojem drugom obliku vježbanja u dvorani, stupnjevanju pojedinih vježbi, individualnoj modifikaciji i brojnim drugim stvarima koje bi se u dvorani trebale podrazumijevati. Prošlih je nekoliko godina u rekreaciji zavladao kaos. Čini se kako je napokon vrijeme da se vratimo kvaliteti, autentičnosti i odgovornosti u radu s ljudima.

---

Bojana Muačević Gal, prof. diplomirala je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, na usmjerenju Kineziterapija. Prije odlaska u Zagreb godinama se bavila plesom, a kao voditeljica rekreativnih programa radi punih 19 godina. Iza sebe ima nekoliko natjecateljskih uspjeha na državnoj razini (prvo mjesto na prvenstvu RH u Fitnessu, drugo u Show danceu i treće u natjecateljskom Aerobicu). Posljednjih sedam godina radi kao koordinator i voditelj programa u Centru kulture tijela GEA u Osijeku, objedinjujući u svom radu dugogodišnje iskustvo, znanja stečena u struci i povratne informacije o potrebama vježbača u dvorani. Kao stručni suradnik zagrebačkog Učilišta Magistra predaje osnove Teorije treninga na edukaciji za voditelje aerobika i fitnesa.