50 nijansi krive - Vježbate li iz potrebe ili iz navike?

Promjena, napredak, poboljšanje, evolucija – u većini su slučajeva osnovni ciljevi stremljenja čovječanstva. Jednako kao i znanost,vrhunski sport, moda, umjetnost, ili bilo koje drugo područje ljudskoga djelovanja, rekreacija slijedi određenu krivulju i mijenja se s vremenom. Što zbog novih saznanja na području medicine i kineziologije, što zbog novih rekvizita, raznih revolucionarnih ideja, otkrića, metoda te njihove primjene u praksi. Dosta toga naravno i iz čistog trenda. Rekreativni programi, koncepti, smjerovi te njihove inačice i hibridi evoluiraju s vremenom, nastaju, nestaju, pretapaju se, kombiniraju, preslaguju, mijenjaju i prilagođavaju potražnji. No što kada kroz neko vrijeme sve izgubi, ili barem drastično promijeni smisao?


Ciljevi i metode
Vrlo značajan čimbenik u pitanju potražnje su osnovni ciljevi koje rekreativci žele postići i zbog kojih u startu i započinju svoj rekreacijski put. Prije nekoliko desetljeća, kada su aerobik i fitnes zavladali zapadnim svijetom, bila je to, a što drugo nego – estetika. Vretenasta, mišićava i fit tijela postala su in. Tih se dana u aerobik dvoranama radilo puno skokova (tada vrlo popularni Jumping Jack), visokih kickova, trzaja i zamaha, na čelu sa ikonom fitness industrije koja ih je i donijela u dvoranu – Jane Fonda. Uz uvijek popularno skidanje kilograma, danas su osnovni razlozi za početak bavljenja rekreacijom sve češće bolovi u leđima i razne druge tegobe proizašle iz sjedilačkog načina života. Vrlo je jednostavno – tijela su nam stvorena za pokret, a kada isti izostane i izostaje godinama, jasno je kako će nešto poći krivo i početi propadati.



Devedesetih su godina istraživanja pokazala kako svi ti famozni zamasi, trzaji, skokovi i razni drugi agresivni i nekontrolirani pokreti nipošto nisu prilagođeni prosječnom rekreativcu, a kamo li početniku, i osnovo je pravilo glasilo – ne preko 70 posto maksimalnog intenziteta! Intenzitet rekreativnog sata se smanjio, a zamahe, trzaje i skokove zamijenile su fantastične koreografije, s puno okreta, step-toucheva, mamba i raznih drugih zanimljivih i zabavnih koraka koji nisu odvajali stopala od podloge.

U proteklom se desetljeću Pilates kao požar proširio zemaljskom kuglom i dodatno iskorigirao sve one nekontrolirane pokrete, naučio nas kako postaviti zdjelicu u neutralni položaj ili imprint, kako ublažiti luk u lumbalnom dijelu leđa i smanjili pritisak na kralješke toga osjetljivog dijela kralježnice te dodatno aktivirali zdjelične mišiće.

Nasuprot kontrologiji Josepha Pilatesa, zarazni Insanity na scenu je ponovno vratio davno zaboravljeni Jumping Jack i time, nakon puno vremena, otvorio davno zaključana vrata na kojima piše „Maksimalno visoki intenzitet“. Mnogi danas megapopularni programi i koncepti u toj su kategoriji. Brže, više, jače, intenzivnije.

Zadnje, ali ne i najmanje važno
No jedan je detalj iz cijele priče izostavljen, a ne samo da nije nebitan, nego bi ga po hijerarhiji važnosti svakako trebalo staviti na prvo mjesto. Evolucija ljudskoga tijela. Ili je možda bolje reći devolucija. Dok, s jedne strane, znanost i tehnologija kao izravna posljedica ljudske genijalnosti, ekspandiraju vrtoglavom brzinom, a vrhunski sportaši obaraju rekorde i postižu još do prije nekoliko godina nepojmljive rezultate (iako uz visoku cijenu ozljeda, medicinskih zahvata i padanja na doping testovima), sa druge pak strane prosječna osoba sve je gojaznija, fizički nesposobnija i nefunkcionalnija, a svaka nova generacija sve iskrivljenija.



