Vox populi: "Nije problem u kipićima"

Ovih se dana javnost ozbiljno uzbunila oko (ne)rada Agencije za odgoj i obrazovanje koja je zbog "nedostatka sredstava" odlučila ukinuti dodjelu "Oskara znanja" učenicima koji su državni prvaci na natjecanjima i smotrama. Ekipa oko stranice Maturanti 2014./2015., Saša Cvetojević i još puno dobronamjernih ljudi pokreću plemenitu inicijativu prikupljanja novca kako bi se dodjela nagrada ipak održala i djeci poručilo da je ono što rade bitno. Goran Vojković je krasno objasnio koliko je truleži u Agenciji koja je u stanju financirati svašta, ali im ovo očito nije visoko na listi prioriteta.

Nažalost, čak i kad se kipići dodjele, ništa se bitno neće promjeniti. Sustav rada i vrijednosti unutar Agencije - koju neki nazivaju "kičmom obrazovnog sustava" - je narušen. Ako je tako, kičma je ozbiljno bolesna, pa nije ni čudo da nam je sustav takav kakav je. Evo mog malog i vrlo osobnog priloga na tu temu, pa razmislite je li dovoljno nabaviti kipiće, ili se u Agenciji trebaju desiti ozbiljne promjene. Napominjem da ovime nipošto ne potcjenjujem ovu javnu inicijativu, a niti rad stručnih i dobronamjernih ljudi kojih u Agenciji neosporno ima.

Agencija je u travnju ove godine u Primoštenu suorganizirala 3. smotru mladih poduzetnika, koja (citiram) "omogućuje afirmaciju darovitih učenika te pridonosi razvoju tehničkih kompetencija (znanje, vještine, samostalnost i odgovornost) i kreativnosti učenika". Dijete mi se više godina bavi aviomodelarstvom, elektronikom, robotikom, i sl., te redovno ide na razna državna natjecanja. Ove godine - 8. je razred - odlučuje se za ovu Smotru, jer za razliku od ostalih natjecanja omogućava da odabere vlastiti projekt unutar široko definirane teme (ove je to godine bila "Igračka"), te radi nekoliko mjeseci na projektu bespilotne letjelice sa First Person View (FPV) sustavom. Za neupućene, ovakve letjelice omogućavaju da korištenjem kaciga/naočala imate privid letenja kao da sjedite u kokpitu aviona, što je vrlo zabavno iskustvo. Sve segmente projekta - od izrade aviona, montaže elektronike, izrade FPV kacige, dokumentacije, plakata i prezentacije radi samostalno. Temelje za ovakav rad su mu dali mentor i kolege iz Aerokluba Osijek, ekipa nevjerovatnih entuzijasta i znalaca. U školi za rad s takvom djecom nikada nije bilo resursa, ali nažalost niti previše interesa.

Ovakvi interdisciplinarni projekti traže poznavanje modelarstva i aerodinamike (izrada samog modela), elektronike (odašiljač, prijemnik, antene, regleri, RC sustav, koncepti frekvencije, rezolucije, snage...), optike (leće na kameri, Fresnel leće u kacigi, zaslon, ...), da ne pominjem vještine (oblikovanje, sastavljanje i lijepljenje raznih materijala, lemljenje), upravljanje aktivnostima na projektu, pisanje dokumentacije i sl. Konačna cijena modela je višestruko niža od komercijalnih proizvoda sličnih karakteristika. U projektu naglašava da se uz dodatna ulaganja (autopilot i sl.) ova igračka može transformirati u ozbiljnu letjelicu za korištenje u poljoprivredi, sustavu pomoći i spašavanja, protupožarnom nadzoru i sl. Po meni, poduzetnički potencijal cijele priče je očit. Sve završava na vrijeme, i pun entuzijazma odlazi na Smotru. Kad tamo...

Nakon prezentacije i proglašenja pobjednika, s mentorom ulaže žalbu - neću o pobjedničkom radu da ne ispadne da ga podcjenjujem, postoje snimke obje prezentacije i ne treba biti previše stručan da se uoče ogromne razlike u tehnološkom, provedbenom i prezentacijskom smislu. Dobiva odgovor da je njegov rad preinovativan za ovu smotru, i da kao takav nije niti prikladan za sudjelovanje. I tu priča dobiva zanimljiv smjer. Kako se na smotri mladih poduzetnika može desiti da inovativnost postane diskvalifikacijski kriterij? Poduzetnik sam debelo preko 10 god., zajedno s grupom kolega stalno se borimo za poboljšanje kvalitete obrazovanja i poduzetničke klime u zajednici. Trudimo se motivirati mlade ljude za rad u tehničkim strukama i razbiti atmosferu defetizma koja je sve prisutnija u društvu. Nagledao sam se loših obrazovnih programa, nezainteresiranih studenata i preopterećenih predavača koji nemaju vremena za najtalentiranije učenike, i mislio da me ništa na tom polju ne može iznenaditi. AZOO me uvjerila da sam potpuno u krivu i da uvijek može biti gore.

