130 godina osječkog tramvaja – prvog u Hrvatskoj i jednog od prvih u svijetu

Prvi hrvatski tramvaj – 130. obljetnica osječke konjske željeznice naziv je izložbe koja će od sutra, 10. rujna do 5. listopada biti otvorena u zagrebačkom Tehničkom muzeju . Autor je Vlado Pest, Osječanin koji je pripremio snimke izvornih fotografija prvog hrvatskog tramvaja snimljenih u Osijeku krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Osijek je u to vrijeme imao više od 18.000 stanovnika, ubrzano se širio i gospodarski razvijao. Još od 1850. godine u gradu je postojao gradski prijevoz putnika tzv. omnibusima, odnosno nekom vrstom preteče autobusa s konjskom vučom i fijakerima, no snažan gospodarski razvoj Osijeka, ubrzana industrijalizacija i sve veći priljev stanovnika uvjetovali su potrebu za suvremenijim i masovnijim prijevozom putnika. U ono je doba konjski tramvaj bio najmodernije gradsko prijevozno sredstvo.



Stoga su se gradske vlasti odlučile za konjski tramvaj, tzv. gradsku konjsku željeznicu, tada suvremeno prometno sredstvo koje se već bilo udomaćilo u velikom broju europskih gradova. Osijek je bio prvi grad u Hrvatskoj, kao i jugoistočnom dijelu Europe, koji je dobio to prijevozno sredstvo jer su u to vrijeme tramvaje na konjsku vuču imali samo veliki europski gradovi poput Pariza, Beča, Londona i Budimpešte. Zagreb je takvu konjsku željeznicu dobio tek sedam godina poslije Osijeka koji se može pohvaliti da je imao tramvaj i prije San Francisca kojemu je upravo tramvaj danas jedan od zaštitnih znakova.



U lipnju 1883. sklopljen je Ugovor između grada Osijeka i Osječkog d. d. za konjsku željeznicu o uvođenju konjskog tramvaja. Gradsko poglavarstvo je dodijelilo Osječkom d. d. za konjsku željeznicu koncesiju za gradnju pruge konjske željeznice na relaciji od Gornjeg grada kroz Tvrđu do Donjeg grada.



Osječki konjski tramvaj uveden je u promet 10. rujna 1884. Bila je to jednokolosiječna pruga konjskog tramvaja s mimoilaznicama na važnijim stajalištima. Počinjala je u Gornjem gradu u Strossmayerovoj ulici kod kapelice sv. Roka te se protezala u smjeru istoka preko Trga Ante Starčevića, duž Kapucinske ulice, potom je skretala u Tvrđu u Ulicu Franje Kuhača i prolazila uz Trg Svetog Trojstva. Iz Tvrđe je pruga stizala do Trga bana Josipa Jelačića u Donjem gradu. Tramvaj se okretao kod zgrade Dječjeg kazališta i vraćao istim putem u Gornji grad. Vozni park se sastojao od nekoliko zatvorenih i otvorenih (ljetnih) kola. O vozilu su se brinuli vozač, kondukter i tramvajski stražar, svi su imali uniforme. Kola su do 1918. godine vozila lijevom stranom ulice, imala su 16 sjedećih mjesta i nitko nije smio stajati. Pušenje i uvođenje pasa u tramvaj bilo je najstrože zabranjeno. Od prtljage putnik je mogao imati samo ručnu torbu. Kola su se kretala brzinom od 7,5 km na sat, a konji su se mijenjali nakon dva sata vožnje. Postojao je ljetni vozni red (od 6.00 do 21.00 h) te od 1. studenog do 31. Ožujka zimski vozni red (od 7.00 do 20.00 h).



Pet godina kasnije, 1889. godine, uvedene su i pobočne linije konjskog tramvaja; jedna od gornjogradskog Glavnog trga kroz Županijsku ulicu, Ulicu Hrvatske Republike i Radićevu ulicu do glavnog kolodvora te druga od Tvrđe do Gradskog vrta u Novom gradu. Na gornjogradski kolodvor tramvaj je putnike vozio danju i noću pred svaki vlak koji bi dolazio ili odlazio, a u vrijeme održavanja kazališnih predstava ili značajnijih javnih priredbi jedna kola morala su prometovati po cijelom gradu dokle god je bilo putnika, ali najduže do pola noći.



Od 1891. konjskim tramvajem prevozile su se i poštanske pošiljke s gornjogradskog kolodvora, a postojali su i teretni vagoni za prijevoz razne robe.

Kako se Osijek dalje razvijao, sve snažnija modernizacija i industrijalizacija tražile su promjene i u gradskom javnom prijevozu putnika. Krajem 19. stoljeća konjski tramvaj je postao zastario i opasan za putnike. pa se još 1889. godine pojavila inicijativa za elektrifikacijom tramvaja i uvođenjem tzv. munjovoza. No, razdoblje Prvog svjetskog rata odgodilo je elektrifikaciju osječke tramvajske mreže te se prijevoz konjskim tramvajem nastavio sve do 1. travnja 1926. godine kada je konjski tramvaj u pola jedan ujutro krenuo zadnji put iz Donjeg grada u Gornji grad i nakon 42 godine prometovanja nestao s gradskih ulica.

Gradom je tada zavladao električni tramvaj, no to je tema za neku drugu obljetnicu...





Tekst: M.M./Osijek031.com
Foto: Croatia.ch

Svečani mimohod osječkih tramvaja povodom 130 godina prvog hrvatskog tramvaja