Rekreacija u 21. stoljeću dužna je sve svoje metode i saznanja temeljito preispitati, budući se ljudsko tijelo u posljednjih nekoliko desetljeća značajno promijenilo – na gore. Jedan od najosnovnijih i najočitijih primjera su sva ona desetljeća forsiranja stotina i tisuća različitih inačica trbušnjaka, koji, kako danas stvari stoje, postaju potpuno besmisleni. Iz jednog vrlo očitog razloga – velika većina ljudi pogrbljena je, ramena spuštenih prema naprijed, donjeg dijela zdjelice podvučenog u istom smjeru. Trbušni mišići odavno su skraćeni, mišići zdjelice nefunkcionalni, a mišići leđa zabrinjavajuće slabi. Forsiranje trbušnjaka u prema naprijed pogrbljenom položaju ili podvlačenje zdjelice u imprint, nakon što je osoba 8 ili 12 sati provela u tom istom položaju, potpuno je besmisleno. Nešto što je u dvorani imalo smisla prije 20 ili 50 godina danas ga više niti približno nema.

„Kako se dešava ta kontradiktornost? Zbog zanemarivanja da ljudsko tijelo funkcionira kao cjelina i držanja do krutih pravila koja danas više ne vrijede. U većini stručne literature bolovi u donjem dijelu leđa objašnjavaju se kao povećanje luka u lumbalnom dijelu kralježnice i rotiranjem (gornjeg dijela) zdjelice prema naprijed, pri čemu trbušni mišići gube borbu od prejakih ekstenzora kralježnice i kukova. To danas postaje sve rjeđe i najčešće zahvaća starije generacije ili kako ih ja volim zvati „stara škola“. Danas mladi imaju potpuno suprotne probleme i žive život u fleksiji.“ Vjenceslav Svoboda, Egoscue terapeut



Velika većina ljudi nije više stanju niti na kratko u potpunosti izravnati leđa, potisnuti ramena prema natrag ili podići potpuno ravne ruke i zalijepiti ih uz uši. Amplitude pokreta u zglobovima su se smanjile, funkcionalnost zabrinjavajuće propala, mišići i ligamenti skratili. Gledano iz perspektive kineziologa s gotovo 2 deseljeća iskustva u dvorani, mnogo toga što su nas godinama učili danas je potpuno krivo, ili barem prilično besmisleno i neučinkovito. Želimo li zaista pomoći ljudima i sudjelovati u promjeni, moramo iz temelja preispitati sve ono što se u struci desetljećima podrazumijevalo. Naredne bi godine svakako trebale dati prednost korektivnim vježbama za kralježnicu i zdjelicu, istezanju, opuštanju i popuštanju napetosti i bolova te vraćanju u funkciju odavno uspavanih mišićnih skupina, koje nas drže uspravnima i zahvaljujući kojima je naš pradavni predak zaslužio naziv homo errectus.

---

Bojana Muačević Gal, prof. diplomirala je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, na usmjerenju Kineziterapija. Prije odlaska u Zagreb godinama se bavila plesom, a kao voditeljica rekreativnih programa radi punih 19 godina. Iza sebe ima nekoliko natjecateljskih uspjeha na državnoj razini (prvo mjesto na prvenstvu RH u Fitnessu, drugo u Show danceu i treće u natjecateljskom Aerobicu). Posljednjih sedam godina radi kao koordinator i voditelj programa u Centru kulture tijela GEA u Osijeku, objedinjujući u svom radu dugogodišnje iskustvo, znanja stečena u struci i povratne informacije o potrebama vježbača u dvorani. Kao stručni suradnik zagrebačkog Učilišta Magistra predaje osnove Teorije treninga na edukaciji za voditelje aerobika i fitnesa.