Virus performansa iz Savske 66

U posljednje vrijeme nekoliko pojmova nametljivo se usidrilo u naš svakodnevni jezik i javni govor. Ubrzo nakon što su podigli šator pred sjedištem Ministarstva branitelja, prosvjednici iz Savske 66 prozvani su „šatorašima“ pa ih otad tako oslovljava i većina medija. Portal Index.hr uskoro je otišao korak dalje pa je „šatoraše“ nazvao još pogrdnije – šatordžijama. Kada je nedavno Pokret Occupy Croatia pozvao na prosvjed protiv prosvjedakoji traje u Savskoj 66, pojava je smjesta nazvana – antiprosvjedom, a sudionike antiprosvjeda neki su požurili nazvati „antibraniteljima“. Sve u svemu, dok je na ulicama živo, i u jeziku našem svagdašnjem vrlo je živahno. Novosklepani pojmovi frcaju na sve strane i hvataju se k'o rosa na travu.

Neki pak pojmovi oživljavaju u novim kontekstima doživljavajući, ako se to za njih može reći, drugu mladost. Tako, na primjer, perpetuira riječ performans. Iz umjetničkog miljea, ta se riječ (a i sam fenomen) zadnjih godina tiho ušuljala u onaj politički i ondje doživljava zvjezdane trenutke. Naravno, zahvaljujući samim „performerima“, ali i medijima koji je svesrdno rabe i raubaju.

Danas skoro svaki politički istup koji izlazi iz uobičajenih formi i konvencija, ali ne nužno i izvan institucija (sjetimo se HDSSB-ovaca u slavonskim nošnjama u Saboru) biva proglašen „performansom“. U posredovanju svojih poruka, stavova i ideja, političari su postali skoro pa konceptualni umjetnici.

VIDEO: Performans branitelja na Trgu Ante Starčevića


Takav teatralni način uličnog politiziranja naročito je popularan među stranačkim mladežima. Mladi vole izvoditi kojekakve kerefeke, onako mimo protokola, nekonvencionalno i po mogućnosti duhovito, mada im ovo posljednje rijetko uspijeva. Svojom skupnim performansima mladi stranački junoše nastoje se što žešće narugati političkim protivnicima, a usput sebi utabati staze buduće političke karijere. To im, valjda, dođe k'o nekakav stranački Lidrano. Stariji im zadaju temu, možda nabace i par natuknica, a onda je na kreativnom inkubatoru da smisli što efektniju predstavu za javnost. Sjetimo se, primjerice, kako su članovi Mladeži HDZ-a premijeru Milanoviću u vrijeme afere „Lex perković“ uručili „pohvalnicu“ za „izniman trud uložen u sankcioniranje RH, ugrožavanje gradnje Pelješkog mosta, izolacije RH izvan Schengena te štićenja udbaša“, a njegovim ministrima flastere „za šutnju“. Sjetimo se kako su članovi Foruma mladih SDP-a zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandić pod prozorom Poglavarstva izveli performans „Ajngemahtec“ aludiraući na juhu koju je spravljao reklamirajući razvrstavanje kućnog otpada. Ili kada su mladi HDSSB-a u Osijeku „skupljali suze“ ne bi li ih poslali Vladi u Zagreb „plačući“ zbog njezinog, kako rekoše, ignorantskog odnosa prema Slavoniji i Baranji.

Performera i performansa koliko hoćeš gdje god se okreneš. Pokojni Tomislav Gotovac, naš najčuveniji ulični performer koji je još osamdesetih gol hodao središtem Zagreba i provocirao tadašnje vlasti držeći u rukama srp i čekić iznad crvene petokrake oslikane na svojoj ćelavoj glavi, vjerojatno se svaki puta okrene u grobu kada netko na ulici izvede neku jalovu egzibiciju koju mediji smjesta proglase „performansom“.

Aktualni zamah tom trendu dali su upravo oni branitelji i ratni invalidi koji prosvjeduju u šatoru pred Ministarstvom branitelja. Kada su u povorci prodefilirali središtem Zagreba u zlogukim crnim odorama s bijelim križevima na prsima i upitnicima na leđima poručivši da „kad dođu na Markov trg, netko će morati otići“, uzdigli su ulični performans na višu političku dimenziju, sve do prijetnje pučem. Onda je, lančano, uslijedio niz individualnih uličnih performansa. Najprije je onaj nesretni Marko Grahovac „okićen“ transparentima s porukama tipa „Imam PTSP od nerada“ ili „Posao ili kalašnjikov“ stao nasuprot šatoru u Savskoj izvevši svoj jednokratni ulični art/rat. Potom je na istom mjestu i zagrebački panker Njec Hranjec petnaest sati bez prestanka „šatorašima“ čitao Zagorkinu „Tajnu Krvavog mosta“. Pa je čovjek od kazališne struke, kontroverzni Oliver Frljić, provocirajući duhove u Rijeci na korzu postavio šator sličan onome u Savskoj kao dio reklamne kampanje za predstavu „Životinjska farma“ u riječkom HNK. Pod njim građanima dijeli čvarke.

Ovih dana svjedočili smo jednom „performansu“ i nasred glavnog osječkog trga. Neki rezignirani očajnik, također bivši branitelj, gol do pasa je vičući i psujući „istresao“ sve što mu je sjedilo na duši dokačivši i organizatore prosvjeda u Savskoj 66.

U vremenima kada je svaka vrsta dijaloga sve bezizglednija i kada oni koji naizgled međusobno razgovaraju zapravo slušaju samo sebe same stvarajući pritom tvrdokornu kakofoniju, ne čudi što nam ulice i trgovi postaju „speaking corners“ na kojima svatko galami svoju, jednu i jedinu istinu. No, ti „speaking corners“ ni u nas ne djeluju kao demokratska susretišta i mjesta otvorene rasprave, već kao prizorištanarcisoidnih monologa i egzibicionističkih „performansa“.





Tekst: Jaroslav Bradica

---

Pročitajte i ostale tekstove Jaroslava Bradice u kolumni Lijeva obala

Pročitajte i..
[VIDEO] Performans gospodina bez majice na Trgu - pogledajte što je poručio!