Koja je osječka turistička priča?

Ljeto je stiglo i domaći turizam kreće u nove pobjede i sezonske rekorde. Jadran je, kažu, spreman i ne manjka ambicija za premašajem lanjske sezone koja je nadmašila i dotad rekordnu 2008. godinu. Podsjetimo, lanjski prihod ostvaren od turizma iznosio je 7,4 milijarde eura, od čega su čak 7,2 milijarde ostvarene od dolazaka turista iz osobnih razloga. Dakle, od onih koji dolaze na plandovanje i uživanje. Turizam je tako sa svojim prihodima prošle godine ostvario udio od 17,2 posto u nacionalnom BDP-u.

Osim što je prihodom premašila čuvenu 2008. godinu, prošla se turistička godina, po riječima resornog ministra Darka Lorencina, pokazala i znatno jačom u predsezoni i posezoni. To će reći da je u prvom, drugom i zadnjem kvartalu također premašen prihod – za 20 milijuna - iz već spomenute rekordne i predrecesijske 2008. godine. Iz toga se da zaključiti kako Hrvatska, malo pomalo, uspijeva produžiti turističku sezonu, a valjda i shodno tomu osnažiti kontinentalni turizam.

A gdje je u toj priči Osijek? Lani je u našem gradu neznatno povećan broj gostiju i noćenja u odnosu na 2013. godinu. Turističkih dolazaka bilo je 43.541, a noćenja 77.590 noćenja. Nakon 2009. godine, kada je zbog globalne i domaće krize općenito „pukla tikva“ i brojke se strmoglavile, u zadnje dvije godine turisti su se značajnije počeli vraćati na ovo područje. U Turističkoj zajednici Grada Osijeka dio tog oporavka detektiraju i u novouspostavljenim avionskim linijama u Zračnoj luci Osijek, napose onoj s Londonom. Pa kažu kako je sve više mladh Engleza koji dolaze u Osijek na vikend-provode. Ne treba, naravno, potcjenjivati ni tu skupinu turista već se boriti za svakog gosta, ali već samo isticanje tog podatka govori o tome koliko je ovdašnji turizam prepušten ćudljivim trendovima. Pa je i pitanje hoće li se ikakva turistička ponuda kreirati i za taj, nazovimo ga tako, tulumaški turizam.

Da se stvari donekle kreću u tom smjeru, govori i podatak kojeg također iznesoše nedavno u Turističkoj zajednici Grada Osijeka, a koji kaže da je lani značajno poraslo iznajmljivanje privatnih soba. Hotelski smještaj i dalje drži primat, no već je lani 21 posto turista više spavao u privatnim sobama koje se iznjamljkuju već za stotinjak kuna. Brojkom, riječ je o dvije tisuće gostiju - upravo onoliko za koliko je porastao ukupni broj turističkih gostiju u Osijeku! Trend je, dakle, očit i nije teško zaključiti da se većinom radi upravo o onim mladim Englezima ili kojima već, koji su Osijek prepoznali kao interesantnu destinaciju za vikend-provod, štogod pod tim podrazumijevali.

I sada kada su nam počeli stizati takvi gosti, na površinu izbija problem manjka smještajnih kapaciteta za mlade. Uređenje i otvorenje multifunkcionalnog hostela u Tvrđi (u prostoru nekadašnje Vojne pekare) najavljivalo se još od 2011. godine, a do danas nije ostvareno. Nevjerojatno je, zapravo, kako je zapelo baš na tom objektu koji bi bio namijenjen upravo onoj populaciji turista koji su se u međuvremenu „pojavili“ i čiji je broj u najznačajnijem porastu! Očito su privatnici, u ovom slučaju iznajmljivači soba i stanova, iskoristili priliku i pokazali se fleksibilnima i poduzetnima.

Kada smo već kod tih bombastičnih najava, valja podsjetiti kako se prije četiri godine, kada se počelo govoriti i o otvorenju još uvijek neotvorenog hostela u Tvrđi, najavljivalo i rekordnih stotinu tisuća noćenja godišnje. Kako vidimo, Osijek je i dalje debelo ispod te zavodljive brojke.

Iz laičkog kuta gledano, čini se kako se turistički djelatnici ne samo u Osijeku nego i u Županiji, pa i šire, nadmeću u osmišljavanju raznoraznih oblika turizama nudeći načelne koncepte, dok im realizacija konkretnih projekata teže ide od ruke. Kada se nabrajaju još neiskorišteni ili tek dijelom iskorišteni aduti kontinentalnog turizma, i kada se umno ističe kako se svijet sve više okreće etnoturizmu i s njime pod ruku gastroturizmu, onda se krenu nabrajati svi mogući turistički izmi koji bi se ovdje „trebali i morali“ razvijati: ruralni, ekološki, vinski, vjerski, botanički, lovni, konjički, zdravstveni, kongresni, čarter, kamp... To čak i nisu svi turizmi koji se spominju, dok se u isto vrijeme ne uspijeva osmisliti nekakva osječka ili županijska manifestacija čiji bi značaj nadišao lokalne granice i postao istinski turistički brend.

Jedina donekle takva je županijska manifestacija „Dani vina i turizma“ koja, priznajmo, izvan spomenutih granica i nema nekog većeg odjeka, te osječki Pannonian Challenge koji privlači mlade goste s raznih strana. No, nije da Osijek tijekom ljeta, a i čitave godine, nema turistički iskoristivih manifestacija. No koga će, osim već spomenutog pannonian Challenga, iz daljega privući Osječko ljeto kulture, UFO, svi oni sajmovi antikviteta i osječke ljetne noći? Dobitnu formulu možda ipak ne treba tražiti bogzna kako daleko. Tek dvjestotinjak kilometara zapadno i istočno nude se dvije: varaždinski Špancirfest i novosadski Exit. Možda bi njihovu formulu, naravno prilagođenu lokalnom ambijentu i okolnostima, trebalo iskoristiti pa Osijek ucrtati na turističku kartu izvan sjene Kopačkog rita, baranjskih vinskih cesta, Iločkih podruma... i to ne samo kao usputnu stanicu. A s obzirom na to da je osječka turistička špica u svibnju i listopadu, dakle u predsezoni i posezoni, i da je to najčešće vrijeme održavanja kongresa poput onog uistinu velikog i značajnog Ron Brown Foruma održanog ovog travnja, priču očito treba osmišljavati izvan dugog i gluhog toplog ljeta.

Ovako se osječka turistička priča, izuzev tih iznenada nastalih trendova poput mladih vikend-turista iz Engleske, svodi na pokoji kruzer koji sa svoje dunavske rute, ovisno o vodostaju, navrati do Osijeka. Taj povremeni „usputni“ turizam možda zvuči dobro u novinskim crticama ili turističkim statistikama, no Osijek od toga, priznajmo još jednom, nema neke velike koristi. Pa kad još usto mile strance, čim siđu s kruzera na Promenadi, dočekaju friško nasprejani kukasti križevi – eto ti nezaboravne turističke priče!



Tekst: Jaroslav Bradica

---

Pročitajte i ostale tekstove Jaroslava Bradice u kolumni Lijeva obala