Usput, Originalnost izbora tehničkog rješenja i inovativnost prema zadanoj temi su prvi na popisu kriterija Smotre, ali povjerenstvo je izgleda zaboravilo pročitati vlastita pravila. Ili u Hrvatskoj postoji prag inovativnosti, i kada ga pređete budete diskvalificirani? Dijete mi kaže "da se na toj smotri pojavi novi Nikola Tesla, oni bi ga poslali kući".

Da ne ispadne da sam zaštitnički nastrojen roditelj, ovo je prvi put tijekom 8 godina da sam reagirao na nepravilnosti, čak i kad su stvari išle u očito krivom smjeru. Smatrao sam da ponekad djeci i takve životne lekcije pozitivno utječu na karakter, jer nije sve uvijek med i mlijeko - no ovo je previše.

Odmah pišem na adrese pomoćnice ravnateljice AZOO za predškolski odgoj i osnovno školstvo, koordinatorici Smotre, tajniku državnog povjerenstva i izbornici natjecanja. Ne dobivam odgovor u roku od 10ak dana. Ništa čudno, sigurno se prezaposleni, a javnost ih kritizira zbog samo jednog radnog dana kojeg su spojili sa praznicima. Moje je valjda da ih plaćam i šutim.

Potom se obraćam osobi zaduženoj za odnose s javnošću i pozivam na Zakon o pravu na pristup informacijama.

Nakon dodatnih 7 dana stiže odgovor u kojemu se navodi slijedeće:
- većina članova povjerenstva su dugogodišnji suradnici AZOO. To je očito najbitnije. Po video snimci prezentacije, jedan dugogodišnji suradnik nije uspio shvatiti čemu FPV kaciga služi, ostali su bili uglavnom nezainteresirani.
- po njihovom mišljenju, rad se ne može svrstati u kategoriju igrački, jer je navedeno da se uz izmjene može koristiti u "ozbiljne" svrhe. Ovo je toliko promašeno da se teško može smisleno komentirati. Samo da napomenem da je rad prošao niže razine natjecanja bez problema, a onda su dugogodišnji suradnici odlučili da to nije igračka.
- rad nije dobio bodove za demonstraciju funkcionalnosti (5% ukupnih bodova). Iako je natjecatelj jasno demonstrirao RC i video funkcionalnost, pokazao zamjenski quadcopter za demonstraciju FPVa, letjelica s rasponom krila od preko metar očito ne može letjeti po hotelskom predvorju, pa to nitko nije ni tražio.
- Smotra nije natjecanje, ne postoji rang, iako se nagrađuje pobjednički rad i tri izdvojena rada (?!?)
- ne smatraju potrebnim komentirati situaciju sa "preinovativnim" radom.

Nisu ovdje bitne nagrade i kipići, nije bitno moje iskustvo. Bitno je to da, što se gospode iz AZOO tiče, ovdje nema ništa spornoga i nastavit će po starom. Što da darovita djeca rade kada im se kaže da su preinventivni? Potpuno se slažem s Goranom: država poručuje najboljim učenicima da odu, nema tu mjesta za njih. Samo smetaju procesu transformacije Hrvatske u zemlju mediokriteta i agencijskih uhljeba.

Sve što sam tražio je izvještaj o poduzetim aktivnostima u ispitivanju vjerodostojnosti povjerenstva i procesa nagrađivanja na ovakvim smotrama. Nisu ni trepnuli, ipak se radi o "dugogodišnjim suradnicima". Njih nije sram.

I eto, zato ne vjerujem da će dodjela kipića nešto promjeniti. Samo serija smjena i otkaza može pokrenuti stvari u takvoj močvari, a do nje neće doći bez još jačeg pritiska javnosti. Obrazovanje je prevažna stvar da šutke prelazimo preko ovakvih slučajeva.

Tekst i foto: Denis Sušac