Liječeni cinik: Big Brother – Remetinec Challenge

Pošto je naš TV program očajno stupidan, imam ideju za novu emisiju koja bi bila sigurni hit, ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj regiji, pa čak i regionu. Trenutno na TV-u možemo gledati dvije vrste emisija...one kulinarske cirkuse, gdje kuhari od skoro 200 kila svaki, s približno isto tolikim krvnim tlakom, uporno pljuju, kritiziraju i teroriziraju jadne naivne natjecatelje do granica plača, govoreći im kako ništa nisu dobro skuhali. Drugi tip emisije su oni glazbeni reality show emisije, u kojima glazbeni poluproizvodi u liku i djelu Tonija Cetinskog, Colonie i slično, pametuju i dijele savjete mladićima i djevojkama koji za razliku od njih zaista imaju pravog talenta i znaju pjevati, ali nemaju „leđa“ i lovu da ih netko pogura. Zapravo jedina inteligentna emisija, odnosno serija trenutno je dr. House, kojeg nikako ne propuštam. Zapravo sam bio vrlo iznenađen da je nešto tako intelignetno moglo doći iz Amerike, sve dok nisam saznao da je glavni autor i scenarist, David Shore porijeklom Židov, rođen i odrastao u Kanadi.

Stoga da bi malo prodrmali ovu našu učmalu TV scenu, predlažem novi Big Brother. Ustvari isti Big Brother, ali stave unutra Sanadera, Polančeca, Mamića, Bandića, Keruma, Čobankovića, onda onu iz Siska Marinu Merzel, pa Kolindu Vasić-Karamarković, Karamarka, Kalmetu i još par njih, fala Bogu ima ih koliko hoćeš...i tko pobijedi dobije slobodu, ne ide u ćorku, već dobije full imunitet od USKOK-a. Ljudi bi uzimali godišnje odmore da mogu gledati. Pa padne prvi seks, Sanader naguzi onu iz Siska, pokaže joj svoj Rolex i račun na Kajmanskim otocima s 200 miljuna, Čobanković normalno svaki dan guli krumpire za ručak, a Kerum lijepi pršut na čelo i smije se ko budala u kameru, gladnom narodu u lice... Onda idu oni izazovi, podijele ih u dvije ekipe i dobiju zadatak, tko prvi izvuče 50 miljuna iz HAC-a, može ubaciti dva rođaka u upravni odbor firme po izboru. U finalnoj emisiji može doći Josipović nabadati po klaviru dok proglašavaju pobjednika, a onda lupetati svoje uobičajene budalaštine o pravnoj državi, demokraciji, ljudskim pravima i ostala sranja. A narod sjedi kod kuće, gleda napeto dok ubija pivo i čips i mahnito zove one telefone da glasa za svog favorita i na taj način im još više puni džepove, jer jedan poziv je samo 12 kuna plus PDV, a jedan gledatelj po slučajnom odabiru dobije i nagradu...mikrovalnu pećnicu i ručnik za plažu sa šarenim motivima, ali samo ako nazove više od 20 puta. Naravno tijekom emisije voditelji stalno pale narod, ponavljajući uporno frazu „osvojite vrijedne nagrade“, a narod naravno popuši foru, jer čim im se bezbroj puta ponovi ta fraza, kao da im je ispran mozak i zaista povjeruju da su mikrovalka vraćena na revers kao višak robe i ručnik s Ebaya sa slikom koale kako gricka eukaliptus za 1,5 euro stvarno vrijedne nagrade.

Ali kog briga za narod, jer BB nije osmišljen da bi narod nešto naučio, zabavio se ili dobio neke nove spoznaje o životu, politici i slično, već da se zarade bijesne pare. Samo što bi ovaj novi BB bio idealan, jer se natjecatelji ne bi borili da osvoje lovu, jer lovu već ionako imaju, doduše još neopranu, ali doći će i to na red. Borili bi se za imunitet od progona, što je zapravno daleko vrednije od para, jer ako pobijede taj će im novostečeni imunitet dati priliku da operu baš tu ukradenu lovu.





Tekst: Severus

---

Živimo u doba iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta točnih, netočnih i većinom besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržajaiza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego najbolji prijatelj. U kojemu je lakše prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne?