Glavaševa generalna proba

Trebala je to biti spektakularna generalna proba za povratak, no vješti manevar odvjetnice tuženoga isisao je naboj događaju. Ipak, dolazak Branimira Glavaša u Osijek nakon pet i pol godina nesumnjivo je slijedio obrazac spektakla s već uobičajenim elementima zavičajnog političkog folklora kakvom smo već toliko puta svjedočili što na znanoj adresi na Europskoj aveniji, a što u krugu Kliničke bolnice gdje su lokalni novinari potratili podosta svoga radnog staža čekajući Njegov dolazak.

Znamo već sadašnje okolnosti, pa o njima ne treba nadugačko. Gradonačelnik Ivan-a-ne-Ivica Vrkić u veljači ove godine na pressici je prozvao Glavaša da iz mostarskog zatvora putem HDSSB-a uzburkava političku situaciju u gradu prizivajući "bosanski scenarij" (u susjednoj državi tih su dana građani se pobunili protiv svojih vlastodržaca, nap. J.B.). Nije dugo trebalo da Glavaš podigne tužbu protiv Vrkića, a potom i sam HDSSB. Malo-pomalo, došlo je i vrijeme za prvo sudsko ročište, pa je tužitelj B.G. inzistirao na svom dolasku iz Mostara u Osijek sa svom popratnom sigurnosnom paradom.

Glavašu je taj Vrkićev, iz današnje perspektive – pretjerani ispad došao kao naručen. Opet je došao u priliku da se, u svom elementu i uz maksimalnu pompu, obračuna s još jednim političkim neprijateljem. A kako kod Glavaša gotovo ništa nije jednoznačno, riječ je o onome kojega je – jedva je čekao da ga tako prokaže – upravo On, Glavaš, svojevremeno, kako mu se htjelo, postavljao na važne funkcije: od voditelja mirne reitegracije Hrvatskog Podunavlja do direktora Glasa Slavonije. Bila je to i prilika za nemilosrdni obračun s čovjekom koji je na prošlim lokalnim izborima porazio njegovog već politički izbljedjelog pulena Krešimira Bubala. Prlika da mu očita bukvicu kakvu ovi njegovi tek nemušto oponašaju dok on robuje tamo iza devet gora...

Trebao je, dakle, taj sudski okršaj dvojice osječkih političkih titana biti uvertirom u ono što će uslijediti onoga dana kada se Glavaš vrati s odsluženja zatvorskog roka.

Nadalje, trebala je ovo biti i drčna gesta hrvatskim pravosudnim vlastima kojima je utekao prije nego što mu je izrečena presuda za ratne zločine. Oni kojima je kao u nekom akcijskom trileru umaknuo preko granice, sada su ga na istoj dočekali i sproveli do ne mogavši mu ništa. (Svojedobni dolazak iz zatvora na pogreb sestri u Biogradu na moru nije imao političke konotacije.) On koji je rekao da kaznu neće, pa neće i neće služiti u Hrvatskoj (koju je zbog toga i tužio Europskom sudu za ljudska prava) vratio se tako, pokazujući hrvatskom pravosuđu dugi nos, makar i na pola dana da pokaže koliko je dosljedan u svome "pravedničkom" inatu. Na koncu, ovaj spektakl za koji je bilo akreditirano više od stotinu novinara i zbog kojeg je pola grada bilo na nogama (policajci, specijalci, obavještajci...) trebao je biti generalna proba za njegov konačni povratak.

No priželjkivana dramatika većim je dijelom izostala. "Ubilo" ju inzistiranje Vrkićeve odvjetnice na pravnim tricama što je uspjelo razljutiti Glavaša i oduzeti mu prvu priliku da vrati ovaj fatalni osječki vremeplov pet i pol godina unatrag. Jer, sva ona Glavaševa uprizorenja prigodnim video-obraćanjima i telefonskim javljanjima na stranačke sjednice ništa su naspram njegovog nastupa "uživo" koje se tek djelomično dogodilo. Ročište je odgođeno, ukazanje je izgubilo mističnu notu, a Glavaš je strpan u maricu i bez prilike da puno ori i zbori vraćen u Mostar. Njegov ponovni dolazak, premda će biti drugi, sigurno neće imati biblijske konotacije kakve ta fraza inače nosi. Bit će vjerojatno opet čitava svita novinara i stranačkih prijatelja i inih sljedbenika, no dramski naboj je otupljen.

Pogledajmo stvari i ovako: nije li ovo javnoprivatni obračun dvojice lokalnih političkih dinosaura kojima je, unatoč svemu što još predstavljaju i moći kojom raspolažu, njihov politički sat pri kraju? Da je Osijek sredina gdje kazaljke idu naprijed, bio bi ovo jedan od završnih prizora užasno duge i zamorne predstave u kojoj više nije važno tko što kome govori. Eh, ali nije tako. Ovo je Osijek. Jurski park na domaćem političkom zemljovidu.





Tekst: Jaroslav Bradica
Foto: Goran Flauder/Foto-arhiv031

---

Pročitajte i ostale tekstove Jaroslava Bradice u kolumni Lijeva obala